Mesić: Ja bih nazvao Sanadera, a on bi rekao 'Znam što želiš, već je smijenjen'

BIVŠI predsjednik Stjepan Mesić, koji je na Pantovčaku odradio dva mandata, komentirao je u RTL Direktu stanje u Hrvatskoj vojsci, prepiranje na relaciji Milanović-Plenković te epidemiološku situaciju u Hrvatskoj. Otkrio je i je li se cijepio te što misli o situaciji u Bosni i Hercegovini.

Boldana su pitanja novinarke, a običnim fontom su napisani Mesićevi odgovori.

Što vi kažete na ovo prepucavanje na liniji predsjednik-ministar obrane. Ima li to veze s vojskom ili egom?

Ja mislim najvećim dijelom da je to pitanje ega i to je i pitanje stila, ali znate ja mislim da treba voditi računa o tome da se mandat ne odvija tjedan dana ili mjesec dana. On traje četiri-pet godina prema tome ne može se cijelo vrijeme biti u nekakvom konfliktnom stanju. Stvar treba ipak nekako završiti. Ja sam isto imao, u moja dva mandata, problema s nekim ministrima.

Sjećam se kad ste vi bili predsjednik, a Berislav Rončević ministar obrane, i vi ste imali zategnuti odnos.

Nije bilo osobnog vrijeđanja. Nikada u raspravama ne idem ad hominem. Ja prolazim uvijek od problema koji treba riješiti kao i na sudu. Mene nekada optužuju zašto sam išao svjedočiti. Pa ja uvijek svjedočim o onome što je meni poznato, a kome to ide na teret, a kome na korist to mene ne interesira. Tako ide i ovdje na poslu vrhovnog zapovjednika ili predsjednika Republike ti se moraš držati ustava i zakona.

Je li normalno da ministar obrane odlučuje može li predsjednik letjeti helikopterom?

Da vam ja budem iskren ja o tome nisam vodio računa jer sam ja za svoje putovanje uvijek obavijestio protokol i protokol je sve to obavio. Prema tome tko je kome tada pisao ili telefonirao ja se u to nisam upuštao.

Kako je to bilo u vaše vrijeme? Koliko ste vi koristili MORH-ove brodove, avione, helikoptere? Čitala sam malo danas, i vas su kritizirali, da ste letjeli do Ivanca npr., dokud ima 45 minuta autom.

Uvijek se gledalo koji su troškovi, ali znate u suštini kad gledate to su uvijek nevidljivi troškovi. Sad vidite kolike je troškove naša ministrica Žalac imala, a to se nije znalo, to su milijunski troškovi.

Kako vi komentirate to što Andrej Plenković toliko silovito brani te sve svoje ministre koji su imali neke afere? Ministricu Žalac je jučer hvalio kao vrsnu poznavateljicu EU fondova, a žena je jučer optužena da je muljala s europskim fondovima.

Mene to stvarno začuđuje jer ako je bila tako sposobna kao to onda da nije shvatila kako griješi jer ići raspoređivati milijune koje je dobila Hrvatska na jedna način koji odgovara nekoj posebnoj osobi, dakle, to je nedozvoljivo, neprihvatljivo.

Slažete li se sa Zoranom Milanovićem da je stanje u vojsci loše, da vojarne izgledaju kao Černobil?

Ja ne bih htio komentirati kako izgleda u vojarnama jer ih ja ne posjećujem, ali budimo objektivni ako su vojarne ispražnjene jer je strategija bila takva da vojarne ne smiju biti u gradovima uz obrazloženje da bi to moglo naštetiti građanima, a ne bi koristilo vojsci. Sada je jedna nova strategija, ja u to ne ulazim, ali ulazim u to ako godinama te kasarne te vojarne nisu korištene. One ne mogu izgledati dobro, a da bi izgledale dobro to je veliki trošak koje se mora uložiti da bi se osposobile kasarne. Do kad će biti ta vojarna potrebna i onda će opet netko doći s novom strategijom da je bolje da vojarne ne budu u gradovima.

Je li ovo što rade predsjednik i Banožić politizacija vojske?

Liči sigurno ako predsjednik Vlade saziva vojni vrh  ili dijelove vojnog vrha, a da se ne konzultira s predsjednikom, da ne da predsjednik svoju suglasnost to je onda nešto drugo. Mi smo imali jako politiziranu vojsku i u mom vremenu, a mi smo onda depolitizirali vojsku.

Umirovljenje generala smatra se vašim najznačajnijim potezom. I najnametljivijim potezom ijednog hrvatskog predsjednika, nakon Tuđmana. To ste učinili upravo radi depolitizacije vojske.

Ako se grupa generala dogovara i izađu u javnost s političkim pamfletom, s njihovim potpisima, svaki general, svaki časnik, ima mogućnosti komunicirati sa svojim višim zapovjednikom pa tako i s predsjednikom. Dakle, to je sve s propisima riješeno, a zašto je to trebalo ići medijima jer su očekivali da će građani dati podršku generalima i da predsjednik ima jedini potez, a to je da podnese ostavku. Ja nisam dozvolio politizaciju vojke i nisam uputio sve u mirovinu. Oni se mogu baviti politikom, ali ne dok nose uniformu.

