SPLITSKA psihologinja Katarina Perkušić pokrenula je tužbu protiv Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) koji joj je odbio financirati potrebnu reoperaciju u Njemačkoj. Ta reoperacija značajno joj je, tvrdi, poboljšala kvalitetu života narušenu teškim komplikacijama nakon prve operacije učinjene zbog raka želuca, a Katarina smatra da joj nije bila dostupna u Hrvatskoj.
Podsjetimo kratko priču o kojoj smo već pisali na Indexu. Katarini je rak želuca dijagnosticiran kada je imala 25 godina. Dvije godine ranije imala je krvarenje čira na želucu, zbog čega je bila pod redovitim nadzorom. Nakon dijagnoze operirana je u Zagrebu. Odstranjeni su joj želudac i slezena, a jednjak joj je spojen s tankim crijevom. Analiza je pokazala metastaze u četiri od dvadeset limfnih čvorova pa je prošla deset ciklusa kemoterapije FOLFOX.
Liječenje karcinoma bilo je uspješno i od tada nije imala znakova maligne bolesti.
No ubrzo nakon završetka onkološke terapije pojavile su se ozbiljne i trajne komplikacije.
Dijagnosticirana joj je teška upala jednjaka uzrokovana refluksom (vraćanjem sadržaja iz tankog crijeva u jednjak) koji je bio posljedica rekonstrukcije izvedene tijekom prve operacije nakon odstranjenja cijelog želuca.
Tri godine pokušavala je riješiti problem lijekovima i strogim režimom života, no bez trajnog učinka. Radi refluksa koji je trajao godinama, jednjak joj je kontinuirano bio pod upalom, što je povećavalo rizik karcinoma jednjaka.
Kako bi ga smanjila, spavala je u polusjedećem položaju, no to je rezultiralo bolovima u kralježnici. Kvaliteta života bila joj je ozbiljno narušena.
Nakon konzultacija s petnaestak kirurga u Hrvatskoj i inozemstvu, zaključeno je da je problem mehaničke prirode. Uzrok je bila prekratka Braunova vijuga (dolje), kirurški spoj crijeva koji služi sprječavanju povrata probavnog sadržaja prema jednjaku. Jedino rješenje bila je složena reoperacija koja se izvodi samo u visoko specijaliziranim centrima. Prema tada dostupnim informacijama, takav zahvat nikada nije bio izveden u Hrvatskoj.
Zbog toga je zatražila od HZZO-a odobrenje za liječenje u inozemstvu. Neki liječnici jasno su isticali da se zahvat ne može izvesti u Hrvatskoj, no drugi su tvrdili suprotno, iako bez jasnog dokaza o postojanju stvarnog iskustva s takvim operacijama. Za Katarinu je to značilo mjesecima dugu neizvjesnost.
"Ne želim biti dio pokušaja i pogrešaka. Nemam ni vremena ni snage za to", žalila se tada.
Rješenje je pronašla u Njemačkoj, u Heidelbergu, gdje je reoperaciju vodio profesor Christoph Michalski sa svojim timom koji ima iskustva u upravo takvim rijetkim slučajevima. Operacija je uspješno obavljena, a Katarina se danas oporavlja i već osjeća značajne pomake na bolje.
Katarinin gastroenterolog Božo Radić navodi da je reoperacija s gastroenterološkog aspekta bila uspješna jer kontrole pokazuju gotovo potpun oporavak sluznice jednjaka. "To se jasno očituje i klinički jer su se Katarinini simptomi gotovo u potpunosti povukli", kaže Radić.
Dodaje kako ovaj primjer pokazuje važnost koncentracije kompleksnih rekonstrukcijskih zahvata u visoko specijaliziranim centrima, jer male zdravstvene sredine kao što je Hrvatska teško mogu razviti i održavati rutinsko iskustvo u rijetkim postupcima. Drugim riječima, u Hrvatskoj koja ima malo stanovnika, rijetke operacije često su toliko rijetke da ni najbolji kirurzi ne mogu razviti potrebne razine stručnosti.
"Tu činjenicu trebalo bi sustavno uzimati u obzir i pri procjeni dostupnosti liječenja", smatra Radić.
