Ilustracija, Foto: Petar Glebov, Jurica Galoić/Pixsell, 123rf
Sa svojim interdisciplinarnim timom znanstvenika i stručnjaka među kojima su socijalni pedagozi, psiholozi, psihijatri i matematičari, poveo je prvo nacionalno istraživanje prevalencije kockanja mladih čiji su rezultati zabrinjavajući jer je u Hrvatskoj postotak mladih, koji su zbog kockanja razvili ozbiljne psihosocijalne probleme, 3-4 puta veći nego u drugim zapadnim zemljama.
Povećan rizik od ovisnosti o kocki nad Hrvatsku se nadvio prije 15-ak godina kada smo, ne baš spretno, liberalizirali tržište igara na sreću te ga otvorili privatnim priređivačima. Rezultat – poslovnice kladionica nicale su posvuda, kao gljive poslije kiše, uz jedno jedino ograničenje, da budu bar 200 metara udaljene od škola. Danas imamo čak 10 puta više prodajnih mjesta za kockanje i klađenje nego 90-ih. Zakon o igrama na sreću, doduše, zabranjuje sve vrste igara maloljetnicima, no, kao što to obično biva, i taj zakon očito postoji samo da bi ga se kršilo.
Internet je preplavljen web stranicama, a Facebook profilima "stručnjaka" koji daju savjete za "uspješno klađenje" ili informacije o navodno namještenim utakmicama, što je također kazneno djelo. I dok u Hrvatskoj sve više maloljetnika tone u ovisnost o kocki, u Kanadi je, primjerice, učestalost takvog ponašanja čak 10 puta manja, što se može pripisati društvenom kontekstu, odnosno tržištu i prilikama koje mladi imaju.
Da bi se razvili problemi povezani s kockanjem nije, upozorava dr. Ricijaš, potrebno igrati samo tzv. "ozbiljne" igre, poput onih u kasinima ili automat klubovima. Ključni čimbenici koji neku igru čine opasnom i rizičnom za razvoj problema su mogućnost učestalosti igranja, odnosno frekventnost, brzina događaja i saznavanja rezultata, te osjećaj da se znanjem i vještinom može utjecati na ishod, odnosno na dobitak.
"Različite igre imaju različiti ovisnički potencijal. Posebno rizično za mlade, ali i za odrasle, je sportsko klađenje. Mogućnosti igranja su nepregledne, a globalizacija i informatizacija omogućavaju klađenje na bilo koji sportski događaj u svijetu, bilo kada. Rezultati se saznaju vrlo brzo, te osoba može opet igrati, kada god to poželi, s ciljem da dodatno zaradi, ako je dobila, ili da nadoknadi gubitak, ukoliko je izgubila. Upravo to uvelike doprinosi učestalosti igranja, gubitku kontrole nad financijama te potom i razvoju brojnih drugih štetnih i negativnih posljedica. Pridodamo li tome pokušaje da se igra kontrolira, odnosno razmišljanje kako neko znanje o sportu, klubovima i igračima može doprinijeti vjerojatnosti dobitka, problem postaje još izraženiji. Upravo je osjećaj da mogu kontrolirati, odnosno utjecati na nešto što je rezultat slučaja i nezavisnih događaja, ključna pogreška u razmišljanju onih koji imaju problema s kockanjem", upozorava dr. Ricijaš.
Posljedice kockanja kod mladih zahvaćaju, pojašnjava, različita područja psihosocijalnog funkcioniranja, prije svega psihološko i emocionalno gdje se javlja preokupacija, osjećaj gubitka kontrole, loši osjećaji kao što su depresivnost i anksioznost (potištenost), financijski problemi uz pokušaje da se opet, kroz aktivnosti kockanja/klađenja, nadoknadi izgubljen novac. Tu su i socijalni problemi, posebno obiteljski sukobi, nepovjerenje te povlačenje od prijatelja koji se ne kockaju, kako bi se više vremena provodilo s onima koji se kockaju.
"Sve je počelo s 5 kn, a onda sam povećavao uloge i počeo krasti od roditelja"
Jedan od onih koji su prošli kroz pakao ovisnosti o kocki je i devetnaestogodišnjak iz Zagreba koji je za Index ispričao kako je zakoračio u te opasne vode te kako se oslobodio iz okova ovisnosti o kocki, koja ga je gotovo povukla na samo dno.
