FIZIČKO udaljavanje od drugih ljudi jedna je od važnih mjera za kontroliranje covida-19. To udaljavanje uključuje razne mjere, počevši od razmaka koji trebamo držati od drugih ljudi u vanjskom i unutarnjem prostoru, do zabrane ograničavanja okupljanja i ograničenja izlaska iz kuće. Kad je riječ o preporukama za fizičko udaljavanje od drugih ljudi u zatvorenim prostorima, npr. u trgovinama, banci ili u pošti, moguće je sresti različite preporučene udaljenosti. Natpisi nas negdje upozoravaju na udaljenost od barem jednog metra, negdje je to jedan i pol metar, a negdje dva metra. Međutim, znanstvenici propituju te preporuke o "fiksnim" udaljenostima u svim okolnostima kao previše temeljene na prastarim znanstvenim dokazima, iskustvima s drugim virusima i procjenama kapljica koje se stvaraju disanjem, govorom, kihanjem i kašljanjem.
Pravila o distanci su zastarjela
Znanstvenici upozoravaju da se trenutna pravila o fizičkom distanciranju temelje na modelima prijenosa dišnih bolesti koji su razvijeni 1930-ih i koji su prema modernim standardima previše pojednostavljeni, što može ograničiti njihovu djelotvornost za kontrolu širenja virusa koji uzrokuje covid-19.
Carl Flügge je 1897. pokazao kako su uzročnici bolesti prisutni u kapljicama koje nastaju izdisanjem i da su te kapljice dovoljno velike da se talože oko zaražene osobe. Flügge je predložio udaljavanje ljudi od 1-2 metra kao sigurno jer su se na toj udaljenosti nalazile vidljive kapljice koje su sadržavale uzročnike bolesti.
William F. Wells 1930-ih je proučavao prijenos tuberkuloze te je podijelio kapljice na velike i male. Prema Wellsu, tijekom izdisanja nastaju izolirane kapljice. Velike kapljice talože se brže nego što isparavaju, zbog čega kontaminiraju neposrednu blizinu zaražene osobe. Naprotiv, male kapljice isparavaju brže nego što se talože. Prema tom modelu, kako male kapljice prelaze iz toplog i vlažnog dišnog sustava u hladniji i suši vanjski okoliš, one isparavaju i stvaraju zaostale čestice građene od osušenog materijala iz originalnih kapljica. Te zaostale čestice nazivaju se jezgre kapljica ili aerosol. Temeljem tih ideja nastala je podjela između velikih i malih kapljica, odnosno kapljica i aerosola, koje posreduju u širenju dišnih bolesti. Kontrola zaraze temeljila se nakon toga na pitanju širi li se zarazna dišna bolest prvenstveno velikim ili malim kapljicama.
Podjela na male i velike kapljice te aerosol
Vizualni prikaz kapljica koje izlaze iz tijela tijekom kihanja, kašljanja ili razgovora postao je moguć tijekom 1940-ih. Istraživanje iz 1948. koje se bavilo širenjem bakterije hemolitičkog streptokoka pokazalo je kako se u 65% od 48 ispitanika nalaze samo velike kapljice, a manje od 10% ih je putovalo dalje od 1,7 metara. Međutim, u 10% ispitanika kapljice su nađene i 2,9 metara dalje. Usprkos ograničenoj preciznosti tih ranih istraživanja, osobito kad su u pitanju veće udaljenosti putovanja kapljica, opažanje da velike kapljice padaju blizu zaražene osobe osnažilo je uvjerenje o 1-2 metra kao nužnoj fizičkoj udaljenosti.
Podjela na velike i male kapljice zadržala se u podjeli sustava širenja dišnih bolesti koju su prihvatili Svjetska zdravstvena organizacija i druge agencije, kao što je američki Centar za kontrolu i sprječavanje bolesti. Ti sustavi podjele koriste različite proizvoljne pragove promjera kapljice, od 5 do 10 mikrometara, kako bi se opisao prijenos s jednog na drugog domaćina ili kao kapljični ili putem aerosola. Ta podjela u dvije kategorije i dalje se koristi za upravljanje rizikom, donošenje preporuka i raspodjelu sredstava za kontroliranje zaraznih bolesti, uključujući covid-19. Čak i kad su korištene maksimalne mjere ograničenja kontakata, brzo međunarodno širenje covida-19 pokazuje kako proizvoljni pragovi veličine kapljica nisu nužno točan odraz onoga što se zaista događa prilikom širenja dišnih bolesti.
Noviji radovi pokazuju da se izdisanjem, kašljanjem i kihanjem ne stvaraju samo kapljice nego i oblak višefaznih turbulentnih plinova koji uvlači okolni zrak te hvata i u sebi nosi nakupine kapljica različitih veličina (pogledajte video na ovoj poveznici). Lokalna vlažna i topla atmosfera unutar turbulentnog oblaka plina omogućuje kapljicama koje se nalaze u njemu da izbjegnu isparavanja tijekom duljeg vremena u usporedbi s izoliranim kapljicama. U tim uvjetima "životni vijek" kapljice može se značajno produljiti, i do tisuću puta, odnosno od djelića sekunde do više minuta.
