POREZNE izmjene izglasane u saboru su dalekosežne, ali istodobno ne mijenjaju ništa korjenito u smislu funkcioniranja poreznog sustava Hrvatske. S jednom iznimkom, a to je širenje poreznih ovlasti općina i gradova.
Okosnica izmjena su ukidanje prireza poreza na dohodak, povećanje praga za primjenu više stope poreza na dohodak te povećanje osobnog odbitka.
Ukida se prirez, a paralelno se mijenjaju stope poreza na dohodak. Povećava se i stopa oporezivanja imovine s 10 na 12 posto. To se primarno donosi na oporezivanje najma, ali se mijenja i oporezivanje kuća za odmor.
Osim prireza povećavaju se i osobni porezni odbitak, s 530.9 na 560 eura, i porezni odbitak za uzdržavane članove, te se podiže prag za višu stopu poreza na dohodak. Za one s bruto plaćom do 700 eura se smanjuje osnovica za mirovinsko osiguranje u iznosu od 300 eura, čime će se manji dio plaće oduzimati za uplatu u mirovinski sustav, uz postupno smanjenje olakšice do maksimalno plaće od 1300 eura bruto.
Koliko će zbog poreznih izmjena rasti plaća?
Prema okvirnom izračunu Indexa na primjeru radnika koji živi u Zagrebu, nema prijavljenih uzdržavanih članova i djece, te prima prosječnu bruto plaću od 1860 eura (prosječna plaća u Zagrebu za razdoblje od ožujka do svibnja ove godine), nove izmjene donose rast mjesečne neto plaće između sedam i 87 eura, ovisno o tome hoće li nova stopa poreza na dohodak u Zagrebu iznositi minimalnih 15 posto ili maksimalnih 23.6 posto.
Gradske vlasti su već najavile da će morati povećati stopu poreza na dohodak na maksimalnih 23.6 posto da bi nadoknadile gubitak prireza. Stoga je vjerojatnije da će rast hipotetske plaće radnika kakvog smo opisali biti bliže sedam eura mjesečno.
Ako kojim slučajem Grad Zagreb ipak ostavi minimalnu stopu poreza na dohodak od 15 posto, rast će biti bliže 87 eura mjesečno veće neto plaće. Osim ukidanja prireza bez dizanja stope poreza sa snižavanjem stope poreza na dohodak sa sadašnjih 20 posto na 15 posto, na to će utjecati povećanje osobnog odbitka.
Rast neto plaća će ovisiti o tome jesu li općina ili grad odlučili nadoknaditi gubitak prireza biranjem veće stope poreza na dohodak te o tome je li stavljena stopa poreza na dohodak od 20 posto (niža) i 30 posto (viša) ili je izabrana najniža stopa poreza na dohodak od 15 posto (niža) i 25 posto (viša).
Povećava se oporezivanje iznajmljivanja
Drugi veliki dio poreznih izmjena je oporezivanje dohotka od kapitala, imovine i imovinskih prava kroz povećanje poreznih stopa, čiji je ukupni efekt nešto manji od šest milijuna eura. To se primarno odnosi na promjene u oporezivanju dugoročnog najma.
Da se samo ukinuo prirez, to bi značilo da se efektivno smanjuje oporezivanje najma jer se na 10 posto poreza ne bi dodavao i gradski/općinski prirez. Time bi gradovi i općine ostali bez dijela prihoda.
Da bi se taj gubitak kompenzirao, povećat će se stopa oporezivanja najma s 10 na 12 posto. Kako neki gradovi i općine uopće nisu imali prirez, a dodavanje prireza koji su postojali na 10 posto poreza na najam je davalo efektivnu poreznu stopu manju od 12 posto, novim izmjenama se radi o povećanju poreza u cijeloj državi. Zavisno o stopi i postojanju prireza, od 0.2 postotna boda (samo u Zagrebu) do dva postotna boda (ondje gdje nema prireza).
Na primjeru najamnine od 1000 eura u Zagrebu to će dovesti do malog povećanja poreza, za 1.4 eura na mjesec. Porez na najamninu se računa tako da se od iznosa najma umanji 30 posto porezno priznatih izdataka, a na dobiveni iznos se obračuna stopa poreza od 10 posto i na taj iznos se obračuna stopa prireza 18 posto (vrijedi samo za Zagreb). Po novome se prirez ukida, ali se stopa poreza povećava na 12 posto.
Po pitanju novih iznosa poreza koji će se plaćati, za mjesečni najam od 1000 eura, nakon umanjenja od 30 posto se dolazi do porezne osnovice od 700 eura. Na to će se od 1. siječnja 2024. obračunavati porez po stopi od 12 posto pa će mjesečni iznos poreza iznositi 84 eura. Godišnji iznos poreza će biti 1008 eura.
