U svom govoru na Svjetskom gospodarskom forumu prošlog mjeseca, predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen opetovano je naglasila potrebu Europske unije za "neovisnošću". Njezin istup dogodio se u sjeni prijetnji američkog predsjednika Donalda Trumpa da će napasti ili iznuditi prodaju Grenlanda, suverenog teritorija Danske, i kazniti carinama nekoliko europskih zemalja koje se protive njegovim planovima.
Bio je to prijeloman trenutak za regiju koja je tradicionalno birala opreznu diplomaciju umjesto sukoba s Bijelom kućom. Iako su Trumpove prijetnje možda isparile, u Europi nije nestao osjećaj da bi trebala postati manje ovisna o Sjedinjenim Državama u pogledu trgovine, energije i tehnologije. Međutim, slabljenje tih veza bilo bi iznimno teško i nosilo bi goleme troškove, rekli piše CNN.
"Pokušavali biste rasplesti i razmrsiti nekoliko stoljeća sve dubljih društvenih, povijesnih, institucionalnih, ekonomskih i financijskih veza", rekao je Neil Shearing, glavni ekonomist grupe Capital Economics.
Ipak, Europa si ne može priuštiti samozadovoljstvo jer se suočava s mogućnošću da bi nestabilan pristup Washingtona prema saveznicima po načelu "pobjednik uzima sve" mogao nadživjeti Trumpa, i da bi njezina ovisnost o Sjedinjenim Državama mogla postati njezina slabost.
"Mislim da sada postoji neka vrsta temeljnog elementa nepovjerenja ili zabrinutosti oko toga što bi moglo doći nakon Trumpa", rekao je Shearing. No, golema uloga koju Sjedinjene Države imaju u europskom gospodarstvu čini nagli prekid nerealnim i potencijalno pogubnim za regiju u njezinom sadašnjem stanju.
Produbljivanje trgovinskih veza s drugim zemljama važan je način na koji bi Europa mogla smanjiti ovisnost o Sjedinjenim Državama. EU je tako već ove godine, nakon desetljeća pregovora, potpisala trgovinske sporazume s Indijom i četiri južnoameričke zemlje iz bloka Mercosur.
Carsten Brzeski, globalni voditelj makroistraživanja u ING-u, rekao je da se ti sporazumi čine kao korak prema odvajanju od Washingtona, ali da "ni Mercosur ni Indija neće moći u sljedećem desetljeću preuzeti ulogu koju SAD ima u europskoj trgovini".
Prema Vijeću EU, Unija i SAD imaju najveći bilateralni trgovinski i investicijski odnos na svijetu. Vrijednost razmijenjene robe i usluga između njih premašila je 1.68 bilijuna eura u 2024. godini, što čini gotovo 30% ukupnog svjetskog iznosa. Sjedinjene Države su ujedno i najveće izvozno tržište za robu iz EU, uključujući automobile i farmaceutske proizvode.
Njemačka - najveće gospodarstvo bloka i ključni izvoznik automobila, također smatra SAD svojim glavnim trgovinskim partnerom. Ipak, Europa treba SAD daleko više nego što je potrebna Washingtonu, rekao je Brzeski. "Europa je uvijek bila izvozno orijentirana. Europa nema dovoljno vlastitih resursa", dok Sjedinjene Države općenito imaju više "izolirano, autonomno" gospodarstvo, dodao je.
Europi nedostaju tehnološki divovi kakvih u SAD-u ima u izobilju, što je čini ovisnom o američkim tvrtkama za digitalne usluge. "Internet u Europi u suštini je američka tvorevina, američki sustav. I Europa zapravo nema konkurenciju ničemu od toga", rekao je Shearing iz Capital Economicsa.
Najvrjednija tehnološka tvrtka u bloku, nizozemski proizvođač čipova ASML, ima tržišnu kapitalizaciju otprilike tri puta manju od Tesle, najmanje vrijedne od američkih takozvanih "Veličanstvenih sedam" - skupine tehnoloških divova koji su nedavno pokretali američko tržište dionica.
Francuski premijer Sebastien Lecornu izjavio je prošli tjedan da će vladini dužnosnici prestati koristiti Zoom i druge alate za videokonferencije u američkom vlasništvu te početi koristiti softver francuskih tvrtki. Odluka je djelomično usmjerena na smanjenje "ovisnosti o neeuropskim akterima", napisao je Lecornu u pismu ministrima.
Brzeski iz ING-a rekao je da bi Europa trebala uložiti goleme iznose kako bi sustigla američke pružatelje digitalnih usluga, infrastrukture u oblaku i podatkovnih centara. "Dakle, iskreno govoreći, treba stvoriti neku vrstu europske verzije 'Veličanstvenih sedam'", rekao je.
Europa se još uvijek oslobađa dugogodišnje ovisnosti o ruskim isporukama nafte i prirodnog plina, ovisnosti koja je postala strateška slabost nakon invazije Moskve na Ukrajinu 2022. godine. EU je pojačala uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a kako bi popunila prazninu nastalu prekidom ruskih isporuka, čime je postala manje osjetljiva na korištenje energije kao oružja od strane Moskve.
Prije rata, Rusija je bila glavni dobavljač EU, pokrivajući 40% njezinih potreba za plinom. No, Trumpova sklonost da američku trgovinu pretvara u oružje nametanjem carina kako bi iznudio ustupke od saveznika promijenila je procjenu rizika.
Predsjednik je već koristio energiju kao polugu u trgovinskim pregovorima s EU, osiguravši prošlog ljeta obvezu Bruxellesa da kupi američke energetske proizvode u vrijednosti od 750 milijardi dolara. Američki uvoz LNG-a činio je gotovo četvrtinu potražnje za plinom u EU prošle godine, što je porast sa 6% u 2021. godini, prema podacima tvrtke Wood Mackenzie.
"Očito to nije ovisnost slična onoj koju je Europa imala s Rusijom, ali je i dalje značajna", rekao je za CNN Massimo Di Odoardo, potpredsjednik za istraživanje plina i LNG-a u Wood Mackenzieju.
Očekuje se da će udio američkog LNG-a u europskom energetskom miksu rasti tijekom sljedećih nekoliko godina kako se domaća proizvodnja plina u Norveškoj, trenutno najvećem dobavljaču bloka, bude smanjivala. Ipak, Di Odoardo dodaje da bi istinsko pretvaranje američke energije u oružje zahtijevalo sudjelovanje privatnih američkih tvrtki koje su vezane dugoročnim ugovorima s europskim kupcima.
Za razliku od plina koji se transportira cjevovodima, LNG od jednog dobavljača može se lako zamijeniti onim od drugog. "Mudra je politika diversificirati opskrbu umjesto oslanjanja na jednog dobavljača. To je ono što bi svaka razumna vlada trebala činiti", rekao je Di Odoardo.