Zbog širenja oblaka, kapljice koje sadrže uzročnike bolesti šire se mnogo dalje nego što bi se širile da su bile izolirane. Ovisno o različitim osobinama zaražene osobe i uvjeta u okolišu, kapljice u takvom oblaku mogu putovati 7-8 metara. Put kapljica ne ovisi samo o njihovoj veličini nego i o stupnju turbulencije i brzini širenja plina, kao i o uvjetima okoliša, uključujući temperaturu, vlažnost i kretanje zraka. Kad oblak izgubi svoj zamah i počne se raspadati, kad zaostale kapljice unutar oblaka počnu isparavati, stvaraju se jezgre kapljica koje bi mogle satima ostati u zraku i širiti se ovisno o protoku zraka, koji uvjetuju ventilacijski ili klimatski sustavi. Ong i suradnici opisali su kako se čestice virusa SARS-CoV-2 mogu naći u ventilacijskim sustavima u bolničkim sobama oboljelih od covida-19. Ako se čestice virusa mogu naći u tim sustavima, to znači da je širenje virusa vjerojatnije u okviru modela oblaka turbulentnog plina nego teorije o dvije kategorije kapljica.
Kapljice mogu putovati i do 8 metara
U travnju 2020. Bahl i suradnici objavili su sustavni pregled literature u kojem su propitivali dokaze o preporukama za fizičko distanciranje od 1-2 metra. Od 10 istraživanja o vodoravnom putovanju kapljica, 8 istraživanja je pokazalo kako kapljice putuju više od 2 metra, a u nekim slučajevima i više od 8 metara. Ukazali su kako postoje dokazi da se SARS-CoV-2 može pronaći u zraku i do 3 sata nakon raspršenja kapljica.
Osim toga, virusno opterećenje zaražene osobe (veća količina virusa u zaraženoga), trajanje izloženosti i sklonost pojedinca infekcijama također mogu biti važni. Stoga Jones i suradnici predlažu umjesto fiksnih pravila o fizičkoj udaljenosti stupnjevane preporuke koje bolje uzimaju u obzir višestruke čimbenike koje treba zajedno uzeti u obzir da bi se procijenio rizik od zaraze. Time bi se omogućila bolja zaštita u okolnostima najvećeg rizika, ali i veća sloboda u okolnostima malog rizika, što bi potencijalno moglo omogućiti povratak u normalu u nekim dijelovima društvenog i ekonomskog života.
Međutim, utjecaji okoliša mogu biti složeni i vjerojatno se međusobno pojačavaju. To je pokazano u pogonima za obradu mesa u kojima je epidemija pripisana kombinaciji visokog stupnja zaraze radnika, loše ventilacije, rada u skučenom prostoru, buke (zbog koje je potrebno vikati, a vikanjem se izbacuje više kapljica) i nenošenja maski. Slični složeni okolišni uvjeti mogu se očekivati i u drugim situacijama kao što su prenatrpani i bučni zatvoreni prostori poput barova.
Prilagođavanje mjera specifičnim okolnostima
Jones i suradnici preporučuju prilagođavanje procjene rizika od prijenosa virusa SARS-CoV-2 ovisno o vrsti i razini aktivnosti grupe ljudi, broja ljudi na jednom mjestu, vanjskom ili unutarnjem prostoru, ventilaciji prostora ako je zatvoren, nošenju maske i duljini kontakta. Primjerice, u situacijama najvećeg rizika, gdje se radi o zatvorenom prostoru s lošom ventilacijom, s velikom grupom ljudi, duljim vremenom kontakta i bez maske (kao što bi mogao biti prenatrpani kafić ili noćni klub) trebalo bi razmotriti fizičku udaljenost veću od 2 m i smanjenje broja osoba koje tu mogu boraviti. Blaže distanciranje moglo bi se razmotriti u situacijama niskog rizika, kao što su vanjski prostori ili zatvoreni prostori s dobrom ventilacijom, gdje ljudi ne razgovaraju međusobno, ne viču i ne pjevaju, nose masku i imaju kratkotrajne kontakte.
Jones i suradnici upozoravaju kako te razine rizika koje oni predlažu nisu apsolutne nego relativne te da ovise i o tome kako se definiraju pragovi broja ljudi i duljine kontakta (što je velika grupa ljudi, a što mala; što je kratak, a što dugi kontakt), i ne uključuju razne druge čimbenike kao što su nečija podložnost infekciji, broj virusa koji zaražena osoba otpušta, protok zraka u zatvorenim prostorima i gdje se netko nalazi u odnosu na zaraženu osobu. I vlažnost zraka mogla bi biti važna.
Niz znanstvenika je upozorio kako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo što je to kritično vrijeme kontakta sa zaraženom osobom, je li trenutna definicija kratkog kontakta (5-15 minuta) znanstveno utemeljena, kakav utjecaj ima kretanje zraka i provjetravanje te kakve obrasce i svojstva imaju kapljice koje izlaze iz dišnog sustava pojedinaca tijekom različitih tjelesnih aktivnosti.
No, vrijedi napomenuti kako je fizičko udaljavanje samo jedan dio mjera za ograničavanje pandemije covida-19. Ne zaboravite voditi računa o higijeni ruku, čišćenju prostora, veličini grupe ljudi s kojom dolazite u dodir, provjetravanju i nošenju maske. A tu masku nemojte nositi na vratu, na ruci ili ispod nosa, nego pravilno i redovito je mijenjajte čistom.