LJUDI slične poželjnosti najvjerojatnije će se povezati u parove i imati dugotrajne i uspješne veze, pokazalo je novo istraživanje.
Drugim riječima, ljudi najčešće za partnere odabiru osobe čiju vrijednost procjenjuju podjednakom vlastitoj – ni većom ni manjom. Takve veze, u kojima si partneri po vrijednostima dobro odgovaraju, obično su uspješnije, pružaju više zadovoljstva i trajnije su.
Sean Prall, docent antropologije na Sveučilištu Missouri, i Brooke Scelza, profesorica antropologije na Kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu, svoje su istraživanje proveli među polunomadskim agropastirima u sjeverozapadnoj Namibiji u Africi.
Prall smatra da se nalazi ove studije mogu primijeniti na širi kontekst, u drugim društvima. Tumači da su odabrali namibijski narod Himba jer su karakteristike tog stanovništva bile savršene za vrstu informacija koje su prikupljali.
"Ovo je bila sjajna populacija za istraživanje naših pitanja jer se svi poznaju i većina ljudi se sparuje i vjenčava unutar iste populacije", rekao je Prall.
"Možete ih pitati koliko bi željeli biti u vezi s određenom osobom jer tu osobu zapravo poznaju. Tako se ljudi udružuju već tisućama i tisućama godina, ne online, već s ljudima u istoj zajednici", pojasnio je.
Procjenjivanje vrijednosti partnera
Tijekom istraživanja, koje je predstavljeno u časopisu Science Advances, autori su od ljudi tražili da ocijene poželjnost drugih u zajednici. Na temelju tih informacija procijenili su "vrijednost partnera", mjeru koja opisuje kolika je vjerojatnost da će ljudi htjeti biti u vezi s određenom osobom.
Nakon toga analizirali su statuse njihovih veza.
Rezultati su pokazali da ljudi sa sličnim partnerskim vrijednostima imaju veću vjerojatnost da će ući u međusobnu vezu te da će imati bolje ishode u odnosima.
Autori su u svojoj studiji procijenili vrijednosti partnera koristeći više od 12.000 ocjena koje su prikupili među pripadnicima suprotnog spola, članova skupine, kako bi razumjeli i hipotetske preferencije partnerstva i aktualiziranu dinamiku odnosa.
"Kada procjenjuju hipotetska partnerstva, ljudi općenito preferiraju osobe čija je vrijednost kao partnera veća od njihove vlastite, što ukazuje na strategiju aspiracijskog podudaranja. Međutim, usporedbe vrijednosti partnera u bračnim i izvanbračnim vezama pokazuju pozitivnu korelaciju, što sugerira da se pojedinci zapravo nastoje upariti sa slično poželjnim osobama. Nadalje, unatoč aspiracijskim sklonostima, parovi koji si više odgovaraju prijavili su veću kvalitetu odnosa, koja se mjeri učestalošću interakcija, prijavljenim seksualnim povijestima i duljinom partnerstva", pišu u sažetku Prall i Scelza.
U uvodu rada dvojac navodi da je proučavanje dinamike parenja kod ljudi glavni fokus evolucijske društvene znanosti otkako je američki evolucijski biolog i sociobiolog Robert Trivers prvi predstavio potencijale za spolno specifične strategije parenja.
"S tog gledišta, teoretizira se da odabir ponašanja pri parenju dovodi do različitih strategija izbora partnera kod muškaraca i kod žena. Pretpostavlja se da su žene više od muškaraca zainteresirane za pronalaženje partnera koji će vjerojatno biti pouzdani dobavljači resursa, a predviđa se da će muškarci preferirati žene koje pokazuju osobine povezane s plodnošću, posebice opću mjeru fizičke privlačnosti", pišu autori.
Slične rezultate dala su i ranija istraživanja
Evolucijski psiholog Igor Mikloušić s Instituta Ivo Pilar kaže da su slični nalazi bili poznati i ranije.
