Ispovijest mame o potpomognutoj oplodnji. "To je tabu-tema. Žene i dalje krive sebe"

Foto: Shutterstock

MEDICINSKI potpomognuta oplodnja još je uvijek tabu-tema u društvu, o kojoj je potrebno glasnije i otvorenije pričati. Mnogi parovi se iz društvenih ili vjerskih razloga nisu uspjeli odlučiti na ovaj korak, a pojedini su ga skrivali kako ih društvo ne bi osudilo.

No, predrasude nije lako razbiti, a ponekad ni nositi se s njima, zbog čega je naša sugovornica (podaci poznati redakciji) vlastitu borbu za obitelji odlučila podijeliti anonimno. Znajući kroz što je sve prošla sa suprugom i koliko je bitna podrška parovima u tom procesu, ogolila je dušu i prisjetila se najtežih trenutaka na putu koji ju je doveo do kćeri.

Nakon gubitka bebe krenuli u borbu

Prije sedam godina prvi put je bila trudna i osjetila je tračak nade kako će se ona i suprug ostvariti u ulozi roditelja. Dugogodišnji snovi o obitelji prekinuti su im u 10. tjednu trudnoće, kada je bebi stalo srce.

"Morala sam ići na kiretažu u splitsku bolnicu. Nakon tri dana sam hitno helikopterom ponovno dovezena u bolnicu jer me prvi put nisu bili dobro očistili i ponovno su me morali kiretirati. Tada su nastale sve moje komplikacije s budućom trudnoćom.

Godinu dana smo pokušavali prirodnim putem dobiti bebu, no jednostavno nismo uspjeli. Zatim nas je moj ginekolog uputio u Zavod za ginekološku endokrinologiju i humanu reprodukciju, gdje smo prvo imali tri prirodna pokušaja. Tada me ginekolog ultrazvukom pratio svaka dva do tri dana kako bismo znali kada je najbolje vrijeme za odnose, ali nismo uspjeli", priča nam ona.

Razlog zbog kojeg nisu mogli dobiti dijete, kaže, i danas im je nepoznat jer su svi nalazi nje i supruga bili uredni. No, bez obzira na to, ona nije uspijevala ponovno ostati trudna, pa je na preporuku doktora koristila hormonsku terapiju injekcijama koje si je samostalno davala u trbuh.

Dva neuspjela postupka IVF-a

Prolazila je, kaže, kroz težak period jer su se u njezinim mislima razvijali veliki strahovi. U potpunosti se sa suprugom posvetila radu na novom članu obitelji. Prošla je kroz dvije potpomognute oplodnje na teret HZZO-a jer žene do 42. godine, prema Zakonu, imaju pravo na četiri pokušaja.

"Mi smo se prvo odlučili na postupak u splitskoj bolnici, gdje sve pokriva zdravstveno. Jako je bitno da parovi znaju koliko su skupe injekcije i svi troškovi postupka, kao i da na to imaju pravo u bolnici preko zdravstvenog osiguranja.

Znam da su mnogi skeptični prema bolnici, ali ja sam imala odlično iskustvo u splitskoj bolnici. Svi su bili divni i trudili se ovaj put nam olakšati koliko su god mogli. Svi se zalažu maksimalno, jednako kao i u privatnoj klinici."

Imala je dva pokušaja postupkom IVF-a, jednom od najčešćih i najuspješnijih metoda medicinski potpomognute oplodnje. Za nju i njezinog supruga ovaj se postupak nije pokazao najboljim jer je bio neuspješan.

Zadnji test na trudnoću bio je negativan u vrijeme epidemije koronavirusa, kada se sve zatvorilo, pa tako i odjel u bolnici. Razočarana i bez nade, odlučila je napraviti pauzu s postupcima. U svojoj glavi, priča nam, odustajanje i nemoć pravdala je pauzom.

"Žene su u strahu i sramu"

"U međuvremenu sam ja ugasila svoj mozak. Odlučila sam napraviti pauzu i vrlo brzo sam nakon toga ostala trudna prirodnim putem. Mišljenje doktora je kako su pomogli i hormoni koje sam primala u injekcijama jer su još uvijek bili u mojem tijelu", govori.

Ističe kako je na sretan ishod u velikoj mjeri utjecalo i smanjenje stresa, kao i manje opterećivanje time hoće li se napokon ostvariti u ulozi majke. To je, kaže, dugotrajan i jako težak proces u kojem žena treba biti psihički spremna i informirana.

"Mislim da je potpomognuta oplodnja još uvijek velika tabu-tema. Žene su u strahu i sramu. Prvo krive sebe za nemogućnost stvaranja obitelji, a kada se upuste u taj postupak, čeka ih dugotrajan proces koji ih iscrpi. Kada nemaju povjerenja u bolnicu, mnogi odlaze privatno, zbog čega moraju dizati kredite i snalaziti se za financije jer je to jako skup postupak."

Nakon jedne borbe sustigla ih druga

Njezina trudnoća je zbog prvog spontanog pobačaja vođena kao visoko rizična te je svih 9 mjeseci morala ležati i čuvati bebu, kao i sebe. Zbog lažnih trudova je ranije završila u bolnici, gdje je bila dva tjedna na održavanju trudnoće, te je u 39. tjednu dogovorenim carskim rezom rodila kćer.

"Sve je izgledalo u redu. Djevojčici je Apgar test bio 10/10. Međutim, ubrzo se otkrilo kako ima tešku prirođenu srčanu manu. Zbog toga smo je vodili i na operaciju srca. Danas, tri godine kasnije, ona je dobro. Pazimo je i redovno idemo na kontrole."

Nakon borbe kako bi se ostvarili u ulozi roditelja, sada prolaze kroz borbu kako bi njihovo dijete imalo dug i zdrav život. I, kaže, unatoč svim komplikacijama, sretni su i zahvalni što su dobili mogućnost biti roditelji svojoj kćeri.

"Kad se okrenem iza sebe i vidim cijelo svoje putovanje, prošla bih ga opet sigurno. Vrijedi kad pogledam nju i koliko se ona bori za sebe. Kad pogledam koliko se djece rađa s teškoćama u razvoju, mislim da mi je davanje injekcije u stomak bilo najmanji problem, iako mi se u tom trenutku činilo kao ogroman. 

Čovjek zaboravi na to kad dijete primi u ruke i kad raste s njim svaki dan. Ostane to u podsvijesti i sjetiš se kada na televiziji vidiš priče o potpomognutoj oplodnji. Ali ima žena koje su u toj borbi 20 godina i još uvijek nisu primile svoje blago u ruke."

"Nema odustajanja jer se sve isplati kada vidiš svoje dijete"

Na cijelom putu najbitnija joj je bila podrška supruga, kojem isto nije bilo lako, kao i njihove obitelji, koja im je u najtežim trenutcima uskakala s rješenjima i pružala podršku.

"Borba za stvaranje obitelji donosi i lijepe i teške trenutke. Najviše potoneš kada vidiš negativan test i onda govoriš sam sebi da ćeš odustati. Najbitnije je ne predati se, nego, kada je najteže, odlučiti se na ponovni postupak i sve dok to ne uspije. Nema odustajanja jer se sve isplati kada vidiš svoje dijete.

Na tom putu upoznaš ljude koji prolaze kroz slične probleme i povežete se za cijeli život. Zbog ove naše borbe ja sam bogatija za još jednu osobu u svom životu i već godinama smo prijateljice, a upoznale smo se u ginekološkoj čekaonici. Uz to, ova borba izgradila je novu čvrstu poveznicu između mene i supruga", zaključila je.

Pročitajte više