Detalji tragedije u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislava Ribnikara, koje su policijski šefovi i srpski predsjednik Aleksandar Vučić i preeksplicitno iznijeli u javnost, otvaraju pitanje kako i zašto nitko nije na vrijeme otkrio namjeru 13-godišnjeg Koste Kecmanovića, koji je ubio osmero djece i portira te ranio još petero djece i nastavnicu.
Nakon prvog ispaljenog metka, ispalio ih je još 56 iz pištolja koji je u školskom ruksaku ponio od kuće. Toj pucnjavi prethodili su dugo planiranje, skica, popis, izrada Molotovljevih koktela, a samom planiranju je prethodilo, tako se ispostavilo, i vježbanje.
Prvo je uhićen otac dječaka koji ga je vodio u streljanu, a kasnije i majka.
"Da, veliku odgovornost snosi otac koji je dozvolio djetetu da ima šifru i da može doći do oružja, a pritom ga je obučavao i vodio u streljanu. Iz iskustva kažem, ne možete jednom otići u streljanu ispucati deset metaka za pola sata i naučiti pucati, znači, to je trajalo“, kaže za N1 Srbija bivša pukovnica policije Slavica Radovanović.
Podsjetimo i da se doznalo da je Kecmanović trenirao airsoft, gdje je također mogao uvježbavati vještine rukovanja oružjem. Na tu ga je aktivnost, koja zapravo predstavlja svojevrsnu vojno-taktičku simulaciju, također upisao otac.
"Maloljetni Kosta je bio uvježban, ali nije bio uvježban u streljani, dijete je svakako išlo u streljanu, ali on je aktivno igrao airsoft i nažalost to je iskoristio u svrhe ovog zločina“, rekla je oružarka Ana Simonović.
Treba spomenuti i da je Vučić potvrdio da su stručne službe zbog, kako je rekao, ćuške koju je Kosta Kecmanović prije dosta vremena dobio u školi glume, razgovarali s njim i nisu primijetile ništa, štoviše, nahlavile su ga kao dječaka koji ima aspiracije, voli učiti, želi biti astrofizičar...
Policija je obavijestila javnost da je dječak, koji zbog svoje dobi po zakonu još ne može biti kazneno odgovoran, sam nazvao 192 i dežurnom policajcu preko telefona rekao da je pucao na djecu u školi. Budući da je dječak duži vremenski period izrađivao planove, pitanje je kako to nitko nije primijetio. Prvenstveno se postavlja pitanje kako je sve promaklo dječakovim roditeljima.
"To ne znači da vi 24 sata konstantno s nekim pričate, potrebno vam je jedno kvalitetno vrijeme koje će biti određeni dio dana, to ne znači da vi sve vrijeme kontrolirate svoju djecu, nego imate povjerenja u dijete da možete razgovarati u trenucima kada primjećujete da se nešto događa", rekao je za N1 psiholog Lazar Marićević.