Sumorni oblaci rušenja demokratskog sustava i republikanskog poretka nagomilavaju se već duže vrijeme nad SAD-om. Za razliku od mnoštva zabrinutih, postoji jedna nemala ekipa koja se ovome nesmiljeno raduje. Koji su ovo čekali, dapače, marljivo radili na tome.
Obično ih se zove kršćanskim nacionalistima, s pravom, premda od njih tek ona Marjorie Taylor Greene za sebe koristi upravo taj naziv.
Jer, svi oni ističu da su Sjedinjene Američke Države izričito kršćanska nacija, utemeljena na protestantizmu, onom radikalnom, evangelikalnom.
I sada se treba vratiti tim korijenima.
A to vraćanje korijenima znači, prije svega, slabljenje odvajanja države i Crkve. Na tome se, naravno, radi postupno: dopuštanjem molitve u javnim školama, isticanjem vjerskih simbola u državnim institucijama i, the last, but not the least, javnim financiranjem vjerskih škola i programa (jer se uvijek radi o lovi). Onda se nastavlja sa zabranom pobačaja, pa s uskraćivanjem prava LGBT zajednici, kako bi se na koncu moral jedne vjerske skupine nametnuo kao najviši etički standard po kojemu sve treba prosuđivati.
I oni dobro znaju da je promjena obrazovnog sustava ključ svih daljih promjena. Amerikanci nemaju vjeronauk u javnim školama, zato se kršćanski nacionalisti trude promijeniti ostale školske predmete. Najveći fetiš, naravno, imaju na teoriju evolucije i stoga su već u više navrata pokušali uvoditi alternativne predmete. One u kojima se na temelju krivih zaključaka iz loše protumačenih činjenica dokazuje da je svijet star svega desetak tisuća godina i da je čak i Darwin na samrti opozvao svoju teoriju.
Za sad im ti udari nisu uspjeli, no, došlo je prekrasno internetsko vrijeme u kojemu je moguće i najveće gluposti prodati kao nekakvu znanost, kupaca ima posvuda.
I, naravno, u školama se više ne bi smjela učiti ona tamna strana američke povijesti, ništa o rasnoj diskriminaciji ni u prošlosti, ni u sadašnjosti. Nitko nije kriv crncima što se nisu jače probili u društvu, sami su si to skuhali, baš kao i Indijanci prije njih, tako treba podučavati djecu. I objasniti im da je homoseksualnost bolest koja se liječi na psihijatriji, a ne pušta ju se u javnost kao nekakvu vrstu ljubavi.
Kršćanski nacionalisti, sve redom diplomirani teolozi s koledža najslabije razine, vole sebi utvarati da su filozofi. Posebnim predmetom njihove filozofske refleksije jest liberalna država, jer dopušta slobodu različitih mišljenja, ne preferirajući niti jedno od njih. Kako veli utjecajni pastor Doug Wilson iz Moskve (one u državi Idaho), neutralnost države običan je mit. Ionako u Ustavu ne stoji odvojenost Crkve i države, umovao je pokojni Charlie Kirk, namjerno previđajući prvi amandman koji ne dopušta državi niti da osniva niti da zabranjuje neku religiju.
Pa kad već - kako oni tumače - nema neutralnosti niti ustavne odvojenosti, idemo opet spojiti Crkvu i državu. Sekularizam je lažna religija, zamijenimo je onom pravom - jedinom pravom - pogodili ste, evangelikalnom.
Naravno, oduvijek je bilo u Americi ovakvih mislilaca i propagatora za neobrazovanu masu. Sada je nešto drugo u pitanju, kršćanski su se nacionalisti probili u vlast. Još je Ronald Reagan shvatio da se u državi u kojoj 40% ljudi vjeruje da je Zemlja mlađa od Jerihona izbori dobivaju nesmiljenim udvaranjem kršćanskim fundamentalistima.
