PREDSJEDNIK Stjepan Mesić smanjio je kaznu Stjepanu Grandiću, trećeoptuženom iz "gospićke skupine". Kako je kazna smanjena s deset na osam godina, a Grandić se u zatvoru nalazi već četiri i pol godine, teoretski iz zatvora može biti pušten odmah jer je odslužio više od trećine kazne.
Stjepan Grandić, koji je tijekom rata bio zapovjednik Perušića, osuđen je za ratne zločine u Gospiću, a, kako saznaje Novi list, pomilovan je odlukom predsjednika Stipe Mesića. Budući da je u zatvoru proveo znatno više od trećine kazne ispunjen je i zakonski minimum pa sada može tražiti i puštanje na uvjetni otpust iz zatvora.
Grandić se još uvijek nalazi u zatvoru u Puli, a hoće li do kraja odslužiti kaznu koju mu je izreklo vijeće Županijskog suda u Rijeci, ili će prijevremeno biti pušten na uvjetnu slobodu, odlučit će zatvorska uprava.
Kako uz ovakva pomilovanja obično ne idu obrazloženja, nije poznato što je bilo presudno za ovakvu odluku Komisije za pomilovanja.
Razlozi se mogu naslutiti jedino iz onoga što je Grandić navodio u molbi za pomilovanje. Kao glavni razlog Grandić je naveo da je neko vrijeme nakon što je završio u pritvoru saznao da je žena potpuno zapustila odgoj njihova malog sina.
Odmah je zatražio razvod i preko suda tražio da se slučaj istraži i dijete oduzme majci. Dječak je na koncu oduzet od majke i smješten u dom jer je postupak potvrdio zanemarivanje. Grandić je postao jedini roditelj koji se brine o sinu, pa mu je sutkinja Ika Šarić omogućavala susrete dok je kaznuo odsluživao u riječkom zatvoru.
U molbi se nisu navodili razlozi iz sudskog postupka jer je to sve utvrđeno, već samo novi socijalni i drugi momenti. Također je navedeno da Grandić do ovog suđenja nikad nije imao problema sa zakonom.
Na suđenju gospićkoj skupini u Rijeci utvrđeno je da su Tihomir Orešković i Mirko Norac u listopadu 1991. dogovorili i naredili zatočenje i likvidaciju najmanje 50 civila, uglavnom srpske nacionalnosti, s gospićkog i perušićkog područja. Grandić je optužen da je kao tadašnji zapovjednik perušićke vojarne zatočio civile u vojarni, te organizirao i proveo likvidaciju dvadesetak civila na Lipovoj glavici.
Tijekom suđenja Grandić i njegov odvjetnik među olakšavajućim okolnostima podsjećali su da je Grandić jedini u istrazi priznao zločine, opisao događanja u Perušiću i na Lipovoj glavici, pomogao u rasvjetljavanju slučaja i iskazao kajanje, te dodao da je ustvari izvršavao zapovijedi Norca.
Za vrijeme suđenja i u kasnijoj žalbi, Grandićeva obrana je tvrdila da on nije bio glavni i da nije zapovijedao strijeljanjem, što ga nije oslobađalo odgovornosti, jer je kao vojnik zapovijed o strijeljanju civila trebao odbiti.