Najveća zabilježena solarna oluja u povijesti, Carringtonov događaj,bila je, izgleda, rjeđi i ekstremniji fenomen nego što smo mislili. Početkom rujna 1859. Zemljinu atmosferu pogodila je ogromna solarna baklja i izbačaj koronalne mase. Oluja je uništila telegrafske mreže u SAD-u, neke djelatnike telegrafa udarila je struja, a polarna svjetlost bila je vidljiva sve do Srednje Amerike.
Da se tako nešto dogodi danas, došlo bi do katastrofalnih posljedica u praktičnom smislu jer bi oluja onesposobila satelite, komunikacijske sustave i električne mreže, piše New Scientist.
Jako rijedak događaj
Većina onog što znamo o Carringtonovom događaju proizlazi iz opisa tadašnjih astronoma, poput Engleza Richarda Carringtona, ili magnetskih snimaka iz zvjezdarnice u Indiji. No, ni jedan od ovih izvještaja ne sadrži detaljne informacije koje bi mogle ukazati na točan magnetski intenzitet oluje, tako da je do sada bilo teško precizno odrediti jačinu događaja i usporediti ga s onima iz suvremene povijesti.
Stoga su Ciaran Beggan iz Britanskog geološkog instituta i njegovi kolege digitalizirali snimke na papiru Zemljinog magnetskog polja tijekom Carringtonovog događaja snimljene iz dva opservatorija u Londonu, u Kewu i Greenwichu. Intenzitet i brzina promjene u magnetskom polju tijekom oluje ukazali su na to da se radilo oluji koja se događa u najmanju ruku jednom u 100 ili čak jednom u 1000 godina.
"Brzina promjene intenziteta magnetskog polja iznosila je najmanje 500 nanotesli po minuti, što je poprilično u skladu s onim što su sugerirali izvorni dokumenti iz 1861. godine. To dokazuje da je Carringtonova oluja bila ekstreman događaj", rekao je Beggan. "Odnosno, radilo se o dvostruko jačoj solarnoj oluji nego što se očekuje za onu koja se dogodi jednom u sto godina, a koja iznosi oko 350 nanotesli", dodao je.
Istraživanje s konkretnim podacima
Znanstvenici su također pronašli očitanja još jedne geomagnetske oluje, koja se dogodila nekoliko dana prije Carringtonovog događaja, a koja je mogla pridonijeti ekstremnoj prirodi potonje. Naime, prethodna oluja je možda odnijela dio solarnog vjetra (plazmu protona i elektrona) nakon čega je sljedeći izbačaj koronalne mase imao "čišći put" prema Zemlji.
"Ovo potvrđuje da se radilo o stvarno ekstremnom događaju. Znali smo čuti da se Carringtonov događaj dešava jednom u sto godina, ali to je sve bilo rekla-kazala. Zato je dobro da imamo istraživanje s konkretnim podacima koji to potvrđuju", rekao je astrofizičar Ravindra Desai sa Sveučilišta Warwick u Velikoj Britaniji.