Kakvi se god strahovi od kloniranja razvili, činjenica je da klon nikad ne bi bio kopija klonirane osobe, nego nešto poput jednojajčanoga blizanca pomaknutog jednu ili dvije generacije.
´Čak su i jednojajčani blizanci, koji imaju identičnu DNK, različite osobe zbog utjecaja okoline´, navodi Janet Rowley sa sveučilišta u Chicagu.
Odnos utjecaja gena i okoline na pojedinca zaokuplja znanstvenike već više od stotinu godina. U 19. je stoljeću rođak Charlesa Darwina, Francis Galton, ponudio ideju prema kojoj su glavne značajke koje čine čovječanstvo nasljedne, pa bi društvo moralo, radi vlastita poboljšanja, selektivno pristupati stvaranju novih naraštaja.
Iza nepovjerenja koju javnost pokazuje prema kloniranju u velikoj se mjeri skriva strah od takve zamisli. To je još više pogoršano tvrdnjama Clonaida, tvrtke koja navodi da je uspješno obavila prvo kloniranje ljudskoga bića, prema kojima su čovječanstvo stvorili izvanzemaljci genetskim eksperimentima.
Mnogi znanstvenici ističu da je nerazumno klonirati čovjeka kada su ispitivanja na životinjama pokazala da metoda ni izbliza nije savršena.
Miševi, ovce i druge životinje klonirane su s djelomičnim uspjehom. Na nekima su se tijekom života javili određeni defekti, pa znanstvenici strahuju da bi se isto moglo ponoviti kod čovjeka.
´Jako je teško zamisliti da ćemo uskoro razumjeti što je u igri pa je stoga kloniranje čovjeka ludost´, ističe Barry Zirkin sa sveučilišta John Hopkins.
Direktorica Clonaida, tvrtke u vlasništvu sekte realijanaca koja tvrdi da su život na Zemlji pokrenuli izvanzemaljci prije 25 tisuća godina kloniranjem, izjavila je prošloga tjedna da je proizveden prvi ljudski klon, no nije za to ponudila nikakve dokaze.
Neki znanstvenici ipak misle da je samo pitanje vremena kada će se tehnika kloniranja usavršiti te dodaju da bi u nekim situacijama, kada se želi pomoći neplodnim parovima, možda bilo primjereno kao zamjenu za oplodnju ´in-vitro´ primijeniti kloniranje.
Premda je kloniranje zapravo transplantacija cijele jezgre, a ne samo nekih gena kao kod genetskog inženjeringa, ona ipak predstavlja pokušaj stvaranja djeteta s određenim specifičnim značajkama.
Zamisao reprodukcije određenih ljudi često je bila predmet obrade u kulturnoj, odnosno preciznije filmskoj sferi proizvevši komične, ali i zastrašujuće dojmove.
U trileru iz 1978. ´Momci iz Brazila´, temeljenom na romanu Ire Levina, nacistički doktor Josef Mengele u južnoameričkoj džungli pokušava kloniranjem proizvesti novoga Adolfa Hitlera kako bi uskrsnuo Treći Reich.
Bili takvi scenariji zabavni ili zastrašujući, oni su ipak samo fantazija, tvrde znanstvenici.
´Hitler je bio takav kakav jest, ali ne zbog gena. Ako pokušate klonirati Hitlera, možda biste dobili osobnost Thomasa Jeffersona´, tvrdi Bonnie Steinbock sa sveučilišta New York.
To bi moglo razočarati one koji misle da kloniranjem mogu vratiti svoje najdraže.
´Ne može se zamijeniti umrlo dijete. Bilo bi strašno opterećujuće za dijete da raste s mišlju kako zamjenjuje nekoga tko je umro´, kazao je Barry Zirkin.