"Kladiti sam se počeo još u 7 razredu osnovne. S prijateljima sam u kladionici uplaćivao listiće po 5 ili 10 kn. Nije nam tada bila važna lova, htjeli smo se samo ponašati kao odrasli. U prvom srednje otišao sam korak dalje te sam s ekipom krenuo po automat klubovima, onako iz fore, da vidimo kako to izgleda. Bili smo maloljetni, ali za godine nas najčešće nitko nije ni pitao, no bilo je i situacija kada smo čekali ispred kladionice da naiđe netko od starijih kako bismo mu dali novce da nam uplati listić", prisjeća se danas 19-godišnji student prve godine fakulteta čiji su podaci poznati redakciji.
Na početku mi je za uplate džeparac bio dovoljan, no s vremenom su mi mali ulozi postali dosadni. Počeo sam ulagati sve više i više novca, a kako bi do njega došao, nisam prezao ni od čega te sam počeo kriomice uzimati novac od roditelja, brata ili sestre. Kada bih izgubio sve, razmišljao sam samo o jednom - od koga bih mogao ukrasti novac. Kocka me tako uvukla u čitav niz problema. Odnosi s kući su bili prepuni tenzija, svađe s roditeljima sve češće, bio sam konstantno napet i loše raspoložen što se odrazilo i na moje ponašanje prema prijateljima i djevojci, a vidno sam popustio i u učenju te su ocjene bile jako loše", kaže brucoš.
No i unatoč problemima u koje je tonuo, njegovi roditelji, kako kaže, nisu imali pojma što se događa.
"Kada sam shvatio da sam potrošio toliko novca da više nema više nikakve šanse da ga vratim, jedini izlaz je bio da skupim hrabrost i sve priznam roditeljima. Kada sam im konačno sve rekao, bili su u potpunom šoku i tada sam čvrsto odlučio da s klađenjem moram prestati jednom zauvijek. Na sreću, razgovori s dr. Ricijašem su mi pomogli da osvijestim ono što sam nisam uspio, pa nisam, kao mnogi drugi, završio u komuni na odvikavanju. Danas imam 19 godina, na prvoj sam godini Ekonomskog fakulteta i više se ne kladim niti imam želju za klađenjem ili kockanjem", kaže danas uzoran student.
Na pitanje smatra li da je za sve veći broj mladih koji su posrnuli u kocku krivo opće stanje u društvu ili aljkavo provođenje zakona, odgovara da su najveći krivci sami mladi koji se pomame za lakom i brzom zaradom te se žele dokazivati na krivi način.
Put do pakla može biti popločan i sitnim uplatama od samo 5 kuna
"Prve aktivnosti kockanja kod mladih počinju najčešće vrlo bezazleno, uplatom relativno malih iznosa novca (oko 5-10 kuna) uglavnom na klađenje. Sportsko klađenje je mladima atraktivnije od nekih drugih igara. Uz to, klađenje se često povezuje sa sportom, kao pozitivnom aktivnosti, te mladi imaju osjećaj da, zato što prate sport, mogu dobro predvidjeti ishode budućih događaja. To im daje iluziju, naglašavam, iluziju kontrole. Kada se klade, "napetije" im je i pratiti utakmice, a ulog doprinosi tom uzbuđenju, te se pri tom vršnjaci na neki način natječu i uspoređuju u tome tko ima veće "znanje", tko je "mudriji", tko "pametniji"", kaže dr. Ricijaš
Povremenim igranjem stječu se iskustva prvih dobitaka, što subjektivno, kod mladih, može biti percipirano kao dobitci velikog iznosa novca. Takvo je iskustvo za njih toliko "pozitivno" da tinejdžeri zanemaruju sve one situacije u kojima su izgubili novac. Vođeni iluzijom da "imaju sistem", ili da su "razbili sustav", počinju se kladiti sve češće, a ulozi postaju sve veći. Džeparac se topi, a maloljetnici u očaju počinju proučavati razne web stranice i portale koji nude "savjete za kockanje/klađenje" te postaju sve više preokupirani tim aktivnostima.
