Nepalci su nam pokazali kako žive. "Nisam znao za Hrvatsku, htio sam ići u Rumunjsku"

Foto: Index/Hana Kajari

Što rade, gdje žive i kako se snalaze Nepalci u Hrvatskoj? Chitra i Ashik za Index su otvorili vrata svog doma i otkrili nam kada su prvi put čuli za Hrvatsku, kako su došli do stana u kojem trenutno žive i gdje uglavnom kupuju rižu.

Stan u kojem su nas primili, u zagrebačkoj Dubravi, uredan je i prostran. U tri sobe žive njih četvorica, svi iz Nepala i svi su se upoznali tek kada su došli ovdje. U pronalasku stana i cimera im je pomogla agencija za zapošljavanje stranih radnika Europro, koja je 2020. godine osnovana upravo s ciljem suradnje s državljanima trećih zemalja.

"Raditi na građevini je kao ići u teretanu"

Jedan od naših domaćina bio je Ashik, mladić koji je u Hrvatsku stigao prije tri godine i radi kao građevinski radnik u jednoj zagrebačkoj građevinskoj firmi. To je, kaže, težak fizički posao, no njemu nije naporno raditi. "Svi bi htjeli ići u teretanu, građevina je ista stvar, nosiš teške stvari, baš kao utege", smije se.

Njegova firma uglavnom radi na privatnim kućama, no znaju raditi i na zagrebačkim zgradama. "U firmi radi puno Nepalaca i Indijaca, ali i Bosanaca i Hrvata. To je jako velika firma", kaže. S poslom je zadovoljan i trenutno ne razmišlja previše o budućnosti. "Super mi je raditi ovo što sad radim, no ako se u budućnosti otvori prilika za nešto drugo, zašto ne", kaže.

"U Nepalu mi je plaća bila između 250 i 300 eura"

U Nepalu je, kaže, radio razne poslove, od varenja do popravka računala i šivanja. Tamo je krenuo i na faks, no nije ga završio zbog posla. "Ne bih rekao da je Nepal siromašna zemlja, ali ljudi su siromašni. Isto kao i u Hrvatskoj. Moja plaća bila je između 250 i 300 eura. Plaća za kvalificiranije radnike je oko 650 do 800 eura. U Hrvatskoj su plaće ipak bolje", kaže.

U Nepalu je ostavio majku i oca koje posjećuje često jer su stari, a on je jedinac. "Ako mogu, posjećujem ih barem jednom godišnje. Da im se nešto dogodi, išao bih i češće, no nadam se da do toga nikad neće doći", kaže i dodaje da pokušava roditelje dovesti u Hrvatsku barem na nekoliko mjeseci, no da bi volio i da ostanu ovdje.

Za svakog roditelja jako je teško kada im dijete odlazi, a pogotovo kada si jedinac. No, trebamo ići van raditi. Isto kao i Hrvati, kao što i vaša djeca odlaze van raditi, u Njemačku na primjer. Zato i mi samo tražimo da nam budete prijatelji i da se prema nama ponašate prijateljski", kaže Ashik.

"Nikad prije nisam čuo za Hrvatsku, htio sam ići u Rumunjsku"

Ashika smo pitali je li uopće znao da postoji Hrvatska prije nego što mu je palo na pamet doseliti se ovdje, a priznao je da nije. "Da budem iskren, prvo sam htio otići u Rumunjsku. Čuo sam da je lijepa i zelena europska zemlja, a volim i zimu. Za Hrvatsku nisam čuo. No, gdje god bi išao, svi su me pitali zašto idem u Rumunjsku, zašto ne idem u Hrvatsku? Tada sam krenuo istraživati Hrvatsku na YouTubu i shvatio da je lijepa zemlja koja ima more te da je klima slična kao i u Nepalu", priča.

Nakon toga je i on saznao za agenciju Europro, koja mu je pomogla doći u Hrvatsku. Oni su im pomogli i s pronalaskom stana u kojem trenutno živi. "Jako smo sretni sa stanom. Vlasnik često dolazi i pita nas kako nam je, je li sve u redu. Oni žive u stanu ispod nas i jako su dragi", rekao je Ashik.

"Za vikend često idem na more"

U obilasku stana odmah je bilo očito da ovdje ne žive Hrvati. Ashik nam pokazuje mnoštvo začina i kaže da su neki od njih toliko ljuti da bi ih vjerojatno teško mogli pojesti. Gledali smo mužar koji u većini hrvatskih domaćinstava stoji u kuhinji samo za ukras. "Mi ga koristimo svaki dan. U njemu usitnjujemo začine za skoro svako jelo", objašnjava.

U njegovoj smo sobi na podu, kraj kreveta, uočili ogromnu vreću punu riže, a na njoj natpise na nepalskom. "Ovo je basmati riža. Ta je najbolja. Uvijek ju kupujem u nepalskom dućanu u Zagrebu. Kupujem puno jer je jedemo svaki dan", kaže.

Kaže da je u Hrvatskoj do sada stekao već puno prijatelja, da je često posjećivao njihove obitelji te da nije imao nikakvih neugodnih iskustava. "Za vikend često znam ići s prijateljima iz Nepala na more i istraživati druge krajeve Hrvatske", kaže.

