U vojnoj povijesti granica između taktičkog genija i neznalice često je izuzetno tanka. Operacija ukrajinske vojske u Kurskoj oblasti, pokrenuta u kolovozu 2024. godine pod vodstvom generala Sirskog, pamtit će se kao jedna od najkontroverznijih poteza u ratu u Ukrajini. Izvorna zamisao operacije imala je jasnu logiku. Ukrajinski vojni i politički vrh tražio je način da preuzme inicijativu i na brzinu iznenadi rusku stranu jednom odlučnom akcijom.
Plan je u prvim danima izgledao savršeno
Vojni ciljevi operacije bili su prisiliti ruski vojni vrh da povuče svoje najbolje jedinice iz Donbasa, nanijeti gubitke i neutralizirati takozvanu grupu Sjever koja je pritiskala u Harkovskoj oblasti te preokrenuti psihološki moment.
Prvih nekoliko dana činilo se da je plan uspio. Ukrajinske snage iznenadile su rusku obranu, probile granicu na slabo čuvanom sektoru i brzo zauzele desetak naselja, uključujući gradić Sudžu. Ono što je započelo kao dinamičan i uspješan operativni napad ubrzo se pretvorilo u dugotrajnu, mučnu bitku koja je trajala gotovo osam mjeseci, uz izuzetno visoku cijenu na glavnom bojištu - u Donbasu.
Putin nije zagrizao mamac
Ključna točka preokreta dogodila se kada je postalo jasno da ruske snage nisu izgubile dubinu. Umjesto da se front uruši ili da vojni vrh prerasporedi snage iz područja Donbasa, rusko zapovjedništvo donijelo je drugačiju odluku.
Raspoređene su rezervne snage, ročnici, jedinice iz manje kritičnih sektora i slično. Ipak, najznačajniji potez imao je političku pozadinu. Politički vrh svojim je diplomatskim utjecajem uspio ispregovarati vojnu pomoć od Sjeverne Koreje, koja je poslala svoje snage u Kursku oblast. Pritisak u Donbasu stoga nije popustio niti za trenutak.
S odmakom vremena, ispostavlja se da je glavni propust to što ukrajinski vojni vrh nije iskoristio trenutak kada je inicijalni zamah stao, negdje krajem kolovoza, da proglasi taktičku pobjedu i povuče glavninu snaga iz tog područja. Ostanak na ruskom teritoriju pretvorio se u rat iscrpljivanja na terenu gdje Ukrajina nije imala pripremljene obrambene linije.
Cijena Kurska naplaćena je na istoku
Dok je Ukrajina trošila svoje elitne jedinice i druge resurse držeći položaje u Kurskoj oblasti, obrambena linija počela se urušavati znatno većom brzinom nego ranije. General Sirski bio je osobno usmjeren na vođenje operacije u Kurskoj oblasti, što je dovelo do kritičnih propusta u zapovijedanju na najvažnijem dijelu bojišnice.
Posljedice su bile trenutne i teške. Gradići poput Novogrodovke, Selidova, Ukrajinska i drugi trebali su služiti kao višemjesečne utvrde i usporiti rusko napredovanje, a ruske su ih snage zauzele u relativno kratkom roku. U nekim slučajevima ruske su snage ulazile u ta područja, a da nisu naišle na organizirani otpor.
Najbolji pokazatelj je pad Vugledara - dugogodišnje ukrajinske utvrde i praktički jednog od simbola ukrajinske obrane na tom području. Vuhledar su ruske snage zauzele negdje u listopadu 2024. godine, kada su ukrajinske snage izgubile rezerve za rotaciju snaga i popunu linija.
Ključno je da je Ukrajini prijetila i strateška opasnost gubitka Torecka i Pokrovska. Sa strateškog gledišta, Pokrovsk je bio izuzetno bitan zbog rudnika antracita koji je ključan za ukrajinsku metaluršku industriju te zbog logističke važnosti tog grada u tom području. Iz vojne perspektive, riječ je o ugrozi cijelog obrambenog prstena oko Kramatorska i Slavjanska. Manjak ljudstva i iscrpljenost trupa izravno su omogućili ruskim snagama da na koncu zauzmu ta dva grada, što je bio najveći teritorijalni i strateški dobitak u ratu u posljednje dvije godine.
Gubitak najboljih brigada i zapadnih oklopnjaka
Najveća greška Kurske operacije bio je loš omjer kvalitete angažiranih snaga. Ukrajina je u toj operaciji koristila neke od svojih najsposobnijih i najbolje opremljenih jedinica, koje su bile opremljene najboljom zapadnom tehnikom.
Tijekom višemjesečnih borbi na nepripremljenom terenu, pod stalnim udarima ruskih snaga, ove su jedinice pretrpjele strašne, nenadoknadive gubitke. Izgubljen je iskusan vojni kadar koji se gradio godinama, izgubljen je velik broj zapadne tehnike, naročito oklopnih vozila, a uz to održavanje linija opskrbe na ruskom teritoriju iziskivalo je velike logističke resurse koji su nedostajali na istočnom frontu.
Politički gambit: Kako natjerati Zapad da nastavi slati oružje
Naravno, postavlja se pitanje zbog čega je ukrajinsko vodstvo inzistiralo na vojnoj prisutnosti u Kurskoj oblasti. Odgovor leži u politici. Ukrajina je tada u međunarodnoj i domaćoj javnosti bila u prilično besperspektivnoj situaciji.
Bio je potreban snažan dokaz da Ukrajina još uvijek može izvoditi ofenzivne operacije i nanositi poraze Ruskoj Federaciji kako bi se zadržala podrška zapadnih saveznika. Dodatno, to je bilo vrijeme sve češćih najava mirovnih rješenja koja nisu, iz perspektive Kijeva, bila povoljna. Ukrajina je stoga vojnom akcijom odlučila "povećati ulog" za pregovaračkim stolom.
U nekoj mjeri, Kijevu je to uspjelo jer se ubrzo rasplinula mogućnost "sjedanja za pregovarački stol", s obzirom na to da je Moskva odbila bilo kakvo mirovno rješenje dok se ukrajinske snage nalaze na ruskom teritoriju. Time je Kijev praktički prisilio saveznike na nastavak vojne podrške. S druge strane, gubitak teritorija u Donbasu pokazao se trajnim - gradovi i utvrđene linije, građene od 2014. godine, izgubljeni su.
Taktički genijalno, ali strateški katastrofalno
Gledajući iz današnje perspektive, operacija u Kurskoj oblasti ostat će zapamćena kao primjer operativnog uspjeha, ali i strateškog promašaja. Odluka Kijeva da pokrene takav napad bila je lucidna i taktički uspješna u prvoj fazi.
No, nemogućnost da se operacija prekine na vrhuncu uspjeha pretvorila je operaciju u težak promašaj. Ipak, opravdanje Kijeva jest uspjeh na vanjskopolitičkom planu koji je rezultirao odgađanjem nepovoljnog mirovnog rješenja te nastavkom vojne pomoći Zapada. Dodatno, kupljeno je vrijeme za razvoj nove strategije udara dronovima koja je posljednjih mjeseci u dobroj mjeri promijenila dinamiku na bojišnici.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala