Mreža trgovine ljudima koju je vodio Jeffrey Epstein protezala se sve do južnog rta Afrike, održavana nevidljivim lancima psihološkog zatočeništva koji su njegove žrtve godinama držali u klopci. „Nevidljivi lanci dobar su opis, bilo je kao da sam nevidljivo vezana lisicama“, kaže 43-godišnja Juliette Bryant.
„Nikada to nisam rekla svojoj obitelji, nikome nisam ispričala što se dogodilo s njim sve do njegove smrti.“
Juliette je 2002. godine u Cape Townu vrbovao Epstein. Bila je brucošica i ambiciozna manekenka. Sa samo 20 godina vjerovala je da joj se život nepovratno mijenja nabolje. „Činilo se kao da mi se svi snovi ostvaruju jer je moja obitelj financijski teško živjela, a ja sam doista željela nešto promijeniti i pomoći im.“
Tri tjedna nakon što je prvi put upoznala Epsteina u restoranu u Cape Townu, gdje je bio u društvu Billa Clintona, koji je tada boravio u službenom posjetu vezanom uz podizanje svijesti o AIDS-u, te glumaca Kevina Spaceyja i Chrisa Tuckera, Juliette je prvi put u životu napustila Južnoafričku Republiku i otputovala u New York.
Samo nekoliko sati nakon dolaska u New York rečeno joj je da putuje dalje, prema Karibima. Vozač ju je ostavio na pisti zračne luke Teterboro u New Jerseyju, gdje se ukrcala u privatni zrakoplov. Ondje su je čekali Epstein i žene za koje tvrdi da su je prvotno vrbovale u Cape Townu. Letjeli su prema njegovu privatnom otoku.
„Potapšao je sjedalo pokraj sebe i ja sam sjela. Za mladu osobu to je bila iznimno zbunjujuća situacija. Kad je avion poletio, počeo me prisilno dodirivati među nogama. Uspaničila sam se i odjednom shvatila Bože, moja obitelj me možda više nikada neće vidjeti, ovi ljudi bi me mogli ubiti. Žene su se smijale. Bila sam užasnuta.“
Malo je vjerojatno da je bila jedina mlada žena koju je Epstein vrbovao iz Cape Towna. E-mailovi iz takozvanih Epsteinovih dosjea pokazuju podatke o letovima neimenovanih žena koje su iz Cape Towna prevožene u London, Atlantu i New York sve do kraja 2018. godine. Juliette tvrdi da nije bila prisiljena na odnose s drugim muškarcima, ali da ju je Epstein više puta silovao.
„Viđala bih ga za ručkom, doručkom i večerom, a potom bih bila pozvana u njegovu sobu. Inače ga nisam često viđala, uvijek je bio zauzet poslom. Puno sam vremena provodila sama. Sjedila bih kraj bazena ili čitala knjige. U kuhinji sam pronašla i jednokratne fotoaparate pa sam fotografirala dok sam bila tamo.“
Na njezinim fotografijama izmjenjuju se prizori nasmiješenih mladih žena u zagrljajima i potresni portreti samoće i očaja. „Nije bilo načina da pobjegnem. Uzeli su mi putovnicu, a dotad smo već sletjeli na jedan od karipskih otoka i potom helikopterom otišli na njegov otok. Nije bilo izlaza. Nisam dovoljno snažna da otplivam. Ne bih mogla doplivati do kopna.“
Njezino zatočeništvo nije bilo samo fizičko. I nakon što se vratila u Cape Town, ponovno je putovala na Epsteinove posjede u New Yorku, Palm Beachu, Parizu i Novom Meksiku, gdje kaže da je susretala žene i maloljetne djevojke iz Brazila, Rumunjske, Francuske i Španjolske.
Juliette ističe da još uvijek pokušava sagledati razmjere Epsteinova sustava, dok se istodobno nosi s psihološkim oporavkom i stalnom izloženošću vijestima o svom zlostavljaču.
„Otvorim Facebook i vidim Epsteinovo lice. Pogledam X i opet vidim njegovo lice. Uključim vijesti, i tamo je opet. Ponekad mi je od toga fizički mučno. Stalno je prisutan i nema načina da se od toga pobjegne.“
Kontroverzna objava najnovijih Epsteinovih dokumenata od strane američkog Ministarstva pravosuđa dovela je do toga da su deseci ranjivih žrtava razotkriveni zbog nedovoljno zaštićenih podataka. Juliettini e-mailovi Epsteinu objavljeni su bez redakcija te pokazuju da mu je izražavala potporu uoči suđenja 2008. godine i da je s njim ostala u kontaktu sve do 2017.
„Kad god sam mu slala e-mailove, to je bilo kad bih pila ili kad bih prolazila kroz neku vrstu sloma. Uvijek sam imala osjećaj da me promatra i to je također bio razlog zašto sam mu pisala. Nemam što skrivati. Naravno da je to bilo uznemirujuće jer ljude zbunjuje, a istina je da je taj čovjek imao strašnu kontrolu nad mojim umom.“