GENERAL Veljko Kadijević, posljednji savezni sekretar za narodnu obranu bivše Jugoslavije i de facto zapovjednik snaga JNA koje su 1991. godine ratovale u Hrvatskoj, odbacio je bilo kakvu osobnu odgovornost za ratne zločine u intervjuu večeras emitiranom na Radioteleviziji Srbije.
Intervju je napravljen 9. studenoga za potrebe RTS-ove emisije "Upitnik" u Moskvi gdje bivši čelnik JNA, po vlastitim riječima, "živi kao izbjeglica" od 2001. godine. Tijekom 45-minutnog razgovora Kadijević je često morao odgovarati na prilično neugodna pitanja urednice i voditeljce Olivere Jovićević.
Osvrnuvši se na optužnice koje su se protiv njega podigle u Hrvatskoj, Kadijević je rekao da ga one ne zanimaju, isto kao ni Haški sud, kojeg je nazvao "političkim". Objasnio je kako je upravo dolazak službenika tog suda pred njegovu kuću u Beogradu bio glavni povod za njegov odlazak u Moskvu.
Svoj prijezir prema Haškom sudu je izrazio ne samo time što je voditeljicu upozoravao da o toj temi ne želi razgovarati, nego i odbijanjem komentiranja presude "vukovarskoj trojci". Za djelovanja JNA u Hrvatskoj u prvim mjesecima Domovinskog rata je rekao da ga se mora gledati kroz kontekst aktivnosti "jedine legitimne oružane sile" tada još uvijek postojeće Jugoslavije, odnosno da su sve ostale formacije, uključujući i Hrvatsku vojsku, bile "paravojske".
Jedini konkretni odgovor koji se ticao Vukovara, odnosno pokolja na Ovčari je Kadijevićeva tvrdnja kako jednostavno nije znao za nikakve zločine jer ga načelnik vojne službe sigurnosti - general Vasiljević - o tome jednostavno "nije obavijestio". Za pokolj na Ovčari tvrdi da ga je prvi put čuo tek nakon što je otišao u mirovinu.
Daleko veći dio intervjua je Kadijević posvetio obrazlaganju svojih dobro poznatih tvrdnji iz nedavno objavljene knjige "Kontraudar", kao i odgovaranju kritičarima - pretežno onima iz Srbije - koji drže da je upravo JNA bila glavni faktor krvavog raspada Jugoslavije, odnosno kako Kadijević i njegove snage nisu učinile dovoljno da bi to spriječile.
Kadijević tvrdi da su tvrdnje o tome kako je JNA vojnim udarom mogla spriječiti rat "nerealne" jer je bilo teško suprotstavljati se političarima koji su - poput Tuđmana i MIloševića - iza sebe imali 90 posto svojih naroda. S druge strane je ponovio tvrdnje iz knjige kako ga je bivši savezni premijer Ante Marković molio da uhapsi Miloševića, ali i da je Mesić u međusobnim razgovorima stalno sebe prikazivao kao "liberala i demokrata" nasuprot "autokrata" Tuđmana sugerirajući kako mu ne bi bilo mrsko da ga JNA u Hrvatskoj dovede na vlast.
Kadijević je također zajedljivo primijetio kako ga često za to što nije uspio spasiti SFRJ optužuju iz krugova bliskih Miloševićevom režimu koji nije uspio spasiti SRJ - daleko kompaktniju i "manje kompliciranu" državu.
Trenutak koji je najviše šokirao voditeljicu se odnosio na Kadijevićevo mišljenje o demonstracijama 9. ožujka 1991. godine u Beogradu, a za koje bivši čelnik JNA još uvijek drži kako nisu bile pokušaj sprječavanja rata od strane demokratske "druge Srbije" nego nastojanje da se od strane izbornog gubitnika Vuka Draškovića svrgne demokratski izabrana Miloševićeva vlast. Kadijević smatra da se pogriješilo što se taj prosvjed išlo gušiti policijom i izvođenja tenkova na ulice, nego je na Draškovićeve pristalice trebalo poslati Miloševićeve pristalice "kojih je bilo više", pa bi se "oni potukli palicama i šakama" što je bolje rješenje od svake vojne ili policijske akcije.
Na pitanje žali li za ičime što je učinio u tom razdoblju, Kadijević je rekao kako je to bilo osnivanje Saveza komunista - Pokreta za Jugoslaviju. "To je bila prilično loša ideja", kaže Kadijević i tvrdi da su mnogi "jugoslavenski orijentirani" generali i oficiri, poput njegovog prijatelja Stevana Mirkovića, u tome odbili sudjelovati čim su saznali da će stranku voditi ličnosti poput admirala Mamule i Mire Marković, supruge Slobodana Miloševića.
R.R.