U POLITICI ponekad vrijedi pravilo da je bolje roditi se bez mozga, nego bez muda. Zoran Milanović ne vjeruje u to. On je pobornik drugačije teorije, premda ga to silno razmišljanje kojem je navodno sklon dosad nije daleko dovelo. Štoviše, često se, tako intenzivno razmišljajući, znao i ozlijediti. Tako će vjerojatno biti i sada, nakon što se iznenada oktroirao za nositelja SDP-ove liste na zagrebačkim izborima.
Nije imao muda odavno se riješiti Bandića, pa je nakon silnog razmišljanja odlučio krenuti u kampanju zajedno s njim. Ili protiv njega, nije još sasvim jasno. On ga podržava, ali ga istovremeno kontrolira. Zašto ga kontrolira, kad ga podržava? I zašto ga podržava, ako ga mora kontrolirati? Nikakva logika tu ne pomaže. Pomažu samo muda, ali njima Milanović nikad nije najbolje baratao.
Ova najnovija vratolomija šefa SDP-a, koja neodoljivo smrdi na intenzivno razmišljanje, podsjeća na neke prethodne akrobacije. Primjerice, na micanje Ljube Jurčića s pozicije premijerskog kandidata, nakon poraza na parlamentarnim izborima 2007. godine. Milanović ga je forsirao unatoč nelogičnosti cijelog angažmana, usprkos činjenici da je Jurčić otvoreno priznao da je nekompetentan za premijersku poziciju i kad je zapravo postao lijevo smetalo u kampanji, da bi ga neposredno prije izbora zagubio negdje u Pušćoj Bistri. I onda ga, kad je stvar već bila izgubljena, u potpunosti odbacio i promovirao samog sebe u premijerskog kandidata.
Milanović nije imao muda riješiti se kompromitiranog Bandića
Što je time htio postići, ni danas nije baš jasno. Nije Milanović imao muda riješiti se Jurčića čim je izabran za Račanova nasljednika, već je to učinio kad nitko nije očekivao, ni tražio od njega, niti je od toga bilo neke koristi. Razmišljao je i ozlijedio se.
Po istoj špranci, Milanović nije imao muda riješiti se kompromitiranog Bandića - ni po svom izboru za šefa stranke, ni nakon skandala s Rađenovićem, ni mali milijun puta prije i nakon toga - već je iz petnih žila razmišljao kako će ga marginalizirati i kontrolirati, a istovremeno podržavati. Mislio je, mislio i - ozlijedio se.
Sad će Milanović nositi stranačku listu u Zagrebu, Bandića na toj listi neće biti ili će biti na zadnjem mjestu, ali će šef stranke svejedno s Bandićem voditi kampanju i svima poručivati kako će "glasati za Milana jer je on najbolji". Ovo ne samo da nema veze s mudima, nego sve manje ima veze s mozgom.
Ajmo već jednom riješiti tu zavrzlamu. Želi li Zoki da Milan izgubi kad ga već stavlja na zadnje mjesto liste ili da pobijedi kad ga kandidira za gradonačelnika? Vjeruje li da Bandić najbolje rješenje za Zagreb ili misli da je toliko loš da bi se osobno predsjednik stranke trebao angažirati na njegovoj kontroli? I zar Milanović ne vjeruje da bi itko drugi mogao nositi tu nesretnu listu, osim on sam i eventualno Neven Mimica? Nema sumnje, onaj tko previše razmišlja, stvarno se može ozlijediti. Ili trajno osakatiti.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Arhiva