Na Markovom trgu ima premalo prostora za sve kurve

Foto: Hina, Index

VEĆ NEKOLIKO godina se na prostoru između Banskih dvora i Sabora, pred ulazom u Markovu crkvu postrojava Kravat pukovnija. Uočivši nedostatak uniformiranih osoba pred zgradama u kojima formalno stanuje domaća politička moć tvrtka Potomac d.o.o., proizvođači kravata, odlučila je dovesti nekoliko smiješno odjevenih muškaraca naoružanih starinskim oružjem, nekoliko konja i bubnjara. Uz zvukove bubnjava, pod mrkim pogledom zapovjednika na konju izvode svoju jednostavnu koreografiju, marširaju, izmjenjuju vojničke pozdrave.

Oduševljeni turisti iz Zagreba odnose fotografije pa prijateljima pokazuju kako u Hrvatskoj drže do svoje stoljetne vojničke tradicije. Ne znaju jadni da je Kravat pukovnija obična reklamna izmišljotina, a njen zapovjednik nosi čin poslovođe. Kravat pukovnija autentična je vojna postrojba koliko i Tuđmanovi Crveni mundiri čiji plesni korak je Kolinda Grabar Kitarović izvukla iz zaborava da joj dane krati topot čizama. Nije to međutim smetalo da ljetos Kravat pukovnija promaršira Alkarskim trkalištem u kupusari nazvanoj "mimohod hrvatskih povijesnih postrojbi".

Unutarstranačke redarstvene dužnosti

Marširajuće reklame za kravate mogle bi se uskoro naći u nevolji. Na Markovom trgu pojavila se puno autentičnija paravojna jedinica. Za razliku od Kravat pukovnije, s rupcima oko vrata koji nemaju baš nikakve veze s rupcima koji su nosili hrvatski plaćenici u francuskoj službi za Tridesetogodišnjeg rata, ovi u crno odjeveni momci imaju puno svježije i uredno dokumentirane korijene. Ni četvrt stoljeća nije prošlo otkako su se njihovi preci, baš kao i oni ovih dana, postrojili pred Branimirom Glavašem.

Slične su im i uniforme. Još uvijek se mogu pronaći izblijedjele fotografije Krunoslava Fehira, jednog od pripadnika Branimirove osječke bojne kako se nazivala ta povijesna postrojba, u crnoj uniformi s beretkom na glavi. Tako su, baš kao pridošlice na Markov trg, izgledali njihovi preci. I dužnosti su im bile slične. Nije Branimirova osječka bojna bila baš prava vojna jedinica kao što to nije ni njena nasljednica Slavonska sokolska garda čija namjena je, kako sami pišu, obavljanje "sportskih, rekreacijskih, svečanih, protokolarnih i unutarstranačkih redarstvenih dužnosti".

Kratice se mijenjaju, Glavaš ostaje

Preteče Slavonske sokolske garde zaista su se bavili sportom, poznato je njihovo umijeće u gađanju pokretnih i nepokretnih živih meta. Posebno su se istaknuli u disciplini „metak u potiljak“ koja samo zbog protuhrvatske zavjere nije postala olimpijska disciplina. Postizali su i vrhunske, dosad nenadmašene, rezultate u brzom vezivanju ruku selotejpom. Uspjehe su proslavljali na autohtonim svečanostima na kojima se umjesto šampanjca ispijala kiselina iz automobilskih akumulatora.

Pratili su Branimira Glavaša kamo god bi se po Osijeku kretao i tako ispunjavali svoje protokolarne i unutarstranačke redarstvene dužnosti. To nije bila prava vojna jedinica, sjećate se, nego Glavaševa stranačka milicija. Samo što su preci služili Branimiru Glavašu, članu HDZ-a, a Slavonska Sokolska Garda vjerna je Branimiru Glavašu, članu HDSSB-a. Sve je isto, samo se kratice mijenjaju. BOB postaje SSG, HDZ se pretvori u HDSSB, ali ostaje Glavaš i njegova ljubav prema autentičnim stranačkim milicijama. 

Tijesan je Markov trg

Tijesan je prostor Markovog trga i na njemu nema mjesta za sve koji bi se na njemu htjeli postrojiti. Pošto nema moćnog makroa koji bi svakoj kurvi dodijelio njen kandelaber s najisplativijeg lovišta prvo će morati otpasti Ostojićevi Plavi anđeli. Policija tamo zaista nema nikakvoga posla. Bude li se jednoga dana zaista odlučivalo kome pripada prostor između Banskih dvora i Sabora nepristrani povjesničari morat će okoliš Markove crkve dodijeliti Glavaševim sokolovima.

Za razliku od Tuđmanovih mundira i Potomacove pukovnije Slavonska sokolska garda jedina je živuća autentična hrvatska povijesna postrojba. Jedino SSG njeguje tradicije predaka i budu li se zaista trudili u očuvanju nasljeđa možda jednoga dana ispijanje akumulatorske kiseline zaista postane i službena olimpijska disciplina. Možda jednog dana dobiju i zasluženu zaštitu UNESCO-a kao čuvari autentičnog hrvatskog fašizma.

Pročitajte više