NAJVEĆI prosvjedi u Libanonu u posljednjih 14 godina paraliziraju zemlju. Prosvjeduje se zbog slabe vlade, loših javnih usluga i nadolazećeg gospodarskog kolapsa. Prosvjednici su izašli na ulice u urbanim centrima kako bi se suprotstavili državnim dužnosnicima, za koje tvrde da sprječavaju prijeko potrebne reforme koje bi išle nauštrb vladajuće klase, te umjesto toga pokušavaju povećati javne prihode oporezivanjem siromašnih, piše The Guardian.
Libanonska vlada je pod pritiskom dosad neviđenih prosvjeda jučer prihvatila niz ambicioznih reformi koje su dugo bile zaustavljene, ali su prosvjednici nastavili izražavati nezadovoljstvo političkom klasom koju optužuju da je zemlju odvela u propast.
Nakon izvanredne sjednice vlade premijer Saad Hariri je pred novinarima najavio da će koalicijska vlada kojoj je na čelu donijeti "važne i nužne mjere".
Obećao je "proračun za 2020. bez dodatnih poreza za stanovništvo", smanjenje plaće predsjednika, bivših predsjednika, ministara i zastupnika za 50 posto te nove poreze za banke.
Hariri je usto najavio brze mjere u borbi s korupcijom i rekao da podupire zahtjev za prijevremene parlamentarne izbore koji su postavili prosvjednici u dosad neviđenom pokretu nacionalnog jedinstva.
"Revolucija, revolucija"
Haririjeve izjave koje su se izravno prenosile na velikim skupovima u središtu Bejruta nisu umirile prosvjednike, nego su ih deseci tisuća ljudi dočekali uzvicima "Revolucija, revolucija" i "Narod želi pad režima", što su bili glavni slogani prosvjeda.
Obraćajući se mnoštvu okupljenom na ulici petog dana prosvjeda premijer nije htio privlačiti pozornost.
"Ove odluke nisu donesene kako bismo od vas tražili da prekinete prosvjede i da više ne pokazujete svoj gnjev", rekao je, dodajući: "Vi odlučujete o tome i nitko vam neće postavljati rokove."
No pozivi na odlazak cijele političke klase, koju prosvjednici smatraju korumpiranom i nestručnom bez iznimke, nisu prestajali ni sinoć: "Svi, što znači svi bez iznimke!"
Deseci tisuća ljudi bili su tijekom noći još na ulicama Bejruta, kao i Tripolija, velikog grada na sjeveru.
Sve je počelo u četvrtak
Nezadovoljstvo je izbilo u četvrtak nakon što su najavljeni novi porezima, među kojima je i šest dolara mjesečne takse na aplikaciju WhatsApp, što je bilo ključno za izlazak prosvjednika na ulice. Bijes je proključao u petak, te doveo do pljačke luksuznih trgovina u Bejrutu i smrtnog stradanja jedne osobe u sjevernom gradu Tripoliju. Od tada su se prosvjedi transformirali u velika mirna okupljanja, koja nadilaze sektaške i socijalne granice, te rastu u brojnosti i energičnosti, dok se libanonski vođe trude formulirati odgovor.
Libanonske zastave dominirale su u nedjelju u Bejrutu, a zastave političkih grupa ili milicija uglavnom su izostale, što je u prethodnim prosvjedima bila rijetkost. Šeik Fadi Saad, šiitski klerik, kaže: „Ja sam Božji čovjek. Moram stati uz narod. Svi političari i sve sekte koje predstavljaju, su korumpirani. Imam dva sina, jedan je u Lyonu, drugi u Versaillesu. Zašto moraju raditi u inozemstvu? U ovoj zemlji više nema dostojanstva“.
Iako demonstracije nisu rijetkost u Libanonu, toliko ljudi na ulicama u takvom trajanju nije zabilježeno još od Cedarske revolucije 2005. godine, koja je dovela do toga da sirijske snage napuste zemlju nakon 15 godina uplitanja u zbivanja kod susjeda. Taj je trenutak trebao inicirati novu eru upravljanja, u kojoj će lokalni dužnosnici imati više slobode u vođenju nacionalnih poslova. Umjesto toga, u svim državnim institucijama učvrstile su se jaka korupcija i nepotizam, a jaz između privilegirane elite i ostatka zemlje se produbio.
Gospodarstvo blizu propasti
Libanonsko gospodarstvo u međuvremenu se približilo propasti. Državni dug iznosi 150 posto BDP-a i nastavlja rasti, rezerve centralne banke pale su prošle godine za 30 posto, a lokalna valuta posljednjih je mjeseci izgubila vrijednost u odnosu na dolar.
Jedan od tisuća nezaposlenih Libanonaca, 32-godišnji Ali, kaže: „Političari će uskoro početi govoriti o 'skrivenoj ruci' i 'zavjeri protiv našeg suvereniteta', ali to je laž. Skrivena ruka zapravo je naše dostojanstvo koje se probudilo. Dugo smo šutjeli, a sad smo se probudili. Nisu navikli na to da mi, narod, imamo ponos. Ali pokazat ćemo im“.
Devalvaciju u odnosu na dolar, ekonomisti i diplomati smatraju presudnom točkom. Oni su pozvali libanonske vođe da provedu duboke strukturalne reforme kako bi oslobodili prihode i omogućili 11 milijardi dolara povoljnih zajmova i nepovratnih sredstava, što bi moglo potaknuti umiruće gospodarstvo.
Paket potpore sastavila je Francuska, koja je inzistirala na opipljivim naporima za promjenom duboko ukorijenjene mreže patrona, odnosno političara koji koriste milijarde dolara iz državne blagajne kako bi plaćali svoje prijatelje i osigurali glasove.
"Oni kradu naše plaće i sredstva za život"
Žena u središtu Bejruta, koja je željela ostati anonimna, kaže: „Netko bi trebao pogledati što je saudijski krunski princ Mohammed bin Salman u hotelu Ritz u Riyadhu i zatvoriti sve naše lopove (Salman je 2017. oko 200 bogatih saudijskih prinčeva i biznismena stavio u kućni pritvor u hotelu Ritz zbog sumnje u korupciju, op.p.). Naši političari nemaju milosti. Oni kradu naše plaće i sredstva za život. Imam sina. Jedva si mogu priuštiti njegovo školovanje. Zašto ga ne mogu poslati u školu? Zašto nemam osiguranje? Zašto nemam struju? Zašto je u mojoj ulici smeće? Naši mladi su uništeni zbog nezaposlenosti, naši roditelji umiru zato što si ne možemo priuštiti dostojnu zdravstvenu zaštitu. Voljela bih da svi odemo i ostavimo njima ovu zemlju pepela“.
Nezaposleni 21-godišnjak Hussein el Hek je rekao: „Ukusna hrana postala je luksuz. Nisam vidio nijednog političara da žrtvuje svoju plaću. Ne samo da kradu, nego kradu besramno. Došlo je do toga da oni doslovno uzrokuju rak kod ljudi. Svi političari ostaju na vlasti mnogo duže nego zaslužuju, a kad jednom odu, onda se moramo baviti njihovom djecom. Ne mogu si priuštiti svakodnevni život, ne mogu si priuštiti biti zaljubljen, ne mogu si priuštiti voditi brigu o sebi. Zato protestiramo. Ne mogu biti lojalna onima koji me više ne mogu hraniti“.