"DA ih sad tu dođe deset, dala bih im vode i hrane i nek' ljudi idu svojim putem", izjavila je mještanka Batera, sela u zaleđu Novog Vinodolskog.
Mještani s područja Primorsko-goranske županije, s kojima su pričali novinari Novoga lista, o migrantima su, unatoč negativnim konotacijama koje se za njih vežu, govorili isključivo lijepe i suosjećajne stvari.
"Došla su njih dvojica, negdje prije mjesec dana. Umorni, iscrpljeni, prljavi. Zatražili su vode, jer su bili žedni. Dali smo im pića i hrane i otišli su svojim putem", rekao je Zvonko Kalanj, inače vlasnik ugostiteljskog objekta u zaleđu Novog Vinodolskog.
Na njegova vrata pokucali su mladići koji su naočigled bili gladni i umorni. "Pokazivali su rukama da su žedni, da žele vode. Slabo se, zapravo nikako, služe stranim jezicima, ali uspjeli su nam objasniti da dolaze iz Sirije. Dali smo im vode, kao i nekoliko bočica fante i coca-cole. Vidjelo se na njima da su i gladni pa smo im ponudili i hranu. Uzeli su jedan sir škripavac i kruha. Supruga im je htjela dati i pršuta i kobasica, ali su to uljudno odbili, kazavši da su muslimani. Ma htjela im je ona dati još svašta, ali nisu htjeli uzeti, samo sir i kruh. Nudili su nam i novac, da plate za to, ali nismo im htjeli naplatiti. Treba pomoći, tko zna koliko već dugo ovako lutaju, i koliko su toga putem pretrpjeli."
U posljednje vrijeme sve je više migranata na području Rijeke
"Jadni ljudi. Što drugo reći. Zamislite da nas, koji smo tu čitav život, netko ostavi u šumi da se sami snalazimo, bez zaklona, hrane, vode, to bi bilo strašno, a kako je tek njima koji ne znaju pravo ni gdje su, ni što ih još sve čeka", rekao je Kalanj.
Jedan od šumarskih radnika izjavio je: "Ja ih, doduše, nisam vidio, ali kolege s kojima radim viđaju ih svako malo. Prolaze šumom, idu prema Sloveniji. Iako, koliko čujemo od kolega, najviše ih prolazi sjevernije, preko Drežnice, pa dalje ka Gorskom kotaru i slovenskoj granici. Nisam čuo da su ikome radili probleme ili bili nasilni. Velika to nevolja mora biti kad čovjeka natjera da tako krene i tko zna koliko dugo putuje. Jadni oni, a jadni i mi s njima."
U mjestu Bater, jedna od mještanki rekla je kako ništa nije čula ni vidjela, "A da i jesam, ne bih vam rekla. Ni vama, ni policiji, nikome. Da ih sad tu dođe deset, dala bih im vode i hrane i nek' ljudi idu svojim putem. Oduvijek su ljudi išli trbuhom za kruhom, bježali od gladi, rata, kako god su znali i mogli, pa tako i oni sad", izjavila je.
Dio sugovornika želio je ostati anoniman
"Nedavno je blizu moje kućice prošlo njih nekoliko. Vidio sam ih samo nakratko, jer se nisu zadržavali. Nisu prilazili, ništa nisu dirali, niti su išta tražili. Vlasnik jedne od susjednih kuća također mi je rekao da je nedavno sreo jednu skupinu u šumi, nedaleko svoje vikendice. Čak je i popričao s njima, koliko je uspio, a prema njegovim riječima bili su pristojni i nisu ništa tražili", rekao je vlasnik jedne od vikendica u Driveničkoj šumi.
Mještanka općine Jelenje također je dala izjavu: "Negdje oko četiri popodne čuli smo glasan lavež našeg psa u dvorištu pa smo izašli van, a ondje su stajala dvojica migranata, bili su vrlo mladi. Na engleskom su nas pozdravili i pitali ako bismo im dali nešto za jesti i piti jer da su dugo hodali te su jako gladni i žedni. Isprva, naravno, osjetite strah, no i veliko sažaljenje. Znamo da su oni tu ilegalno, no kad vam gladni i premoreni ljudi dođu na vrata, što ćete negoli im dati jesti. Uz to, bili su vrlo pristojni i kulturni. Mi smo im u kući spakirali hranu koju imamo i stavili nekoliko boca vode u vrećice za ponijeti, a oni su to uzeli te su uz mnogo zahvala krenuli dalje svojim putem. Uistinu su bili pristojni. Nismo pitali odakle dolaze i kamo idu, nije nam baš svejedno bilo, no ponavljam, ljudi su bili u potrebi i morali smo im pomoći."
Slično iskustvo imala je i stanovnica Podkilavca: "Bilo je to usred bijela dana. Otvorila sam vrata dvojici vrlo umornih i prljavih mladića. Pitali su me imam li vode i gdje se u blizini nalazi dućan. Dala sam im vode i pitala ih što im treba iz dućana jer ga mi u Podkilavcu nemamo, prvi je tek u Dražicama, a oni su mi rekli – samo kruha. Bili su pristojni, umorni, nimalo agresivni, pa sam im dala kruh koji sam imala kod kuće. Zahvalili su se i otišli", rekla je mlada žena. Ni ona nije htjela potpisati svoje iskustvo imenom jer je, poput mnogih sumještana, odlučila ispred zakona staviti ljude i njihov život.
Uvjeti u kojima se migranti nalaze mogu i usred ljeta biti surovi. Pljuskovi, grmljavina i niska temperatura ovih dana su ih dočekali na području Primorsko-goranske županije.
Prema podacima iz PU primorsko-goranske u prvih sedam mjeseci ove godine zatečeno je nešto više od 120 migranata prilikom pokušaja ilegalnog prelaska granice, te još četiristotinjak u dubini teritorija koji pokrivaju primorsko-goranski policajci.