U AUSTRALSKOJ javnosti je posljednjih dana veliku kontroverzu izazvao slučaj Mohammada Sagara i Mohammada Faisala, dva Iračanina čiji se pokušaj započinjanja novog života u Australiji pretvorio u pakao na Pacifiku.
Sagar i Faisal su u Australiju pokušali doći prije četiri godine te su, nakon uhićenja od strane australskih vlasti, zatražili politički azil.
Na njihovu nesreću, vlada premijera Johna Howarda je u to vrijeme počela koristiti "rat protiv terorizma" kao izliku za novi, daleko oštriji pristup prema ilegalnim imigrantima.
Dio te nove politike uključivao je i gradnju izbjegličkih logora u pustinjama i sličnim mjestima što je moguće više udaljenim od australskih velikih gradova. Istovremeno je postupak davanja azila maksimalno kompliciran, tako da će svaki tražitelj azila u Australiji biti prisiljen provesti barem nekoliko godina u nimalo ugodnim uvjetima.
Cilj takve politike je bio obeshrabriti ilegalne imigrante, pogotovo one iz azijskih i islamskih zemalja, koji su prije toga bili masovno krijumčareni na australske obale.
Nakon što su australski pustinjski logori postali poprištem spektakularnih ljevičarskih demonstracija, štrajkova glađu, samozašivanja usta i prijetnji samoubojstavama, Howardova vlada je odlučila logore premjestiti na udaljene otoke.
Zbog toga je i Nauru, sićušna i siromašna otočka država u Pacifiku, dobila ponudu koja se ne može odbiti. Na njoj je sagrađen novi logor za azilante koji toj maloj državi predstavlja jedini izvor prihoda.
U studenom je, pak, otočki logor posjetio bivši ministar useljeništva John Hodges praćen grupom stručnjaka za duševno zdravlje. Nakon što su oni pregledali azilante i ustanovili da dugi boravak na otoku azilantima može ostaviti "trajne i štetne posljedice", donesena je odluka da se 25-orici udijele posebne vize te tako omogući pristup na australsko kopno.
No, ta se odluka nije odnosila na Sagara i Faisala, koji, navodno, "nisu u potpunosti" surađivali s agentima ASIO, australske obavještajne službe. Sagar i Faisal su ostavljeni na otoku, zajedno s nekoliko desetaka stražara i drugih članova osoblja.
Ovih dana je, pak, otkriveno kako mjesečni troškovi održavanja logora iznose 1 milijun australskih dolara. Borcima za ljudska prava, koji se odavno zalažu za zatvaranje logora, priključili su se oporbeni laburisti, koji su održavanje logora nazvali besmislenim trošenjem novca poreznih obveznika.
Kao alternativa za Nauru se spominje već postojeći izbjeglički logor na otoku Christmas u Indijskom oceanu, koji se upravo nadograđuje kako bi broj kreveta povećao s 200 na 800.
Howardova vlada, koja je prekomorske logore nazvala "sjajnim uspjehom", najavila je kako ne samo što će zadržati logor na Nauruu, nego će još jedan sagraditi na teritoriju susjedne Papue Nove Gvineje.
D.A.