Zoran Milanović pokazao je u ove dvije godine osebujan stil, od plamenog jazavca do samodopadnih narikača. Što kažete na njegovu komunikaciju?

Ja mislim da je takva komunikacija nedozvoljena, ali ja polazim od toga da ne može ministar svome vrhovnome zapovjedniku i predsjedniku Republike upućivati poruke da podnese ostavku, poruke da je medicinski slučaj. Kada bi se to dogodilo u moje vrijeme znate što bih ja napravio, ja bih pozvao Sanadera i rekao: „Ivo“, a Sanader bi već rekao: "Znam, znam što želiš reći, već je smijenjen."

To je zato što ste vi i Sanader dobro funkcionirali, u ovom slučaju nemamo dobru kohabitaciju. Oni se kontinuirano svađaju i to ne prestaje.

Pa morate znati mi smo bili različite političke opcije, ali smo bili u kohabitaciji. Dakle, mi smo mjesečno uvijek imali zajednički ručak. Jednom je bilo kod predsjednika Vlade, jednom kod predsjednika Sabora i jednom kod mene i onda se to opet ponavlja. Nas troje smo se nalazili i javnost nismo s time opterećivali, ali smo između sebe ljudski mogli komunicirati stvari.

Predlažete li i njima isto da se možda nalaze na ručkovima?

Najlakše bi to mogli napraviti da sjednu za ručak i porazgovaraju jer na taj način se snizuju tenzije, a svatko ostaje pri svojoj političkoj opciji.

Andrej Plenković nastupa svisoka, ima bahat stav, docira novinarima, teško je zaboraviti ono diranje spužvica.

Ja svakako ne prihvaćam njegov način komunikacije s javnošću, sa novinarima, medijima, na jedan podcjenjivački način jer tko god njemu nešto prigovori on odmah pronalazi njegovu nekakvu grešku. To nije način na koji se stječe autoritet. Autoritet se stječe samo dobrim odlukama, a ne nekim prenemaganjem i glumljenjem nekog autoriteta.

Kažu - Plenković je lažni desničar, Milanović lažni ljevičar. Što kažete na tu konstataciju?

Pitanje je što je danas ljevica, a što je desnica. O tome možemo raspravljati jer netko može nastupati u objašnjavanju nekog problema da se približi i ljevica i desnica. Evo vidjeli ste kada je opozicija na jedan demokratski način pokušala zaustaviti jednu odluku na koju je apsolutno demokratski imala pravo, ali mnogi su to osuđivali što mene jako žalosti da ljudi ne razumiju demokraciju.

Milanović  je s vremenom postao miljenik desnice, o njemu pišu kao King Kongu s Pantovčaka, državniku kakvog smo čekali, jer govori što mnogi desničari misle. GONG, B.A.B.E., Puhovski… Je li vas to iznenadilo?

Očito njemu odgovara da dobiva podršku s desnog spektra. To je očito, ali je li to dobro za budućnost to je druga stvar. Ja vidim o čemu se tu najviše raspravlja. Najviše se raspravlja o Bosni i Hercegovini. Onda jedan notorni razbijač BiH Milorad Dodik i onda odmah ima brata blizanca Dragana Čovića. Opet isto razbijač BiH. Čović je ovdje prihvaćen na najvišem vrhu hrvatske vlasti, a isto to je s Miloradom Dodikom u Beogradu, a u Bosni će se stvari početi razvijati onda kada se ne bude Zagreb  miješao u poslove BiH i kad se Beograd ne bude miješao u poslove BiH. Onda će se BiH moći izorganizirati, a Hrvati uvijek misle da imaju jedno zaleđe i da ne moraju surađivati s ostala dva naroda.

Sada svi strani mediji pišu da je situacija najlošija u posljednjih 25 godina i da je rat blizu. Bojite li se da je tako?

Treba stati na loptu i reći o čemu se radi. Prije svega imali smo u Bosni međunarodnog predstavnika koji nije imao veliku podršku, a sada je došao jedna njemački diplomat koji ne znamo je li ima podršku Njemačke, SAD-a ili EU, ali njegove izjave nisu izjave koje puno obećavaju. On sve govori u kondicionalu jer uvijek ostaje ona doza sumnje.

Jeste li se vi cijepili?

Dva puta.

Hrvatska je kad je u pitanju cijepljenje zakazala. Kako tumačite da smo među najgorima u Europskoj uniji po cijepljenju.

U mnogim problemima ljudi se dijele na obaviještene i ne obaviještene. Meni se čini da su oni koji su danas protiv cijepljena oni koji su ne obaviješteni jer ipak moramo znati u povijesti kada su izumljena cjepiva mnoge su bolesti nestale s kugle zemaljske.  

Je li Stožer kriv? Mislite li da su mogli bolje upravljati krizom?

Možda su mogli. Pitanje je kako je ta edukacija išla. Meni se čini da je to u početku bilo prihvaćeno s manje opasnosti jer nije izgledalo da će to postati svjetski problem tako da svi su mislili da je to jedna prolazan bolest koja će se s lakoćom riješiti. Nema lijeka protiv covida-19, ali postoji cjepivo koje omogućava organizmu da se brani. U tom smislu trebalo je ići u nekakvu kampanju u škole i slično.