"Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa, predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi", raportirao je oficir krajiške vojske i ubrzo nakon toga generalu Petru Stipetiću na haubi automobila potpisao predaju posljednjih ostataka pobunjeničkih snaga na području obuhvaćenom operacijom Oluja.
Toga dana, prije točno 24 godine, na cesti uz motel Brijuni pokraj Gornjeg Viduševca, nastala je najznamenitija ratna fotografija generala Petra Stipetića. Iako je dan ranije ministar obrane Gojko Šušak objavio da je Oluja završila, predaja 21. kordunskog korpusa posljednje velike pobunjeničke formacija koja je položila oružje bio je stvarni kraj operacije.
Prisilio ih na predaju
Fotografija potpisivanja predaje, čina koji kao da pripada nekim starim vremenima kada se i u općem klanju držalo do nekih pravila, uslijedila je nakon što je Stipetić okružio neprijateljske snage i zaprijetio da će ih uništiti.
Fred Matić: Ta fotografija je ravna onoj podizanja zastave na Iwo Jimi
“Tako nešto se, čini mi se, nije dogodilo od Drugog svjetskog rata. Nigdje, ni u jednom ratu. Ta fotografija gdje general Stipetić stoji, a Čedo Bulat mu na haubi automobila potpisuje kapitulaciju je slika ravna onoj podizanja zastave na Iwo Jimi”, rekao je svojedobno za Index Predrag Fred Matić.
Jedan časnik i jedan oficir - dva gospodina
Toga dana Petar Stipetić i Čedo Bulat, jedan časnik i jedan oficir, ponijeli su se kao gospoda. Nekoliko godina prije toga bili su drugovi, kolege. Stipetić je Bulatu bio nadređen u 5. vojnoj oblasti Jugoslavenske narodne armije sa sjedištem u Zagrebu. Dok Bulat nije otišao u Krajinu, a Stipetić stvarati Hrvatsku vojsku.
“Kako si?” pitao je Stipetić Bulata nakon potpisivanja bezuvjetne predaje.
“A, kako? Nikako”, odgovorio mu je stari poznanik. Stipetić je pukovniku Bulatu ponudio i civilno odijelo i poseban prijevoz, no ovaj je to odbio ostavši sa svojom poraženom vojskom. Baš kao što je Stipetić odbio Tuđmanov prijedlog da mu na sastanak dođe preodjeven u ženu.
“Doći ću u generalskoj uniformi ili nikako”, odgovorio je Stipetić predsjedniku.
Zamijenio nesposobnog Basarca
General Petar Stipetić toga 8. kolovoza 1995. godine nije se ni trebao nalaziti na cesti pokraj Gornjeg Viduševca. Po prvotnim planovima za Oluju poslan je u Slavoniju, u Đakovo, da spriječi mogući napad iz Srbije i još uvijek okupiranog Podunavlja. Operacije na Baniji bile su povjerene generalu Ivanu Basarcu. No Basarac je svojevoljno promijenio planove i frontalno krenuo na Petrinju zbog čega je izginuo veliki broj hrvatskih vojnika, a neprijatelj je zaustavio četiri hrvatske brigade. Slično je bilo i na Kupi koju je Basarac forsirao pod nosom utvrđenim neprijateljima. Štoviše, krajinske snage su krenule i u protunapad i sve je mirisalo na katastrofu.
Franjo Tuđman je Stipetiću naredio da preuzme Baniju i smijeni Basarca. Kako je svjedočio Mate Laušić, očekivalo se da Basarac neće lako prepustiti zapovjedništvo pa je Stipetića u Sisak pratio vod Vojne policije i dva oklopna vozila. No Stipetić je na svoj miran način uvjerio Basarca da ne radi probleme. Ostavio mu je i zapovjednički ured, a sam se smjestio u pokrajnji sobičak.
Znao je da i nesposobnima treba sačuvati obraz. U tom je sobičku isplanirao rješenje operacije pa krenuo obilaziti vojnike na bojištu. Uz neizbježan dim cigarete zapovjedio im je što moraju napraviti i vojnici su zadatak obavili.
General Petar Stipetić umro je 14. ožujka 2018. godine.