MUP-ov Odjel za ratne zločine i terorizam započeo je s provjerom tvrdnji da je na zagrebačkom Tuškancu, na zemljištu koje koriste Hrvatske šume, masovna grobnica žrtava koje su po završetku II. svjetskog rata pogubili partizani.
Mehun je kazao da će policija uskoro razgovarati s Lukšićem i "brojnim drugim osobama" koje bi mogle nešto znati o masovnoj grobnici.
"Nakon prikupljanja podataka o svemu ćemo izvijestiti Državno odvjetništvo", kazao je Mehun, dodavši kako za sada, u prvoj fazi obrade slučaja, nije predviđeno iskapanje zemljišta na kojem se navodno nalazi grobnica.
Lukšić je za današnji dnevni tisak izjavio da su partizani u lipnju 1945. počeli kamionima, dva puta tjedno, dovoziti skupine od dvadesetak civila. Tvrdi da su zarobljenici strijeljani i zatrpani u jame na dijelu zemljišta koje je pripadalo njegovoj obitelji. Likvidacije je navodno promatrao iz gospodarske zgrade udaljene stotinjak metara, pa nije vidio lica žrtava i egzekutora, no tvrdi da je na tom zemljištu zakopan i bratić njegova oca, Slavko Pepelar koji je, kako kaže, strijeljan pred njegovim očima. Pogubljenja su se, kako tvrdi, događala od lipnja do rujna 1945. te u proljeće 1946.
Pretpostavlja da je u masovnoj grobnici pokopano između 500 i 1000 ljudi te da na Tuškancu među susjedima ima još živih svjedoka tih događaja. Kaže da su neki od njih o tome i dali iskaz 1997. kada su odbili dati suglasnost za izdavanje lokacijske dozvole za jedan stambeni objekt prije nego što se istraži postoji li masovna grobnica.
Imovina na Tuškancu obitelji Lukšić je oduzeta i nacionalizirana 1946., kada mu je i otac na smrt pretučena. Miroslav Lukšić je 1988. s obitelji otišao u Kanadu, na što su ga, kako tvrdi, natjerali telefonski pozivi s upozorenjem da mora šutjeti o onome što je vidio kao dječak. Od 1997. Lukšić traži povrat imovine, a nakon niza negativnih rješenja 2000. je tužio državu i Grad Zagreb.