Maloljetnici kradu novac, a roditelji kupuju sefove
"Učestalim klađenjem i ulaganjem sve većeg novca i financijski gubitci postaju sve veći, zbog čega mlada osoba vrlo brzo zapada u financijske probleme. U toj fazi, roditelji najčešće znaju da se njihova djeca povremeno klade, ali nisu svjesni ozbiljnosti problema - učestalosti, niti realnih financijskih dugova. Djeca tada posuđuju jedni od drugih, povremeno kradu novac od roditelja, a kada problem progredira, dolazi do još rizičnijih i štetnijih ponašanja kao što su krađa zlatnine kod kuće, zaduživanje kod nepoznatih i sumnjivih odraslih osoba, razbojništva, krađe i slično. Tu vrlo često mladi izgube kontrolu nad svojim aktivnostima kockanja te su toliko zabrinuti i u strahu oko nastalih financijskih problema, koji se penju i do nekoliko tisuća eura, da su isključivo time preokupirani. Posljedice su pad školskog uspjeha, neopravdano izostajanje iz škole i drugih aktivnosti slobodnog vremena, povlačenje i izolacija, zabrinutost, potištenost i slično. U toj su fazi mladi također izgubili i kontrolu nad vlastitim ponašanjem, no, iako im je kockanje/klađenje donijelo samo probleme, i dalje vjeruju da tim aktivnostima mogu vratiti i nadoknaditi izgubljen novac. Nagomilane dugove u početku uglavnom plate roditelji, koji vrlo često prekasno saznaju za ozbiljnost problema", upozorava dr. Ricijaš.
Dodaje kako se mladi, usprkos različitim obećanjima, često ponovo vraćaju kockanju/klađenju, što stvara nove i nove dugove. Stoga je, kaže naš sugovornik, danas sve više roditelja koji su kupili sefove u kojima pohranjuju vrijedne stvari kako bi se zaštitili od krađa od strane svoje vlastite djece, što je, tvrdi dr. Ricijaš, vrlo snažna poruka nepovjerenja i odraz neprirodne atmosfere obiteljskog života.
Tretman kojemu je cilj odvikavanje od kocke, iznimno je zahtjevan, stoga je, smatra ugledni stručnjak, vrlo važno informirati roditelje kako bi što prije potražili stručnu pomoć, ukoliko saznaju da se njihovo dijete kocka ili kladi.
Svaki drugi roditelj zna da mu se dijete povremeno kladi
Iako većina roditelja ne zna za porok svoje djece, dr. Ricijaš upozorava da mnogi maloljetnici stranputicom krenu upravo zato što se i njihovi očevi redovito klade na sportske rezultate, što je potvrdilo 21 posto tinejdžera. Čak 45 posto mladića navodi kako njihovi roditelji znaju da se oni povremeno klade, a 23 posto njih priznaje da su se barem jedanput u život kladili zajedno s roditeljima.
"Na žalost, rezultati u Hrvatskoj pokazuju previsoku učestalost takvog ponašanja, zbog čega je došlo do takozvane "normalizacije" ovakvih aktivnosti, te se određene igre na sreću, posebno lutrijske igre i igre klađenja, ne percipiraju kao jako štetne i/ili opasne. To je uvriježeno mišljenje i među mladima i među odraslima, iako se zapravo radi o sasvim pogrešnom uvjerenju", kaže dr. Ricijaš.
Ističe da je u radu s mladima koji se rizično ponašaju ili su počinili kaznena djela te im je sudski određena sankcija i savjetovanje, zamijetio da u pozadini vrlo često leže upravo problemi vezani uz kockanje i klađenje. I dugovi nastali kockanjem kod maloljetnika su nerijetko bili poticaj za počinjenje kaznenog djela. Stoga je dr. Ricijaš, sa svojim stručnim timom, još 2010. godine započeo s istraživanjem kockanja, najprije kod zagrebačkih srednjoškolaca, utvrdivši da ih je oko 75 posto barem jedanput u životu igralo igre na sreću, iako su one zakonom zabranjene.
"Zabrinjava podatak da je postotak mladih, koji su zbog kockanja razvili ozbiljne psihosocijalne probleme, 3-4 puta veći nego u drugim zapadnim zemljama. To je jasan pokazatelj da se ovom temom treba baviti i da je Hrvatska specifična po rizičnom aspektu, zbog čega smo odlučili provesti i prvo sustavno i sveobuhvatno nacionalno istraživanje prevalencije kockanja mladih na našim prostorima", kaže doc. Ricijaš.