"Uz neke univerzalno poželjne osobine ličnosti, karakteristike koje utječu na vrijednost muškaraca kao partnera bit će, primjerice, visina, snaga, utjecaj, slava, društveni status, bogatstvo i slično. Kod žena će to uglavnom biti tjelesna ljepota", kaže Mikloušić.
Ističe da su te vrijednosti i njihov utjecaj kulturološki uvjetovani, ali i da su promjenjivi.
"Primjerice, u suvremenom društvu više nije tako važno da muškarci posjeduju veliku fizičku snagu da bi mogli djelovati kao zaštitnici i dobavljači resursa, odnosno pružatelji udobnog života. Stoga se, primjerice, u nekim društvima u kojima su izraženi socijalna država i sigurnost povećavaju preferencije prema androginim karakteristikama kod muškaraca. Osim toga, određena osoba svoju vrijednost može razvijati i unapređivati, a također neke svoje manjkavosti može kompenzirati snagom u nekim drugim vrijednostima. Primjerice, neki muškarac može biti nižeg rasta, no to može kompenzirati šarmom, slavom, bogatstvom ili nečim trećim. Također, može nastojati napredovati u svojoj karijeri, čime će si povećati vrijednost na tržištu parova. Slično vrijedi i za žene. No zanimljiv je i nalaz da one žene koje imaju sve, žele sve to i kod partnera. Dakle, ne znači ako žena dobro zarađuje da joj prihodi partnera neće više biti zanimljivi. Štoviše, žena visokog statusa, obrazovanja i atraktivnog izgleda tražit će barem jednako kod partnera, idealno i više. Dakle, ovaj nalaz je od ranije poznat u evolucijskoj psihologiji i naziva se 'assortative mating' ili asortativno parenje i vidi se kod gotovo svih spolno razmnožavajućih vrsta", tumači naš evolucijski psiholog.
Ni previše ni premalo
Ovdje je zanimljivo pitanje zašto ljudi ne biraju osobe s višim procijenjenim vrijednostima koje doživljavaju kao privlačnije.
Autori tumače da težnja za partnerom ili traženje potencijalnih partnera s većom partnerskom vrijednošću mogu biti rizični.
Kvalitetniji partneri mogu zahtijevati više vremena za udvaranje, mogu zahtijevati dodatna ulaganja ili biti manje stabilni. Nepodudarnosti između preferencija i osobina partnera također mogu dovesti do nezadovoljstva u vezi. Konačno, partneri veće partnerske vrijednosti mogu biti primamljiva meta za druge.
No autori ističu da razlika u partnerskoj vrijednosti nije nužno dovoljan razlog za raspad partnerstva jer bi on trebao biti uvjetovan potencijalom zamjenjivosti s obzirom na trenutne uvjete na tržištu partnera.
Naime, zabilježeno je da je zadovoljstvo bračnim partnerom niže kada su dostupne bolje alternative, ali samo za one koji imaju veću partnersku vrijednost od svojih partnera. Unatoč potencijalnim rizicima i ulaganjima potrebnim za osiguravanje partnera veće vrijednosti, studije tržišta za online upoznavanje pokazuju da bi to moglo biti norma, tumače autori.
Prall kaže da se njihova studija razlikuje od većine sličnih istraživanja o poželjnosti jer se usredotočuje na postupke ljudi, a manje na njihove navedene preferencije na koje mogu utjecati društveni pritisci.
"To nas je zanimalo jer se veći dio antropološkog rada na ljudskim obrascima parenja temelji samo na preferencijama ljudi", kaže Prall.
"Ovo istraživanje usredotočuje se na postupke ljudi. Naravno, mogli biste reći da biste više voljeli nekoga tko se smatra stvarno poželjnim, ali to je pod velikim utjecajem društvenih normi. Što radite u toj vezi? Kako to zapravo ide? To je ono što smo gledali", pojasnio je.