Prva intifada (ustanak), palestinski narodni ustanak protiv izraelske okupacije, započela je u prosincu 1987. godine i ubrzo postala jedan od ključnih trenutaka suvremene bliskoistočne povijesti. Iako se često navodi da je buknula spontano nakon prometne nesreće u kojoj su u Gazi poginula četvorica Palestinaca, povjesničari upozoravaju da je riječ tek o neposrednom okidaču te da su njezini uzroci bili dublji: dugotrajni politički zastoj, ekonomske razlike, demografski pritisci i akumulirano nezadovoljstvo palestinskog stanovništva.
Dana 8. prosinca 1987. izraelski kamion sudario se s automobilom s palestinskim radnicima u prenapučenoj izbjegličkoj četvrti Džabalija. Poginula su četiri Palestinca, a vozač je tvrdio da je riječ o nesreći. Glasine da se radi o osveti za ranije ubojstvo izraelskog civila, iako nikada nisu potvrđene, brzo su se proširile i potaknule prve prosvjede. Već idućeg dana neredi su zahvatili veći dio Pojasa Gaze, a potom i Zapadnu obalu.
Za razliku od ranijih sukoba koji su se temeljili na oružanoj borbi, prva intifada obilježena je masovnim civilnim otporom. Palestinci su organizirali štrajkove, bojkot izraelskih proizvoda i institucija, distribuirali letke, ispisivali političke poruke na zidovima te stvarali lokalne komitete koji su djelovali kao paralelne strukture upravljanja. Najvidljiviji oblik sukoba bili su ulični okršaji u kojima su prosvjednici izraelske vojnike gađali kamenjem i bacali improvizirane projektile.
U tom razdoblju prvi put se kao organizirana sila pojavljuje i Hamas, osnovan 1987., koji je unutar palestinskog društva ponudio alternativu dotad dominantnom PLO-u.
Izraelske snage odgovorile su mjerama koje su uključivale suzavac, masovna uhićenja, administrativne pritvore, deportacije, policijski sat i ograničenja kretanja. U brojnim slučajevima korištena je i smrtonosna sila. Metode poput udaranja prosvjednika palicama, koje su izazvale raspravu i unutar izraelske javnosti, postale su predmet međunarodnih kritika.
Tijekom ustanka poginulo je, prema različitim procjenama, oko 1000 do 1200 Palestinaca, većinom u sukobima s izraelskom vojskom. Na izraelskoj strani poginulo je oko 150 do 160 ljudi, uključujući vojnike i civile. Brojke variraju ovisno o izvoru, ali predstavljaju najčešće korišten raspon u povijesnoj literaturi.
Prva intifada temeljno je promijenila dinamiku izraelsko-palestinskog sukoba. Palestinska oslobodilačka organizacija 1988. službeno je priznala postojanje Države Izrael i prihvatila ideju dviju država, čime je otvoren prostor za diplomatske inicijative koje su uslijedile početkom 1990-ih. Iako su sukobi trajali i nakon toga, općenito se smatra da je prva intifada završila početkom mirovnog procesa iz Osla 1993.
Ustanak je međunarodnoj javnosti učinio vidljivijom svakodnevnu stvarnost izraelske okupacije, promijenio percepciju palestinskog pitanja te ostavio trajne posljedice u regionalnoj politici koje su oblikovale i kasnija desetljeća.