Prvo nacionalno istraživanje kockanja mladih provedeno je na uzorku od 2.700 srednjoškolaca iz 7 hrvatskih gradova - Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka, Vinkovaca, Koprivnice i Slavonskog Broda. U svim gradovima obuhvaćene su sve vrste srednjih škola i učenici svih generacija, a rezultati su potvrdili visoku učestalost kockanja mladih, posebno sportskog klađenja, ali i to da roditelji znaju da se njihova maloljetna djeca povremeno klade.
Financijsku i organizacijsku podršku za nacionalno istraživanje stručni je tim dobio od Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Agencije za odgoj i obrazovanje, ali i od Hrvatske Lutrije, koja je jedini priređivač igara na sreću u Hrvatskoj koji je pokazala interes za ulaganje u istraživanje ove teme te za dodatno ulaganje u društveno odgovorno priređivanje igara na sreću. Taj interes ne dijele i drugi priređivači igara na sreću, a na ruku im ide i to što u Hrvatskoj, za razliku od nekih drugih zemalja, ne postoji decidirana zakonska obveza jačeg ulaganja u društveno odgovorno poslovanje kod priređivanja igara na sreću.
"Svi pokazatelji raširenosti kockanja/klađenja mladih u Hrvatskoj ukazuju na potrebu za ulaganjem u raznolike preventivne i tretmanske intervencije prema mladima, kao i u izmjenu politike i reguliranja igara na sreću na našim prostorima. Naš tim je stoga tri godine razvijao, implementirao i znanstveno evaluirao preventivni program kockanja mladih koji se zove "Tko zapravo pobjeđuje?". Projekt se provodio u Gradu Zagrebu i u Velikoj Gorici, a sada smo u fazi pripreme materijala kako bi se program, od sljedeće školske godine, mogao uvesti i u srednje škole. U tome nas podržava Hrvatska Lutrija te smo dogovorili i izradu novog, suvremenog edukativnog materijala za prodavače Lutrije, čime se ulaže u društveno odgovorno priređivanje igara na sreću", kaže dr. Ricijaš.
U komunama sve više ovisnika o kocki
Ističe da u Hrvatskoj nedostaje jasnih strukturiranih programa i modela liječenja mladih, kao i odraslih, s problemima ovisnosti o kocki.
"Koliko mi je poznato, jedino je grad Zagreb u nešto povoljnijem položaju jer u tri zagrebačke bolnice postoje odjeli gdje se odrasle osobe mogu liječiti zbog ovisnosti o kocki, postoje klubovi ovisnika o kocki (KLOK) koje vode dr. Zoričić i dr. Torre, te nešto širi spektar savjetovališta i psihoterapijskih usluga. Širok dijapazon usluga je važan, te nije dobro da smo jedna ustanova i jedan pristup pružaju tretman. U posljednje vrijeme terapijske zajednice, tzv. komune, imaju sve više članova koji se uključuju u proces resocijalizacije upravo zbog problema s kockanjem", kaže dr. Ricijaš.
Što se dogodilo u društvu i kako su igre na sreću postale toliko raširene?
"Republika Hrvatska je početkom 2000-tih odlučila liberalizirati tržište igara na sreću i otvoriti ga privatnim priređivačima što je rezultiralo značajnim porastom broja prodajnih mjesta za aktivnosti kockanja i klađenja. Smatram da je problem nastao jer se u ovaj proces ušlo nekontrolirano, bez ozbiljnog razmišljanja o posljedicama takvog tržišta na društvo i na ranjive skupine. Danas je broj prodajnih mjesta oko 10 puta veći nego 90-tih godina, a taj je porast posebno značajan za aktivnosti sportskog klađenja i za mogućnosti igranja lutrijskih igara. Prodavaonice za sportsko klađenje izrazito su raširene, jer ne postoje jasna ograničenja oko broja prodajnih mjesta na nekom teritoriju, uglavnom se nalaze u stambenim naseljima te moraju biti svega 200 metara udaljene od škola, što je i jedino ograničenje", kaže dr. Ricijaš ističući kako takva regulativa nije dovoljna za zaštitu društva i pozicioniranje tržišta igara na sreću, kao industrije, na mjesto na kojem bi trebalo biti.
Osim klasičnih poslovnica, danas postoje i kafići koji imaju automate za sportsko klađenje, tzv. kladomate, automate za igre na sreću, a lutrijske igre se mogu uplatiti i na kioscima, u dućanima, benzinskim postajama i slično. Casina i automat klubovi su i u shoping centrima, gdje se nerijetko dijele i različiti kuponi i promotivni materijali za igranje. Sve to, ističe dr. Ricijaš, doprinosi normalizaciji ovog rizičnog ponašanja, koje je, s razlogom, dozvoljeno samo odraslim osobama,.
