Iranski režim je oslabljen, ali neće pasti bez kopnene ofenzive kurdskih snaga, izjavio je za The Telegraph vođa jedne od njihovih oružanih skupina. Babasheikh Hosseini, glavni tajnik organizacije Khabat, poručio je kako se bez njihovog angažmana na bojištu kraj režima ili neće dogoditi ili će biti znatno odgođen.
Razvoj događaja pratite na Indexu
Iranske kurdske skupine žele se uključiti u borbu, srušiti vlast u Teheranu i otvoriti put prema većoj autonomiji, a možda i neovisnoj državi, no iz Bijele kuće primaju proturječne poruke.
Na početku rata američki predsjednik Donald Trump izjavio je: "Mislim da je sjajno što to žele učiniti, ja bih to u potpunosti podržao". Samo nekoliko dana kasnije, činilo se da se predomislio. "Rat je ionako dovoljno kompliciran da bismo još u njega uvlačili i Kurde", rekao je.
Njegova kolebljivost nije pokolebala novu koaliciju iranskih kurdskih skupina, osnovanu šest dana prije izbijanja rata, čiji je član i Khabat. "Da su naše pešmerge na terenu i da smo pozvali narod Rojhelata na ustanak, pad režima do sada bi bio mnogo bliži", rekao je Hosseini, koristeći kurdski izraz za borce i njihovu regiju u zapadnom Iranu. Hosseini ipak traži jasniji stav SAD-a.
"Želimo razumjeti američku politiku", kazao je, dodavši kako je Trump u jednom trenutku rekao da će prekinuti borbu, da bi samo nekoliko sati kasnije poručio da se rat nastavlja. "Trenutačno ne razumijemo njihov stav. Invaziju možemo pokrenuti i sami, ali s njihovom pomoći sve bi bilo puno bolje", dodao je.
Hosseini, kao i drugi kurdski vođe, pozdravio je američko-izraelske napade na Iran, smatrajući da su dovoljno oslabili režim za uspješnu kopnenu ofenzivu. Nakon atentata na bivšeg vrhovnog vođu Alija Khameneija prvog dana rata, u kasnijim udarima ubijeno je još nekoliko visokih dužnosnika, među kojima i šef nacionalne sigurnosti Ali Larijani.
"Režim je sada teško oštećen, ali SAD treba strategiju za njegovo potpuno svrgavanje", rekao je Hosseini iz poluautonomne regije Kurdistan u Iraku. "Stanje na terenu je dobro. Uvjeti za naš ulazak u Iran su izvrsni. No ne smijemo zaboraviti da smo ovdje gosti i ne možemo predstavljati prijetnju Iračkom Kurdistanu. Bilo kakva naša akcija mogla bi ugroziti tu regiju", pojasnio je.
Sjeverni Irak već je na meti. Prisutnost iranskih kurdskih oporbenih skupina, koje odavno djeluju iz egzila u toj regiji, bila je dovoljan povod za nekoliko smrtonosnih napada Irana i proiranskih milicija, koje su također stacionirane u Iraku.
Iran i njegove milicije pokušali su napasti i zapadna veleposlanstva te vojne ciljeve u Iraku, dok su SAD i Izrael uzvraćali udarce istim tim skupinama. Zbog toga je Irak postao jedina država koju su u ovom ratu napale obje strane. Položaji Khabata napadnuti su dronovima, pri čemu su poginule najmanje dvije osobe, a nekoliko ih je ozlijeđeno.
Matin Parishan, 18-godišnjak i jedan od najmlađih boraca pešmergi u Khabatu, ispričao je kako je izgledao jedan od napada. "Nismo ni čuli dron. Ali bili smo spremni - očekivali smo da ćemo biti meta." Jedne noći u prvom tjednu rata, oko 18:50 odjeknule su eksplozije.
Parishan i njegovi suborci, stari između 18 i 45 godina, odmah su reagirali i evakuirali cijeli kompleks na periferiji Erbila. "Bili smo jako zabrinuti jedni za druge. Stajali smo vani i gledali kako ljudi izlaze jedan po jedan. Kako smo vidjeli da ih sve više izlazi - živih - rasla nam je i nada", prisjetio se.
Nekoliko minuta kasnije, još jedan dron udario je u kompleks, samo nekoliko metara od mjesta prve eksplozije. Izbio je požar, a gusti dim sukljao je u nebo. Tragovi crne čađe još su vidljivi na obližnjoj zgradi.
Te noći Khabat nije izgubio nijednog borca, no već sljedećeg tjedna, nedugo nakon posjeta novinara The Telegrapha, u novom napadu bilo je poginulih. "Nastavljamo ovdje živjeti i nastavit ćemo bez obzira na sve. Čak i da nas napadnu stotinu puta, nećemo stati", poručio je Parishan.
Takav prkos odjeknuo je iranskom dijasporom. Neki iranski Kurdi koji žive u Europi stigli su u sjeverni Irak kako bi se pridružili oporbenim skupinama u budućim operacijama. "Naša je nacionalna i etnička dužnost vratiti se i boriti. Mnogi od nas su se vratili u borbu", rekao je 37-godišnjak koji je stigao prošli tjedan.
Za kurdsku zajednicu, ovaj rat je jedinstvena prilika za borbu za veće slobode i autonomiju. Koalicija je već izradila planove za samoupravu u zapadnom Iranu u slučaju pada režima. Kurdi su, s oko 40 milijuna pripadnika, jedna od najvećih etničkih skupina bez države na svijetu, a žive na području Irana, Iraka, Sirije i Turske, gdje se suočavaju s različitim stupnjevima diskriminacije.
Moguće je da će se Trump ponovno predomisliti o naoružavanju iranskih Kurda. Presedan postoji u susjednoj Siriji, gdje su kurdski borci bili ključni američki saveznici u borbi protiv terorističke skupine Islamska država.
No, korištenju Kurda u američko-izraelskoj inicijativi mnogi se protive, uključujući i prvu damu Iraka, Shanaz Ibrahim Ahmed. "Kurdima je vrlo teško, dapače nemoguće, prihvatiti da ih svjetske sile tretiraju kao pijune", izjavila je 5. ožujka.
Za Washington bi angažman Kurda otklonio potrebu za slanjem američkih vojnika na teren, što je mogućnost koja je Trumpa već uvukla u kontroverze nakon slanja tisuća marinaca na Bliski istok. "SAD mora donijeti odluku i srušiti režim, jer ako to ne učine, režim će im uzvratiti. Što više vremena dobiju, to će im otpor biti snažniji", zaključio je Hosseini.