Atentat na Andrewa Jacksona jedan je od onih povijesnih trenutaka koji zvuče gotovo nevjerojatno, i to s razlogom. Bio je to prvi poznati pokušaj atentata na jednog američkog predsjednika, a završio je potpunim fijaskom za napadača i legendom za Jacksona.
Dogodio se 30. siječnja 1835. godine u Washingtonu. Jackson je tada izlazio iz Kapitola nakon sprovoda zastupnika Warrena Davisa, kada mu je prišao Richard Lawrence, nezaposleni slikar s ozbiljnim psihičkim problemima. Lawrence je izvadio pištolj i zapucao, ili je barem pokušao.
Prvi pištolj nije opalio. Zatim je Lawrence izvukao i drugi. Ni on nije opalio.
U trenutku koji je odmah ušao u politički folklor, tada 67-godišnji Jackson, ratni veteran i čovjek poznat po eksplozivnom temperamentu, nasrnuo je na napadača i počeo ga udarati štapom, dok su prisutni, među njima i budući predsjednik James K. Polk, svladavali atentatora.
Kasnija istraga pokazala je da oba pištolja nisu zakazala slučajno. Zbog velike vlage u zraku barut se navlažio, što je spriječilo pucanje. Statistički, šansa da oba pištolja zakažu bila je iznimno mala, što je dodatno pojačalo mit o Jacksonovoj "sudbinskoj zaštiti".
Richard Lawrence ubrzo je proglašen neuračunljivim. Vjerovao je da je britanski kralj i da mu Jackson osobno priječi pristup "njegovu" novcu. Umjesto zatvora, ostatak života proveo je u umobolnici.
Andrew Jackson, s druge strane, izašao je iz svega još žešći. Atentat je samo učvrstio njegov imidž neustrašivog, tvrdog i impulzivnog predsjednika, ali i podsjetio koliko su političke strasti u Americi već tada bile opasno zapaljive.