Katarina ističe da se kirurg koji je izveo operaciju u Heidelbergu, kada je saznao da neće dobiti povrat novca od HZZO-a, odrekao svojeg dijela iznosa kako bi joj smanjio troškove koji su prvotno bili predviđeni na oko 40 tisuća eura.
Katarinini odvjetnici smatraju da je riječ o ozbiljnom propustu sustava. Odvjetnica Lina Budak ističe da su Katarini "zbog loše obavljene operacije u zagrebačkoj Klinici za tumore 2020. godine prouzročeni višegodišnji, svakodnevni bolovi i patnje".
"Reoperacija u inozemstvu bila je nužna jer se takav zahvat rutinski izvodi na samo nekoliko mjesta u Europi, dok ga u Hrvatskoj nitko nikada nije izveo. HZZO je očito smatrao da bi Katarina mogla biti idealan ‘pokusni kunić’ domaćeg zdravstva, da se baš na njoj taj zahvat izvede prvi put. To je bešćutno uskraćivanje prava na sigurno liječenje", ističe Budak, koja se nada da će sud presuditi u Katarininu korist.
Sličnog stava je i odvjetnik Ivan Vrdoljak koji smatra da je obrazloženje HZZO-a "suprotno zdravom razumu i ustavnopravno neprihvatljivo" jer se zakonski pojam dostupnog liječenja izjednačava s teorijskom mogućnošću, a ne s realnim iskustvom.
"Gđa Katarina Perkušić ima pravo na sigurno liječenje, a ne na prisilno podvrgavanje medicinskom eksperimentu. Time je HZZO izdao svoju temeljnu funkciju zaštite prava osiguranika", poručuje.
Na sudskoj raspravi u utorak 3. veljače predstavnici HZZO-a nisu se pojavili, a sud je na traženje Katarininih odvjetnika odlučio od Zavoda zatražiti dokaz da je predmetna operacija uspješno izvedena u Hrvatskoj.
Mi smo se s istim upitom obratili HZZO-u, a zavod nam je poslao sljedeći odgovor: "Kirurški zahvati koje spominjete provode se u zdravstvenim ustanovama tercijarne razine, u kliničkim bolničkim centrima i kliničkim bolnicama"
"S obzirom da HZZO koristi DTS (dijagnostičko - terapijske skupine) model plaćanja bolničkog liječenja, nije moguće izdvojiti podatak koliko je bilo reoperacija želuca, već se to može vidjeti iz medicinske dokumentacije tj. otpusnog pisma pacijenata pa Vas upućujemo da se obratite gore navedenim ustanovama koje izvode komplicirane operacije na želucu kako biste dobili točnu brojku", navodi HZZO.
Katarinina priča nadilazi jedan slučaj. Ona otvara pitanje koliko sustav sluša struku, koliko štiti pacijente i gdje završava granica između administrativne odluke i odgovornosti za nečiji život. Katarina ističe da iako se sudski spor u suštini vodi oko povrata novca, to nije bio glavni razlog zbog kojeg je ušla u borbu.
"Kada je hrvatsko zdravstvo zapelo, obitelj, prijatelji, kolege i mnogi dobri ljudi, zajedno s njemačkim zdravstvom, olakšali su nam financijsku težinu operacije i omogućili da sve svoje snage usmjerimo u liječenje i oporavak. Kada taj novac bude vraćen putem suda, bit će proslijeđen onima kojima je stvarno potreban i koji će njime moći olakšati svoj put, baš kao što sam ja imala tu sreću", najavljuje mlada psihologinja.
Kaže da ju je u procesu reoperacije, najviše iscrpljivala borba sa sustavom.
"Trenutno suđenje dio je retraumatizacije, ali u tome pronalazim višu svrhu. Ne zbog mene, jer sam se ja, zahvaljujući pomoći dragih ljudi i uz malo sreće, izborila za svoj mir. Nego zbog onih koji će se jednog dana naći na mom mjestu, ljudi koji, osim bitke s dijagnozom, moraju voditi izuzetno iscrpljujuću borbu s papirologijom i gluhim sustavom", poručila je Katarina.