Nedugo nakon što je Rusija u veljači 2022. napala Ukrajinu, zapadni su čelnici iz svojih prijestolnica protjerali stotine ruskih špijuna i na crnu listu stavili tvrtke povezane s Kremljom. Cilj te koordinirane akcije bio je otežati Rusiji prikupljanje obavještajnih podataka i nabavu opreme poput mikročipova i strojeva za proizvodnju oružja.
No, deseci tih protjeranih špijuna u međuvremenu su se, prema tvrdnjama dužnosnika, pojavili na neočekivanom mjestu - u Japanu, koji je zbog slabih zakona o špijunaži i napredne tehnološke industrije postao ključna karika u ruskim ratnim naporima. Prema procjenama ukrajinske vlade, čak 90 posto ruskih projektila i dronova sadrži japanske komponente, piše The New York Times.
Tajna jedinica
U središtu ove operacije u Tokiju nalazi se tajna ruska vojno-obavještajna jedinica poznata kao 20. uprava, čija uloga nikada nije bila javno objavljena. Njezini časnici, predstavljajući se kao diplomati ili poslovni ljudi, rade na kupnji ili krađi vojne tehnologije i njezinom krijumčarenju u Rusiju, navode sadašnji i bivši dužnosnici pet zapadnih obavještajnih agencija.
Čovjek koji nadgleda operaciju u Tokiju služi se lažnim identitetom zaposlenika ruske državne zrakoplovne tvrtke Aeroflot i igra ključnu ulogu u opskrbi ruskog ratnog stroja. Posljedice tih napora jasno su vidljive u noćnim napadima na ukrajinske gradove.
Četiri godine nakon početka rata, Rusija opstaje dijelom i zbog stalnog pristupa tehnologijama koje nabavlja iz Japana. Kada je ruska krstareća raketa Kh-101 u svibnju uništila stambenu zgradu u Kijevu, usmrtivši najmanje 24 osobe, istražitelji su u ruševinama pronašli japanske komponente čiji je izvoz u Rusiju strogo zabranjen.
Koristeći povjerljive vladine dokumente, korporativne zapise i intervjue s desecima dužnosnika, The New York Times počeo je slagati sliku o djelovanju 20. uprave i ključnoj ulozi njezine ispostave u Tokiju.
Raj za špijune
Japan je dugo poznat kao utočište za špijune, dijelom zbog ograničenja nametnutih nakon Drugog svjetskog rata koja su obavještajne službe zemlje ostavila slabima. Japan čak nema ni vanjsku obavještajnu agenciju. Dužnosnici kažu da prepoznaju prijetnju i rade na uklanjanju desetljećima starih ograničenja.
"Osjećamo da je situacija kritična", rekao je Akihisa Shiozaki, zastupnik vladajuće Liberalno-demokratske stranke koji je radio na slučajevima industrijske špijunaže.
Japansko Ministarstvo vanjskih poslova nije odgovorilo na detaljna pitanja o špijunaži, ali je priopćilo da surađuje sa zapadnim saveznicima na zabrani izvoza vojno iskoristivih proizvoda u Rusiju. "Ruska agresija na Ukrajinu gnusan je čin koji potresa same temelje međunarodnog poretka", stoji u priopćenju ministarstva.
Ipak, čini se da ruski špijuni djeluju japanskim vlastima ispred nosa. Ured Aeroflota u Tokiju nalazi se samo 10 minuta hoda od sjedišta Nacionalne policijske agencije. Upravo odande, s 22. kata, časnik 20. uprave vodi svoju smrtonosnu operaciju. Njegovo ime je Maksim Vladimirovič Filčenkov.
Špijun u Tokiju
Kada je Filčenkov (49) u veljači 2024. preuzeo dužnost u Tokiju, Rusija je imala hitnu potrebu za visokotehnološkim komponentama. Rat u Ukrajini prelazio je s topničkih bitaka na ratovanje dronovima, a Ukrajinci su stjecali tehnološku prednost.
Kako bi ostala u igri, Rusija je trebala novu tehnologiju. Kina je mogla pomoći, ali za najnaprednija oružja nije bilo zamjene za opremu koju su mnoge tvrtke odjednom zabranile prodavati Rusiji.
Tu na scenu stupa Filčenkov, iskusni časnik ruske vojno-obavještajne agencije GRU. S jednim mandatom u Japanu iza sebe, imao je stručnost za pronalaženje potrebne opreme. Počeo je razvijati odnose s logističkim tvrtkama koje prevoze robu iz Japana u Rusiju.