Kako se smanjuje iznos najamnine tako se smanjuju i porezni prihodi, zbog toga što je stopa uvijek ista. Na najamninu od 800 eura mjesečno je ukupni godišnji porezni prihod 806.4 eura, tj. mjesečno će se plaćati 67.2 eura. Na mjesečnu najamninu od 700 eura će godišnji porezni prihod gradova i općina biti 705.6 eura (mjesečno 58.5 eura) itd.
Kod ovog poreza neće biti dupliranja, tj. ne može se naplaćivati skupa s porezom na kuće za odmor ili paušalnim porezom za iznajmljivanje apartmana. Ipak, ostaje plaćanje komunalne naknade, koja je u principu oblik namjenskog poreza.
Povećava se oporezivanje imovine
Povećava se porez na kuće za odmor, prvi put od 90-ih. Utvrđen je raspon u kojem gradsko ili općinsko vijeće može utvrditi visinu poreza na vikendice od 60 centi do pet eura po četvornom metru.
Godišnje će za prostor od 70 m2 iznositi maksimalno 350 eura, a minimalno 42 eura. Za 100 četvornih metara korisne površine kuće za odmor će iznositi 500 eura godišnje maksimalno, 60 eura minimalno.
U medijima se pojavila informacija da će se novom poreznom izmjenom spojiti porez na kuće za odmor i paušalni porez po krevetu za iznajmljivanje apartmana.
Ali Porezna uprava je izdala priopćenje da po tom pitanju neće biti nikakvih izmjena koje bi prvi put omogućile općinama i gradovima da naplaćuju dva poreza na istu nekretninu, jer su to mogle i do sada. "Aktualnim izmjenama Zakona o lokalnim porezima ne uvodi se novi porez, niti se proširuje ili mijenja način njegove primjene", piše u priopćenju.
Prema tumačenju Porezne uprave, porez na kuće za odmor je opcijski porez, što znači da općine i gradovi sami odlučuju uvode li porez na kuće za odmor. Tvrde da će se taj porez povećati upravo na njihov zahtjev.
"Porez na kuće za odmor utvrđuje se po osnovi vlasništva i načina korištenja određene nekretnine, dok se porez na dohodak utvrđuje po osnovi obavljanja djelatnosti prema ostvarenim prihodima ili po drugom kriteriju", tumači se u priopćenju Porezne uprave.
Diskriminatorni temelji poreznog sustava u Hrvatskoj ostaju, lokalna vlast dobiva na važnosti
Iako se ne može govoriti o reformi poreznog sustava, nego o usklađivanjima unutar trenutnog poreznog sustava, u globalu se radi o smanjenju oporezivanja rada, a povećanju oporezivanja imovine. Ali ta povećanja i smanjenja su toliko mala da će biti praktički nevidljiva na makrorazini.
Temelj se poreznog sustava Hrvatske, a to je veliko oporezivanje potrošnje, ne mijenja. Porezni sustav se bazira na tri stupa; oporezivanju imovine, oporezivanju potrošnje i oporezivanju rada. U Hrvatskoj je glavno oporezivanje potrošnje (PDV i trošarine), oporezivanje imovine je minimalno, a oporezivanje rada je relativno veliko s obzirom na visinu plaća i stupanj ekonomskog razvoja.
Porezni sustav baziran na oporezivanju potrošnje i izbjegavanju oporezivanja imovine je nužno diskriminatoran prema onima koji veći dio dohotka troše umjesto da ga investiraju u imovinu, a to su siromašniji.
Efektivna porezna stopa je u takvom sustavu veća za onoga koji troši 90 posto svojih mjesečnih prihoda nego za onoga koji mjesečno potroši 70 posto svojih prihoda. Iako većina ljudi u Hrvatskoj ne plaća porez na dohodak (plaća) zbog brojnih olakšica, država svejedno uzme velik dio plaće kroz oporezivanje potrošnje (primarno PDV).
Za razliku, porezi na imovinu su u Hrvatskoj niski. Posebno to vrijedi za iznajmljivanje apartmana, što je porezno favorizirano u odnosu na dugoročni najam, ali i sve ostale djelatnosti u Hrvatskoj. Izuzetak su eventualno centar Splita i Dubrovnik zbog maksimalnog iznosa paušalnog poreza za iznajmljivanje apartmana.
Zapravo je jedina važna promjena da se porez na dohodak stavlja na odluku općinama i gradovima, s dosta širokim rasponom od minimalnog do maksimalnog postotka. To bi moglo uvesti novu temu za lokalne izbore, oporezivanje rada. To posebno vrijedi u turističkim regijama, gdje uz oporezivanje rada i iznos poreza na imovinu (oporezivanje apartmana, kuća za odmor) postaje važno lokalno političko pitanje.