DANAS se obilježava 74. godišnjica od velike tragedije u Puli koja se dogodila 18. kolovoza 1946. kada je u eksploziji protubrodskih mina na nekadašnjem popularnom gradskom kupalištu Vergaroli poginulo najmanje 116 ljudi.
Predstavnici Grada Pule tim su povodom položili vijence na spomen-obilježje kod Katedrale, a predsjednik pulskog Gradskog vijeća Tiziano Sošić prisjetio se nevinih žrtava i činjenice da je to jedna od najvećih tragedija koja su se ikada dogodile u Puli.
Prema službenim podacima, u snažnoj eksploziji je poginulo 116 osoba, mahom žena i djece, ali dvadesetak tijela nije bilo moguće identificirati pa ih je možda bilo i više, a ranjeno je 216 osoba.
Eksplodirale mine koje su trebale biti bez detonatora, nikad nije utvrđeno kako
Teška nesreća dogodila se nedjelju kad je omiljeno okupljalište Puljana bilo puno kupača i izletnika koji su odatle pratili regatu pulskoga veslačkoga kluba Pietas Julia.
Iako su mine trebale biti bez detonatora, one su na nerazjašnjen način eksplodirale, a eksplozija oko šest tona eksploziva bila je razorna i užasnih posljedica.
O uzroku eksplozije postoje dvije teorije - jedna je samoaktiviranje, a druga eksploziju tumači kao namjeran čin. Iako su savezničke vojne vlasti provele istragu, a navodno su otkriveni tragovi naprava za aktiviranje mina, nije otkriveno ništa što bi upućivalo na moguće počinitelje.
30. kolovoza u sklopu Pula film festivala trebao bi biti prikazan dokumentarni film o tragediji na plaži Vergarola, čiji je redatelj Arsen Oremović.
On je u intervjuu za Regional Express objasnio okolnosti tragedije o kojoj se nije znalo puno ni u Istri, a kamoli u ostatku Hrvatske. "Iskreno, ne vidim da je to neko „osinje gnijezdo“, naprosto mislim da je problem slučaja eksplozije na Vergaroli ostao negdje po strani jer ispada da samo Talijani žele govoriti o njoj, pa ju se percipira kao primarno talijanski problem koji je u sukobu s nekom „našom“ politikom, kako prijašnjom tako i sadašnjom, pa je bolje o tome previše ne govoriti. A to je potpuno pogrešan pristup jer su u tom trenutku stradali građani Pule koja danas, hoće-neće, baštini sve još od vremena Venecije, Austro-Ugarske, Italije, pa do Juge i danas Hrvatske. I to nije nikakva mana, to je prednost grada i Istre. I to nije stradalo malo ljudi, poginulo ih je više od šezdeset. To je tragedija prvoga reda. Ukratko, ta tema je ostala zaglavljena negdje između starijih generacija Puležana koji se o njoj još uvijek, naviknuti na stari sistem, plaše govoriti, ili nerado o njoj govore, i mladih generacija koje baš briga za to po čemu je Trg Vergarole kod Katedrale dobio naziv, odnosno tko je taj doktor Micheletti čija slika stoji na njemu. Meni je osobno to bila jako zanimljiva priča zbog strašnih sudbina, velikog broja žrtava i društveno-političkog konteksta u kojem se eksplozija dogodila", ispričao je Oremović.
Talijani uvjereni da je to bio način na koji ih se Jugoslavija htjela riješiti
Kazao je kako neki Hrvati koji se sjećaju eksplozije nisu o njoj rado govorili, ali da su to otvoreno činili Talijani koji smatraju da je eksplozija bila način na koji se tadašnja jugoslavenska vlast željela riješiti Talijana u Puli.
Neobično je i da se istoga dana nakon eksplozije odigrala nogometna utakmica.
"Kroničar pulskog nogometa Anton Percan iznio je podatak u dokumentarcu da se doista istoga popodneva između pulskog kluba Unione Sportiva Operia i riječkoga Kvarnera održavala utakmica za ulazak u jugoslavensku ligu. Dakle, taj sportski događaj bio je projugoslavenska opcija, dok nesreću i danas mnogi s naše strane doživljavaju kao isključivo talijansku jer se dogodila na obilježavanju obljetnice protalijanskog veslačkog kluba Pietas Julia. Taj doista bizaran podatak govori jako puno o podijeljenosti Pule u to vrijeme, ali i o drukčijim kriterijima svakodnevice nego što bi to bilo danas. No, treba ipak reći da su građani u danima koji su uslijedili bili dosta jedinstveni u odavanju počasti žrtvama. Giardini i ulice kojima su prolazili kamioni s mrtvima za pokop bili su prepuni ljudi s obje strane: onih koji su u to vrijeme bili za priključenje Pule Italiji i onih za Jugoslaviju, tj. Hrvatsku. Tu su ipak Puležani došli iskazati počast svojim sugrađanima", kazao je Oremović za Regional Express.