Nema dosta radnika? To znači da neki gazde zaslužuju propast

Foto: Index/123rf

"Ako ti nećeš, ima tko hoće!"
"Povišica jer si bolje prodavao? Kakva povišica, to ti je posao!"
"Ugovor produžavamo svaka tri mjeseca!"
"Dobivaš 3000 kn na račun, ostalo na ruke!"
"Kod nas su u sezoni svi dani radni!"

VJERUJEM da nema Hrvata koji je radio ili radi u realnom sektoru a da nije čuo neku od gornjih rečenica. Ima već dvije godine otkako smo ovdje pisali – neke stvari u radnim odnosima napokon su se promijenile. Odlaskom mnogih na rad u Njemačku ili Irsku, napokon se u Hrvatskoj oformilo pravo tržište rada. A tržište znači da poslodavac i radnik pregovaraju o plaći i drugim uvjetima (godišnji odmor, službeni automobil, mogućnost daljnjeg školovanja), a ne da se na oglas javi 1000 jadnika spremnih raditi pod svim uvjetima.

Kvalitetnih radnika je sve manje i to je postalo primjetno

Mnoge naše poslodavce to je jako "pogodilo", no dvije godine kasnije događa se i nešto novo – kvalitetnih radnika je sve manje. Mnogi više neće moći poslovati na način na koji su navikli. Naime, tijekom godina rodijačkog kapitalizma u kojemu smo svojevremeno došli do skoro 400.000 nezaposlenih, mnogi su poslodavci zaboravili jednu jednostavnu činjenicu – radnik je ključni element procesa proizvodnje. Strojeve možete kupiti, čak i znanje će vam uredno prodati, ali ako nemate uvježbane i spremne radnike, to vam ništa ne vrijedi. Čovjek je ključni element bilo kojeg poslovnog procesa. Zato se u svim razvijenim zemljama dobar radnik cijeni i pazi, ali u nas, gdje je više vrijedila večera s načelnikom nego kvalitetan proizvod ili usluga, stvari su krenule drugačije. Na mjesta poslodavaca prečesto su dolazili nesposobni umreženi partijski ljudi, a ne sposobni menadžeri. No sada kada počinje nedostajati radnika, stvari se bitno mijenjaju.

Mi tehnički imamo možda još 50-ak tisuća ukupno nezaposlenih koji stvarno traže i žele posao. Nezaposlenih je 136.000, ali ne treba zaboraviti da ih više od četvrtine ima samo osnovnu školu (pod srednjom se statistički vodi čak i jednogodišnje usavršavanje), da ima gimnazijalaca koji u biti nemaju nikakvu kvalifikaciju, da ima onih koji su pred mirovinom i prijavljeni su samo radi ostvarivanja prava. Ukratko, ako do toga već nije došlo, daljnjim odlascima iz države sigurno će uskoro nastati velik nedostatak radne snage. A nenavikli poslodavci uzimaju sve – i ne obučavaju ljude.

Gledam prije par dana – u običnoj pečenjari s dvoje zaposlenih kuhinja prvo dobije krivu narudžbu, sve kasni, a poslije jelo ne bude onakvo na kakvo sam navikao. Dolazi mi prije par tjedana dostava – a djelatnica u dostavi ne zna koristiti GPS navigaciju? Naravno, počinjem koristiti, kad mogu, drugu uslugu. Netko je očigledno na brzinu doveo radnike – bez ikakve pripreme za posao. I misli da će stvari ići "kao nekada". Neće. Konkurencija je sve veća.

Loši poslodavci će ostati bez radnika

Već se primijeti, a primijetit će se još i više - loši poslodavci naći će se u problemima. I treba, jer koliko god ima kvalitetnih poslodavaca, onih koji zaista poštuju radnika, ima i onih drugih koji su naučili – ja sam "gazda", a radnici su tu da rade za male pare!

Apsolutno ćemo se složiti da u Hrvatskoj nije lako biti poslodavac. Evo, čujemo kako će nedostajati radnika za branje jabuka – jedan od razloga je to što ih jednostavno ne možete pošteno platiti. Za, primjerice, ugovor o djelu od 2000 kuna, ukupno morate platiti preko 3500 kuna i vaš radnik postaje skup – u mnogim zapadnim državama za tako male ugovore uopće nema davanja! Nadalje, ako širite posao i firmi dobro ide – neradniku koji formalno dolazi na posao na vrijeme gotovo i ne možete dati otkaz. Kada se opeku – poslodavci ponavljaju prvo nekoliko ugovora na određeno. Treba sagledati i stranu poslodavca. No kao što ima svakakvih radnika, ima i svakakvih poslodavaca. 

Došlo je vrijeme kada će radnici moći birati kod koga će raditi, a to ne podrazumijeva samo plaću već i odnos prema radniku i njegovom radu. U svojih 20-ak godina staža (plus godine koje sam radio kao student), radio sam uglavnom u firmama koje zarađuju na tržištu. Pravilo je samo jedno: kada pogledam unatrag, preživjele i uspjele su one firme koje su se pošteno odnosile prema radniku. Evo, primjer iz jedne – zbog tržišnih uvjeta je nastala kriza, direktor je da bi isplatio plaće prodao službeni auto i radnici su to shvatili kao motiv da se dodatno potrude, a firma je uskoro našla nove europske projekte. U drugoj, uredno se financiralo usavršavanje radnika, uz vrlo povoljne uvjete. Čak i oni koji su otišli, sada se znaju javiti i uključiti u neki projekt. S druge strane, od nekih firmi u kojima su članovi uprave glumili velike šefove – nema ni traga. 

Još je nešto važno. Ljudi ne rade samo za novac. Ako ih negdje poštuju i cijene, ako nitko ne radi problem ukoliko zimi prehlađeni ostanu dva dana kod kuće i bez doznaka – ljudi će raditi i za nešto manje novca, nije baš da će netko tko se negdje osjeća dobro napustiti takvo mjesto za 10-20 % više, morat će mu konkurencija ponuditi dosta veći "poticaj".

Moglo bi se promijeniti na bolje

Neke stvari će se u Hrvatskoj promijeniti, kao što je to u Njemačkoj ili Austriji – kao prvo, u manjoj firmi aktivno radi i vlasnik, nema toga da samo zaposli ljude i pojavi se na pokojem sastanku. Također, tko želi biti bogat – to ne može postati od jednog malog posla. Nije moguće bogato živjeti od jednog restorana, pa čak i hotela. Da je moguće, nikada ne bi McDonald's ili Hilton postali lanci – otvorili bi jedan objekt i uživali.

U svakom slučaju – oni poslodavci koji radnicima ne posvećuju dovoljno pažnje, već imaju problema, a imat će ih još i više sljedećih godina. I to je dobro, neka se poduzetništvo "pročisti" od onih koji su tu došli slučajno ili tko zna kakvim političkim i rodijačkim kontaktima. Neka ostanu oni koji cijene radnika. Još da riješimo nepotizam i namještanje natječaja, da poslodavci koji žive od ručkova s političarima postanu prošlost, pa da dobijemo stvarno tržište i stvarno poduzetništvo u Hrvatskoj. Tada će biti bolje i dobrim radnicima, i dobrim poslodavcima.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
 

Pročitajte više