A Trump je to očijukanje pretvorio u brak posebno u drugom mandatu. Premda je počelo još u prvom, s generalom Michael Flynnom, onim koji je rekao da ako Amerika treba biti država pod jednim Bogom, onda će to biti i pod jednom religijom. Ubrzo je otišao zbog afere, nastavljajući guditi po svome i aktivno obraćajući kršćane Trumpu. Pored kojega je sad tu Roger Stone, najdugovječniji savjetnik, koji stalno govori o nekakvom duhovnom ratu.
Tu je Stephen Miller, tvrdokorni savjetnik za pitanja imigracije, čiji glavni zadatak nije tek protjerati Meksikance u Venezuelu, nego učiniti ljude podložnima ideologiji. Tu je i Trumpova duhovna savjetnica Paula White. I još mnogi drugi, ispod ili oko njih, u Vrhovnom sudu, posvuda, koji marljivo rade na potpunoj preobrazbi američkog društva, na pomicanju granica diskursa kako bi nam ideja državne crkve (ili crkvene države) postala novonormalnom.
Ne mislim sada širiti paniku da ćemo doslovce opet imati srednji vijek i Inkviziciju, premda se većina kršćanskih nacionalista ne bi tome protivila - pod uvjetom, naravno, da su oni Inkvizicija.
Radi se o projektu da imamo državu podijeljenu na dvije glavne skupine ili kaste - na one koji su dobri i pametni evangelikalci i na one koji mogu biti što hoće, samo u svoja četiri zida. Pravovjernima pripadaju i pravo i na prigovor savjesti i na slobodno prakticiranje svoje vjere čak i u okviru javnih institucija, dok krivovjerci - muslimani, sikhi, Židovi i razni drugačiji kršćani - tavore na margini, bez nekog prava na izuzeće, na javni novac i ostale privilegije onih iz prve skupine.
Najgore je mjesto, naravno, rezervirano za ateiste, oni su ionako već poznati po tome što nemaju moralno sidro, stoga su sumnjivi i vjerojatno podložni svakom nemoralu. Dogodi li se neko zlo, među ateistima treba potražiti prvog sumnjivca. Dogodi li se kakvo zlo nekom ateistu, sam je to skrivio. Bude li zbog zločina nad ateistom osuđen kakav pravovjerni zastupnik religije Kristove ljubavi - tu je, ako ustreba (kao što smo vidjeli u slučaju juriša na Kapitol) i predsjedničko pomilovanje.
Znam da bi neki od čitatelja htjeli da ekvivalent kršćanskom nacionalizmu tako uspješno nikne i procvate i u Lijepoj Našoj. Možda im Bog (ili, prije će biti, Vrag) ispuni tu želju, za sad je dobro znati da ih kršćanski nacionalisti u Americi žele vidjeti kao svoje vojnike u borbi protiv pobačaja i LGBT-a, ali ne i kao ideologe. Posebno ne ako izražavaju poslušnost papi, njima su i Franjo i Lav (i "naš" Ivan Pavao II) podjednako odurni. Ima i kod nas katolika kojima se nisu dopali ni sadašnji ni prošli papa, usput spominjem da bi bilo lijepo vidjeti otkuda njima stižu novci.
A ako ipak držite do Crkve i papu smatrate Svetim Ocem, za američke kršćanske nacionaliste vi ste gamad poput nas ateista ili raznoraznih krivovjeraca. Podsjetimo se da katolici čine većinu protjeranih, zatočenih i od svojih obitelji otrgnutih imigranata.
Naravno, ne bi bilo prvi put da hrvatski radikalni katolici prihvate neke inozemne maligne idiotarije. Ako ne one negdašnje talijanske i njemačke, onda barem ove sadašnje američke.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
***
Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Skeptički eseji o religiji" možete nabaviti ovdje.
Od Galileijevih sukoba s Crkvom, u prvoj polovici 17. stoljeća, do danas traje napetost između religije i prirodnih znanosti zbog različitih pogleda na svijet. U današnje doba ta je napetost čak i pojačana s obzirom na napredak prirodnih znanosti s jedne strane, i aktualne trendove jačanja konzervativizma u cijeloj Europi s druge.