Foto: Index, Shutterstock
Zbog takvih su oblika zlostavljanja u svijetu zabilježeni i slučajevi samoubojstva - tzv. cyberbullicid je suicid neizravno ili izravno potaknut iskustvima doživljenim online agresijom.
Svako deseto dijete u Hrvatskoj imalo je bliski susret sa cyberbullyingom, a najugroženija skupina su tinejdžeri između 15 i 16 godina. Upravo je toj dobnoj skupini pripadala i 13-godišnja djevojčica iz Hrvatske koja je prošla pravi pakao nakon što je netko na Facebooku kreirao njen lažni profil. Nakon što je objavio njene slike u donjem rublju, našla se na meti stalnih uvreda, ismijavanja i prijetnji, koje su joj počele pristizati i s novootvorenih Facebook grupa. Iza kulisa Cyberbullyinga bio je vršnjak djevojčice koji je sve priznao policiji.
„Tijekom zadnjih nekoliko godina pet do šest posto naših pacijenata javlja se u Polikliniku zbog problema i posljedica koje imaju nakon doživljenog vršnjačkog nasilja. Prosječan godišnji broj djece obrađene i tretirane u Poliklinici je 1100-1400. Djeca se javljaju zbog depresivnosti, anksioznosti, odbijaju ići u školu, ponekad imaju čak i suicidalne ideje, glavobolje, trbuhobolje… Sve to mogu biti posljedice izoliranja, ismijavanja, izrugivanja, fizičkog nasilja…“, kaže za Index psihologinja i psihoterapeut, prof.dr.sc. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Naša se sugovornica osvrnula i na „nove vrste“ vršnjačkog nasilja – prije svega na nasilje među djecom preko društvenih mreža. U suradnji s Hrabrim Telefonom, Poliklinika je provela i zanimljivo istraživanje na uzorku od 1489 djece, u dobi od 11 do 18 godina, koja žive u urbanim i ruralnim sredinama na području čitave Hrvatske.
Preko mobitela i računala prijetnje i uznemirujuće poruke stižu ravno u dječju sobu
„Čak 93 posto ispitane djece posjeduje Facebook profil, a 68 posto njih ga je otvorilo prije navršene trinaeste godine, iako se to protivi pravilima te društvene mreže. Gotovo polovina djece na Facebooku dnevno provede sat, dva, a svako peto dijete tri ili više sati. Približno petina djece ima i više od jednog otvorenog profila, a preko polovine djece ima više od 300 prijatelja na Facebooku. Svako peto dijete izjavilo je da je nekoliko puta ili čak često primalo uvredljive poruke ili komentare putem Facebooka, iako ih je više od polovine zamolilo pošiljaoca da s tim prestane“, kaže dr. Buljan Flander, ističući zabrinjavajuću pojavnost nasilnog ponašanja na Internetu.
Čak 16 posto djece je priznalo da im je netko provalio u profil te je u njihovo ime objavljivao neugodne stvari o njima, a 15 posto je barem jedanput, putem Facebooka, primilo prijetnju.
Anonimnost, makar i prividna, je plodno tlo za „cyberbullying“
„Osim što je lakše biti nasilan iza malog ekrana, to počinitelju nasilja omogućava i odmicanje od žrtve čiju reakciju ne može vidjeti čime se smanjuje vjerojatnost doživljavanja empatije. Moderne su tehnologije dostupne 24 sata dnevno, a mnoga djeca nemaju pravila i granice oko njihova korištenja, te „cyberbullying“, za razliku od drugih oblika nasilja, može trajati 24 sata. Dijete žrtva nikad nije sigurno i zaštićeno od prijetnji, ismijavanja, izrugivanja i uznemirujućih poruka koje, preko računala i mobitela, dolaze ravno u njihovu sobu.
Posljedice takvog nasilja ponekad su ozbiljnije od onih prouzročenih nasiljem u stvarnim situacijama jer se sve odvija pred mnogo brojnijom publikom, a snaga pisane riječi veća je od snage izrečenog“, upozorava dr. Buljan Flander.
Ističe kako se, s ciljem ismijavanja ili vrijeđanja, na Facebooku otvaraju i grupe, a pripadnost grupi daje osjećaj sigurnosti i smanjuje osjećaj individualne odgovornosti te se nasilje povezuje sa zabavom što dodatno smanjuje empatiju za žrtvu.
Ne uoče li roditelji na vrijeme da je dijete žrtva cyberbullyinga, posljedice mogu biti dramatične, od ljutnje, tuge, anksioznosti, preko narušenog samopoštovanja i depresivnosti do otuđenosti i teškoća u ponašanju i funkcioniranju u školi, što je često praćeno lošim ocjenama i velikim brojem izostanaka.
„Pod najvećim rizikom za razvoj depresije, samoozljeđivanja te pokušaja suicida su djeca koja su žrtve i tradicionalnog i elektroničkoga vršnjačkog nasilja“, upozorava dr. Buljan Flander.
Da biste spriječili da dijete postane žrtva, povedite računa o tome da njegov profil na društvenim mrežama bude zaštićen. Nasilje putem interneta je kažnjivo te ga treba prijaviti. Ukoliko vaše dijete doživi nasilje, čuvajte sve podatke koji to dokazuju, obratite se pružatelju usluga i prijavite slučaj policiji. Sadržaje koji se odnose na zlostavljanja djece možete prijaviti i preko MUP-ove aplikacije Red Button https://redbutton.mup.hr/
Tanka je linija između dječjih čarki i vršnjačkog nasilja
Nerijetko i one, naoko, sitne dječje prepirke i zadirkivanja, imaju obilježja vršnjačkog nasilja. Da biste ga lakše „dešifrirali“, dr. Buljan Flander pojašnjava što se sve ubraja u vršnjačko nasilje.