"Iako Zakon o igrama na sreću zabranjuje sve vrste igara maloljetnim osobama, iz svih istraživanja, iz savjetodavnog rada te iz sustava obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i pravosuđa, kontinuirano dolaze potvrde o učestaloj uključenosti maloljetnika u ove zabranjene aktivnosti. Mišljenja sam, stoga, da bi, po uzoru na inozemne primjere dobre prakse, država na drugačiji način trebala osigurati društveno odgovorno priređivanje igara na sreću. Očito je da se Zakon, u pitanju zabrane maloljetnicima, ne provodi, te da ne postoji dovoljna društvena svijest odraslih o rizicima i štetnosti ovog ponašanja. Vrlo je slično i s provedbom zakonskih odredbi zabrane prodaje alkoholnih pića i duhanskih proizvoda maloljetnicima. U području zabrane igranja igara u casinima i u automat klubovima, naši rezultati upućuju na nešto odgovorniji pristup priređivača, te se maloljetnicima u većoj mjeri zabranjuje ulaz, iako, na žalost, niti ovo pravilo ne vrijedi za sva prodajna mjesta. Vrlo često nam mladi navode kako znaju gdje mogu, a gdje ne mogu ući, a činjenica da su u kafićima postavljeni automati, gdje je odgovornost zabrane igranja prepuštena konobarima, dodatno otežava provedbu zakonske odredbe o zabrani pristupa igrama maloljetnicima", ističe dr. Ricijaš.
Porezna uprava: U 2015. nisu utvrđene nepravilnosti kod trgovačkih društava koja priređuju igre klađenja
Temeljem Zakona o igrama na sreću, Porezna uprava nadležna je za pokretanje prekršajnog postupka protiv zaposlenica, odnosno pravne osobe i odgovorne osobe u pravnoj osobi u slučajevima kada se u kladionici ili automat klubovima, zateknu maloljetnici, stoga smo nadležne pitali koliko je prijava (zbog kockanja i klađenja maloljetnika) podnesenu protekloj 2015. godini?
Provjerili smo i kolike su kazne te koliko ih je naplaćeno od zaposlenika i kladionica tijekom prošle godine.
Iako se po svjedočenju bivšeg ovisnika o kocki klade gotovo čitavi razredi maloljetnika, a po tvrdnji liječnika koji provodi programe odvikavanja sve više roditelja kupuje sefove kako bi spriječili da ih njihova djeca ponesena kockarskim žarom, pokradu, iz Porezne uprave stigao nam je sljedeći odgovor:
"U skladu s odredbama Zakona o igrama na sreću Porezna uprava je tijekom 2015. godine provodila porezne nadzore u suradnji s Ministarstvom unutarnjih poslova, te po obavljenih 12 nadzora nisu utvrđene nepravilnosti kod trgovačkih društava koja priređuju igre klađenja.
Temeljem provedenih poreznih nadzora u proteklim godinama utvrđena su 2 prekršaja u 2014. godini, 4 prekršaja u 2013. godini, 7 prekršaja u 2012. godini, te 11 prekršaja u 2011. godini.
Koliko se novca slilo u proračun od klađenja i lutrijskih igara?
"Od siječnja do listopada 2015. godine, u državni proračun je uplaćeno 202.684.416,00 kuna s osnove mjesečne naknade za priređivanje igara klađenja. S osnove poreza na dobitke od lutrijskih igara na sreću ukupno je, u predmetnom razdoblju, u državni proračun uplaćeno 17.235.037,00 kuna, a s osnove poreza na dobitke od igara klađenja 224.077.130,00 kuna", odgovaraju iz Porezne uprave.
Kolike su dobitke hrvatski su građani ostvarili tijekom prošle godine, koliko je listića uplaćeno te koliko je od toga bilo dobitnih?
"Ukupni dobici u igrama klađenja iznosili su 2.553.638.893,78 kuna, evidentirano je ukupno 15.730.928 dobitnih listića, a najviše dobitnih listića ostvareno je na dobitke do 500,00 Kn. Nadalje u predmetnom razdoblju u lutrijskim igrama evidentirano je 5.885.660 dobitnih listića", stoji u odgovoru koji smo primili iz Porezne uprave.