"Trebaš se fokusirati na ono zbog čega si došao ovdje, što ćeš ovdje raditi i što ćeš napraviti s tim. Ja volim u životu upoznavati nove ljude, volio bih steći nove prijatelje. Ako kažem bilo što krivo, nemojte to shvatiti na loš način. Treba poštivati svačiju kulturu i poštivati je. Svatko ima svoju kulturu. Poruka je: slijedi svoju kulturu, ali poštuj i ostale", poručio je Ahsik.

"Prvi put sam čuo za Hrvatsku kada sam htio otići iz Malezije"

Jedan od Ashikovih cimera, Chitra, u Hrvatsku je stigao prije osam mjeseci, a u Nepalu je ostavio ženu, djecu i roditelje. Priča nam da je njegov rodni grad u Nepalu nešto veći od Zagreba, a prije nego što se zaposlio u Hrvatskoj, deset je godina radio u Maleziji.

"Radim kao chef. Karijeru samo započeo u Maleziji, u jednom velikom restoranu. Tamo nas je 12 radilo u kuhinji, u Zagrebu radim u puno manjem restoranu, ali super mi je, restoran je jako dobar. Kada sam stigao, prvo sam radio na moru, no kada je sezona završila, stigao sam u Zagreb", priča nam Chtira.

O odlasku je počeo razmišljati za vrijeme korone, kada su počela zatvaranja, a posla je bilo sve manje. "Svi smo dobili otkaz, bilo je jako teško i tada mi je prvi put palo na pamet da bi bilo bolje da odem. Tada sam i prvi put čuo za Hrvatsku, prije nisam znao za nju", priznaje.

"Obitelji šaljem 70 posto plaće"

Chitra nam objašnjava da je na vijestima slušao da mnogi Nepalci odlaze u Hrvatsku. "To je bio trend, pa sam ga i ja pratio. Ovdje sam na kraju stigao s prijateljem. Na internetu sam pronašao agenciju za zapošljavanje stranih radnika, Europro, i oni su mi puno pomogli", kaže i dodaje da zna dosta Nepalaca koji su došli raditi u Hrvatsku te da ih je znao sretati u zračnoj luci kada se vraćao s praznika.

Kaže da je odluka o napuštanju Nepala bila jako teška. "Jako mi nedostaju. Moja obitelj potpuno ovisi o meni, svaki im mjesec šaljem novac. Šaljem im skoro 70 posto plaće. Nadam se da ću otići doma za praznike, mogu si to priuštiti", rekao je.

Nada se da će ih uskoro dovesti u Hrvatsku. "Nikada nisu bili ovdje. Moj mlađi sin stalno govori: 'Želim ići tatom u Hrvatsku'", kaže.

"Kada sam prvi put stigao u Hrvatsku, pomislio sam da je ovdje sve slično kao u Nepalu, sve je tako sporo", kaže. Dodaje da od kada je stigao u Hrvatsku, nije imao nikakvih negativnih iskustava. "Ljudi su do sada bili jako ljubazni i uslužni", rekao je Chtira.

Agencija: Nakon zapošljavanja, i dalje ostajemo podrška radnicima koje smo zaposlili

Na kraju smo pitali agenciju je li uobičajena praksa da radnicima koje dovedu traže stanove i jesu li svi u privatnim smještajima kao Chitra i Ashik ili su se neki morali snaći u sve popularnijim hostelima za strane radnike, gdje ih je nekad i dvadesetak u jednoj sobi.

"Radnicima pomažemo u svemu, od ishođenja dozvole za boravak i rad, vize te organizacije putovanja do traženja smještaja za stanovanje. Pomažemo im u integraciji i prilagodbi na novu okolinu te smo im podrška prilikom cjelokupnog boravka i rada u Republici Hrvatskoj", objasnila nam je Jelena Šijan, voditeljica odjela u agenciji Europro i dodala da nitko od njihovih radnika nije smješten u hostelima, već žive u stanovima.

"Nakon zapošljavanja, i dalje ostajemo podrška radnicima koje smo zaposlili te nam je izrazito važno čuti njihovu povratnu informaciju o tome kako im se sviđa posao, je li to ono što su očekivali, kako ih poslodavci tretiraju i slično. U procesu zapošljavanja nam je važno da sve strane procesa budu zadovoljne tako da su nam povratne informacije radnika dragocjene za daljnje poslovanje", kaže.

Dodaje i da im većina birokratskih stvari predstavlja problem jer se Hrvatska kao zemlja nije prilagodila stranim radnicima.

"Hrvatski zakoni nisu prilagođeni stranim radnicima, stalno nailaze na probleme"

"Mi kao agencija, zajedno sa stranim radnicima i poslodavcima, svakodnevno nailazimo na izrazito velike izazove u poslovanju. Zakoni koji su trenutno na snazi nisu dobro regulirani, kao ni prijedlog novog Zakona o strancima, jer su pisani kao da živimo u idealnom svijetu, a dobro znamo da u stvarnosti nije tako.

Još je veći problem taj što se svakodnevno prilagođavamo različitim ustanovama u različitim gradovima jer često od grada do grada postoje velike razlike u interpretaciji i provođenju zakonskih odredbi. Smatramo da je uzrok svih prethodno navedenih problema to što se prilikom osmišljavanja i pisanja zakona više ne uključuju i sudjeluju osobe koje o navedenoj temi imaju mnogo iskustva na 'terenu'", poručila je Šijan.

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.