Povijesni izvori svjedoče da se otac srpskog Miroslava nije zvao Zavida, napominje Brković i dodaje kako je Zavida bio otac Miroslava Humskoga.
Evanđelistar koji se sačuvao u samostanu Hilandaru na gori Atosu đakon Grigorije posvetio je upravo Zavidinu sinu Miroslavu, ističe Brković i dodaje kako je onaj srpski knez Miroslav pomoću bizantskoga cara Emanuela Komnena oko godine 1174. dobio na upravu veći dio Huma s glavnim gradom Stonom.
Taj Nemanjin brat Miroslav uzeo je nakon toga iz jednog dvora bivšega kneza Miroslava Evanđelistar i darovao ga je svojem bratu ili njegovu sinu Rastku, poslije Savi, napominje Brković i dodaje kako su ga oni za svojega monaštva odnijeli u samostan Hilandar na Atosu.
"Evanđelistar nije sastavljen prema istočnom obredu niti je pisan bugarsko-srpskom ćirilicom 11. i 12. stoljeća", piše Brković i dodaje kako je pisan najstarijim oblikom hrvatske ćirilice, bosančicom, koja je još bila pod jakim utjecajem glagoljice.
"Jezik Miroslavova Evanđelistara je hrvatska redakcija staroslavenskih glagoljskih knjiga", piše Brković i dodaje kako su "umjetnički ukrasi na njem rađeni u romanskom stilu talijanskog utjecaja kao i oni u ostalim djelima dalmatinske Hrvatske."
"Među tim ukrasima nalazi se i hrvatski pleter koji Srbi nikad nisu upotrebljavali", piše Brković i zaključuje da zato taj Evanđelistar "treba ubrojiti u stara djela hrvatske, a ne srpske književnosti".
Milko Brković je povjesničar na Zavodu za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru i profesor na Sveučilištu u Mostaru. Autor je mnogih povijesnih radova. Napisao je nekoliko knjiga, među kojima je i knjiga "Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoža".