"Iako rezultati istraživanja pokazuju da zlostavljanje muškaraca nije rijetkost, podaci o tome gotovo ne postoje. Institucije često sporo priznaju postojanje muških žrtava seksualnog zlostavljanja", tvrde autori.
Stručnjaci svoje tvrdnje izvode iz istraživanja provedenog u Hrvatskoj i temeljenog na medicinskim podacima triju organizacija koje osiguravaju medicinsku i psihološku pomoć žrtvama torture, kao i na svojim razgovorima s liječnicima i terapeutima.
U dijelu javno objavljenog istraživanja, navodi se da su ti zaključci izvedeni na temelju istraživanja provedenog 2000. godine u Hrvatskoj. Tijekom istraživanja provedeni su razgovori sa 16 zdravstvenih djelatnika, a pregledani su i medicinski dosjei triju centara koji su se bavili izbjeglicama i žrtvama mučenja. U istraživanju se ne navode podaci o broju žrtava te nacionalnosti bilo žrtava ili počinitelja.
"Seksualno zlostavljanje muškaraca tijekom rata ostaje nešto poput javne tajne, iako se događa redovito, a ponekad čak i na javnim mjestima", navodi se u izvješću.
"Zapanjujuće je koliko su muškarci tihi kada treba govoriti onome što su proživjeli. Tišina koja okružuje seksualno zlostavljanje muškaraca u Hrvatskoj u čudnoj je suprotnosti s javnom prirodom tih zločina", kažu autori.
"Osnovni izazov ovoga problema jest kako ga iz javne tajne pretvoriti u priznatu činjenicu koja bi se zatim mogla procesuirati kao i seksualno zlostavljanje žena", zaključuje se.