Pomorske mine, iako jednostavno oružje, predstavljaju jedan od najmoćnijih iranskih aduta kojim Teheran može izazvati nesrazmjeran kaos u globalnom gospodarstvu. Američki dužnosnici svojedobno su izjavili kako je Iran postavio mine u Hormuškom tjesnacu, ključnom plovnom putu kroz koji prolazi petina svjetskog izvoza nafte. Američki Institut za proučavanje rata procijenio je da je postavljeno deset mina, iako je predsjednik Donald Trump izrazio sumnju u ta izvješća i poticao brodare da nastave plovidbu tjesnacem, piše Wall Street Journal.
"To je izvrstan alat za asimetrično ratovanje", rekao je Jahangir E. Arasli, viši istraživač na Institutu za razvoj i diplomaciju u Bakuu, specijaliziran za pomorske prijetnje. "Njihove konvencionalne vojne sposobnosti su uništene, ali zato posjeduju ovu asimetričnu moć", dodao je, napominjući da govori u osobno ime.
Iranske zalihe uključuju osnovne mine dizajnirane da plutaju ili budu usidrene na dnu plitkog Perzijskog zaljeva. Web stranica američke vojske opisuje jednu klasu iranskih mina, Maham 1, kao opremu iz 1980-ih dizajniranu da pluta u vodi dubokoj samo jedan metar. Opremljena je s pet detonatora koji pri kontaktu mogu aktivirati do 120 kilograma eksploziva.
Prema izvješću Američkog pomorskog instituta, mine su jedno od najrazornijih oružja s kojima se američka mornarica suočila, nanijevši teška oštećenja većem broju brodova nego bilo koje drugo oružje od Drugog svjetskog rata.
Iako je američka vojska objavila da je uništila iranska plovila za polaganje mina, pa čak i podmornicu klase Kilo koja je imala tu sposobnost, Iran se i dalje oslanja na teško uočljive metode.
Mine prvenstveno postavljaju ronioci s malih brodica koje izgledaju poput običnih ribarskih plovila, što tu neformalnu pomorsku miliciju čini gotovo nemogućom za identifikaciju i eliminaciju. Iran također posjeduje arsenal "ljepljivih mina" koje ronioci mogu pričvrstiti izravno na trupove brodova.
Arasli ističe da za Iran mine nisu važne zbog konkretne štete koju mogu nanijeti pojedinom brodu, jer je "njihov primarni cilj ometanje" pomorskog prometa i globalnog gospodarstva. Anas Alhajji, izvršni partner u tvrtki Energy Outlook Advisors, smatra da bi mine mogle biti postavljene i kako bi odvratile SAD od kopnene invazije.
Dok tisuće brodova čekaju na sidrištima siguran prolaz kroz tjesnac, raste pritisak na SAD da organizira pratnju ratnih brodova. Trump je svojedobno izjavio da se ta opcija razmatra, iako Pentagon to nikada nije službeno potvrdio.
Svaka misija pratnje nužno bi uključivala i otkrivanje mina. Konvoje bi predvodila plovila opremljena sonarom za lociranje, izbjegavanje ili uništavanje mina. Američka mornarica je, navodeći "svijet koji se mijenja", najavila niz ugovora za nabavu opreme za protuminsko djelovanje, koja uključuje i robotske sposobnosti. Jedan od sustava je bespilotno površinsko plovilo na dizelski pogon, dizajnirano za lansiranje s obalnog borbenog broda.
Iako je prijetnja minama stvarna, trenutno veću zabrinutost izazivaju napadi bespilotnim letjelicama i projektilima. Centar za pomorske trgovinske operacije Britanske mornarice zabilježio je da je u dva dana pet komercijalnih brodova u blizini tjesnaca pogođeno ili za dlaku izbjeglo projektile ili dronove, dok incidenti s minama nisu prijavljeni.
Rizik od mina u Perzijskom zaljevu prvi put se pojavio 1980-ih tijekom Iransko-iračkog rata, u razdoblju poznatom kao "Tankerski ratovi". Tada je američka mornarica počela pratiti brodove kako bi ih zaštitila od napada obiju zaraćenih strana na naftnu infrastrukturu.
U travnju 1988. godine, mina tipa SADAF-02, dizajnirana da bude usidrena, izazvala je jednu od najozbiljnijih pomorskih bitaka američke mornarice od Drugog svjetskog rata. Fregata USS Samuel B. Roberts naletjela je na minu tijekom rutinske misije pratnje konvoja u Perzijskom zaljevu. Tadašnji predsjednik Ronald Reagan naredio je snažan odgovor, a američke snage pokrenule su operaciju "Bogomoljka" (Praying Mantis) u kojoj je napadnuto nekoliko iranskih vojnih ciljeva.