Oblici vršnjačkog nasilja su:
FIZIČKO - bilo kakav fizički kontakt koji osobi nanosi bol ili ozljedu.
VERBALNO - vrijeđanje, šale ili uvrede vezane uz religiju, spol, narodnost, izgled ili socioekonomski status
NEIZRAVNO nasilje - Širenje laži, glasina ili pretjeranih priča o nekome, otkrivanje tajni
ISKLJUČIVANJE - Naglašavanje onoga po čemu se osoba razlikuje od drugih, odbijanje komunikacije, izolacija od aktivnosti grupe
ZASTRAŠIVANJE - Korištenje prijetnji da bi se nekoga uplašilo
ELEKTRONIČKO - Slanje slika, poruka ili informacija korištenjem elektroničkih medija, računala i mobitela
„Koliko god im se u tom trenutku činili bezazlenima, roditelji, nastavnici i učitelji bi trebali reagirati na sve spomenute znakove, radije nego čekati da dođe do težih oblika nasilja“, poručuje dr. Buljan Flander.
Osim djeci žrtvama, važno je pružiti pomoć i počiniteljima nasilja
„Uvijek treba obratiti pažnju na djecu koja ulaze u agresivne interakcije s vršnjacima, pišu i crtaju agresivne poruke i sadržaje, šalju prijetnje drugoj djeci ili pak nagovaraju drugu djecu da na neki način nanesu psihičku ili fizičku štetu vršnjacima. Istraživanja pokazuju da takva djeca mogu imati lošiju pažnju i koncentraciju te ometati školske aktivnosti. Mogu također imati i lošiji uspjeh u školi, upadati u tučnjave s drugom djecom, reagirati izuzetnom ljutnjom, krivnjom i osvetom na razočarenja, kritike i zadirkivanje. Oni također mogu češće gledati nasilne filmove i igrati nasilne igrice, konstantno se suprotstavljati odraslima, zadirkivati i dražiti životinje te djelovati kao da ne suosjećaju s drugima“, pojašnjava dr. Buljan Flander.
Moguće je, dodaje, da u pozadini agresivnog ponašanja djece i mladih postoji određeni neprepoznati poremećaj koji nije izravno vezan uz samu agresiju, primjerice teškoće učenja ili pažnje, ili pak neka emocionalna teškoća te je stoga važno i tom djetetu osigurati pravovremenu pomoć i tretman, kako bi se pomoglo ne samo njemu, nego i budućim, potencijalnim žrtvama.
Kako prepoznati da je vaše dijete žrtva nasilnih vršnjaka ?
„Djecu koja su žrtva vršnjačkog nasilja možete prepoznati po nekim od sljedećih znakova: imaju neobjašnjive modrice ili posjekotine, kući dolaze s potrganim knjigama ili stvarima, „gube” knjige i stvari, dolaze kući gladna tvrdeći da su „izgubila” novac za užinu, traže više novaca ili kradu od roditelja, pokazuju otpor prema odlasku u školu i iz škole, mijenjaju uobičajeni put do škole, inzistiraju da ih se vozi u školu ili „slučajno” kasne na školski autobus ili tramvaj. Znak upozorenja je i ako dijete počne izbjegavati školu, anksiozno je i rastreseno, postaje agresivno ili depresivno, ima psihosomatske tegobe ili teškoće spavanja, povlači se iz socijalnih aktivnosti, gubi samopouzdanje u socijalnim situacijama…“, pojašnjava psihologinja.
Najčešće posljedice vršnjačkog nasilja su, dodaje, otpor prema odlasku u školu, teškoće koncentracije koje prati pad školskog uspjeha, pojačani strahovi, slabije samopouzdanje i samopoštovanje, osjećaj manje vrijednosti, usamljenost, povučenost, osjećaj napuštenosti, pretjerana osjetljivost, suicidalne misli. Kao posljedice vršnjačkog nasilja javljaju se i brojni psihosomatski simptomi - glavobolja, bolovi u trbuhu, leđima, vrtoglavica, poteškoće sa spavanjem, jutarnji umor.
„5 do 12 za pokretanje nacionalne kampanje protiv bullyinga i cyberbullyinga“
„Prevencija vršnjačkog nasilja, na žalost, često ovisi o entuzijazmu pojedine škole, ravnatelja ili organizacije. Značajan broj škola sudjelovao je u povremenim preventivnim aktivnostima te su, nakon tih aktivnosti, izvještavale o smanjenju vršnjačkog nasilja. Koliko mi je poznato, novi kurikulum planira uvođenje takvih sadržaja u redovne školske programe kroz koje bi se djecu učilo poštovanju drugih, samopoštovanju, samozaštiti, nenasilnom rješavanju sukoba, empatiji… Smatram da je krajnje vrijeme za pokretanje sveobuhvatne nacionalne kampanje o zaustavljanju bullyinga i cyberbullyinga, kako bi adekvatne poruke i adekvatna edukacija našle put do svakog djeteta u Hrvatskoj“, poručuje ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.