Mađarski Nobelovac Imre Kertesz i u hrvatskom prijevodu

PO PRVI put i u hrvatskom prijevodu od danas se u knjižarama može pronaći jedno djelo mađarskog pisca Imre Kertesza, aktualnog Nobelovca za književnost.

U knjizi ´Ista priča´ objavljena je Kerteszova pripovjetka ´Zapisnik´ te pripovjetka ´Život i književnost´ mađarskog pisca Petera Esterhazyja, izvijestila je zagrebačka nakladna kuća ´Fraktura´ koja je knjigu objavila. To je prvo objavljivanje neke knjige tih mađarskih pisaca na hrvatskome.

´Ista priča´ sadrži pripovijetke o putovanju na zapad, o shvaćanju slobode i o svemu što tranzicijske zemlje uistinu jesu. Jedan naoko kratak i bezbolan put od Budimpešte prema Austriji otvara vrata prošlosti i sadašnjosti, strahovima i teroru. Priče je s mađarskog prevela Xenia Detoni.

Imre Kertesz (1929., Budimpešta) deportiran je u Auschwitz 1944. pa u Buchenwald gdje dočekuje oslobođenje. Nakon rata radi kao novinar, neovisan pisac i prevoditelj. Svoj najvažniji roman o vlastitom stradanju i o holokaustu ´Čovjek bez sudbine´ počinje pisati 1960., a objavljuje ga 1975. Roman je ostao bez odjeka u Mađarskoj, o čemu je Kertesz napisao roman ´Fijasko´ (1988.), Treći dio trilogije je ´Kadiš za nerođeno dijete´. Za cjelokupan spisateljski rad, koji broji još desetak važnijih djela, prošle je godine dobio Nobelovu nagradu.

Peter Esterhazy (1950., Budimpešta) kao slobodni pisac djeluje od 1978. Danas je on među najznačajnijim i najprevođenijim suvremenim mađarskim piscima.

Prvu knjigu kratkih priča ´Fancsiko i Pinta´ objavio je 1976., a nakon nje niz romana, knjiga priča i eseja. Svojim parodičnim i satiričnim stilom o socijalističkom realizmu stekao je brojne poklonike u Mađarskoj. Slijedi iznimno uspješan i prevođen roman ´Mala mađarska pornografija´ (1984.). Njegovo najveće i najzahtjevnije djelo je roman ´Harmonia caelestis. Numerirane rečenice iz povijest obitelji Esterhazy´ (2000.).