TRGOVINA u Belgiji morat će platiti više od 13.000 eura jer je odbila muškarca na natječaju za posao, javlja BBC.
Muškarac iz Louvaina pokraj Bruxellesa žalio se belgijskom Institutu za ravnopravnost spolova koji je njegov slučaj dobilo na radničkom sudu.
Trgovina odjećom odbila je njegovu molbu za posao menadžera skladišta s objašnjenjem “da traže žensku osobu”.
Iz Instituta su rekli kako uglavnom slučajeve diskriminacije rješavaju izvan suda.
Dobio iznos šest mjesečnih plaća
Muškarac koji se požalio na diskriminaciju dobio je 13.289,84 eura, što je iznos šestomjesečne plaće za mjesto za koje se prijavio. Trgovina odjećom morala je platiti i jedan euro Institutu za ravnopravnost.
Pauline Loeckx, odvjetnica Instituta, rekla je za BBC da su u 2017. godini u ustanovi u kojoj radi primili 50 pritužbi muškaraca, a 60 žena koje su se ticale spolne diskriminacije prilikom traženja posla.
Tijekom suđenja tužena trgovina odjećom branila se argumentima da su pronašli sposobniju ženu za posao. No dokazi diskriminacije bili su u mejl prepisci koju su poslali muškom tražitelju posla.
Kod žena se diskriminacija događa na svim stupnjevima karijere
“Kod muškaraca diskriminacija se događa prilikom traženja posla, a kod žena na svakom stupnju – prilikom traženja posla, razlike u plaćama i otkaza”, rekla je Loeckx.
Institut u kojem radi nastoji ojačati zakone o ravnopravnosti. Prošle godine imali su 295 slučajeva spolne diskriminacije.
Žene su diskriminirane zbog trudnoće
Oko 58 posto pritužbi koje se tiču radnog okruženja podnosile su žene, od čega ih je 150 bilo vezano uz trudnoću.
Slučaj iz Louvaina, tvrdi Pauline Loeckx, pokazuje kako se odluke prilikom zapošljavanja “često temelje na stereotipima, a ne stvarnim vještinama ljudi”.
Također je dodala kao muškarci više trpe diskriminaciju u trgovinama, salonima ljepote i vrtićima, dok su žene diskriminirane u prijevozničkim tvrtkama, mesnicama i taxi prijevozu.
Diskriminacija muškaraca na javnim događanjima
U godišnjem izvješću Instituta spominje se i problem javnih događaja “samo za žene”, pri čemu se navodi primjer dvaju lanaca kino dvorana.
Muškarci koji su željeli ići sa svojim partnericama nisu mogli prisustvovati događanju i zabranjen im je ulaz. Nakon tužbe koju je podnio Institut, lanci kino dvorana pristali su pustiti muškarce, ali su zadržali oznaku “samo za žene”, ističući kako je taj promotivni događaj primjer pozitivne diskriminacije.