Zapadni dužnosnici upozorili su Japan da takvi odnosi pomažu časnicima GRU-a da pod lažnim izgovorima kupuju osjetljivu tehnologiju i šalju je u Rusiju. U tome se, kažu obavještajni dužnosnici, 20. uprava ističe. Časnici GRU-a koristili su poslove u Aeroflotu kao paravan još od sovjetske ere.
Prilikom posjeta uredu Aeroflota u Tokiju, novinare je dočekala sredovječna žena koja je rekla da Filčenkov nije ondje i da ne zna kada će se vratiti. Iako Aeroflotu nije izravno zabranjen rad u Japanu, tvrtka je praktički prizemljena jer ne može dobiti potrebne dijelove i usluge. Međutim, njezini službeni partneri ostaju aktivni.
Mreža veza
Jedan od njih, Proco Air, oglašava se kao "most između Japana i Rusije". Tvrtka iznajmljuje teretni prostor na zrakoplovima koji lete u zemlje gdje Aeroflot još posluje, poput Šri Lanke ili Uzbekistana. Ondje Aeroflot preuzima teret i prevozi ga u Rusiju.
U tome nema ničeg nezakonitog, no zapadni obavještajci kažu da su takvi aranžmani ključni za operacije 20. uprave. Krijumčari opremu ne moraju dostaviti izravno u Rusiju; dovoljno ju je dopremiti nekome tko je voljan prodati je Rusiji. Primjerice, najveće odredište za japansku osjetljivu tehnologiju je Vijetnam, koji je ujedno i najveći izvoznik te iste tehnologije u Rusiju.
Vlasnik tvrtke Proco Air, Takehiko Miki, rekao je da je Filčenkova upoznao oko 2018., ali da je ozbiljnije počeo raditi s njim tek nakon njegova povratka u Tokio. Mikijeva supruga opisala je njihova ruskog partnera kao čovjeka bez osmijeha koji je pokazivao samo "poslovnu stranu" lica.
Prema riječima dviju osoba s izravnim saznanjima, Miki je prošle godine kontaktirao suradnika u Kini kojeg mu je predstavio Filčenkov i izričito zatražio pomoć pri otpremi artikala za koje je priznao da ih je zabranjeno slati u Rusiju.
Papirnati trag
Kao dokaz, Miki je pokazao kopiju nedavne teretnice. Prije nego što ju je predao, pokušao je olovkom zacrniti imena uključenih tvrtki. Dokument je pokazao pošiljku medicinske opreme 12. ožujka u Rusiju preko Šri Lanke.
No, pokušaj redigiranja bio je neuspješan te je otkrio da je primatelj bila moskovska farmaceutska tvrtka R-Pharm. Ta tvrtka nije pod sankcijama, ali njezin osnivač, Aleksej Repik, jest u Australiji, Britaniji i Kanadi zbog veza s Putinom. Repik se više puta pojavljivao uz Putina i hvalio naporima za podršku ratu.
"Mislim da je važno da u ime svih ruskih poduzetnika izrazimo veliku zahvalnost našim braniteljima domovine", rekao je Repik prošle godine. Proco Air nije optužen ni za kakvo kršenje zakona, a Miki tvrdi da ga japanske vlasti nikada nisu kontaktirale u vezi s njegovim pošiljkama.
Diplomatska upozorenja
Strane vlade više su puta upozoravale Japan da se njegova tehnologija krijumčari u Rusiju. Samo u travnju 2025. Ukrajina je poslala najmanje osam službenih diplomatskih nota japanskom Ministarstvu vanjskih poslova, detaljno navodeći dokaze o japanskim komponentama u ruskom oružju.
Tijekom godine poslali su još osam nota. Pisma su sadržavala popise i fotografije pronađenih komponenti, uključujući tiskane pločice, odašiljače i poluvodiče. U jednom od pisama koje su novinari vidjeli stoji da su japanske komponente pronađene u balističkim projektilima. "Nadam se da ćete uzeti ove informacije u obzir prilikom razmatranja daljnjih ograničenja protiv Rusije", stajalo je u pismu.
Ukrajina je dostavila popise komponenti koje su proizvele neke od najvećih japanskih tvrtki: Nippon Electric Corporation, Panasonic, Toshiba i druge. Nije bilo dokaza da su te tvrtke svjesno prodavale svoje proizvode Rusiji.
Sve tvrtke negirale su bilo kakve nepravilnosti. Japansko ministarstvo gospodarstva priopćilo je da je izdalo upozorenja tvrtkama i stavilo na crnu listu desetke stranih subjekata za koje se sumnja da pomažu Rusiji.