Njemački kancelar Olaf Scholz izazvao je zbunjenost i zaprepaštenje diljem Europe zbog kontradiktornih stajališta o Ukrajini. No postoji razlog zbog kojeg se Scholz, a posljedično i Njemačka, tako ponašaju, piše Politico.
Scholz je zbunio svoje europske saveznike odbijanjem opskrbe Kijeva krstarećim projektilima. Kao razlog za tu odluku naveo je rizik od ruske odmazde, dok je u isto vrijeme grdio iste te saveznike jer nisu isporučili više vojne pomoći kako bi pomogli Ukrajini da se obrani od Rusije.
Bijes saveznika zbog nekoherentnog ponašanja Njemačke izražen je posljednjih dana, što je posebno vidljivo u trenucima kad europski saveznici pokušavaju projicirati odlučnost kada je riječ o pomoći Ukrajini.
Macron nazvao Scholza kukavicom
“Europa se očito suočava s trenutkom u kojem ne smijemo biti kukavice”, rekao je ovaj tjedan francuski predsjednik Emmanuel Macron, očito se referirajući upravo na Scholza.
"Scholzovo ponašanje pokazalo je da je, što se tiče sigurnosti Europe, on pogrešan čovjek na pogrešnom poslu u pogrešno vrijeme", rekao je prošli tjedan bivši ministar obrane Ujedinjenog Kraljevstva Ben Wallace. No ono što izgleda kao Scholzova nekoherentnost zapravo je promišljena strategija, tvrdi Politico u analizi.
Otkako je Scholz shvatio da se Ukrajina sposobna obraniti od Rusije, njegova je strategija bila djelovati u tandemu s Washingtonom u opskrbi Ukrajine s dovoljno oružja i opreme da preživi, uključujući tenkove i sustave protuzračne obrane, ali u isto vrijeme uskraćujući Ukrajini oružja koja su joj potrebna za pobjedu u ratu.
"Rusija ne smije pobijediti, Ukrajina ne smije izgubiti"
Takav pristup nije tajan. Scholz, koji dolazi iz njemačke Socijaldemokratske partije (SPD), i dalje odbija reći da želi da Ukrajina dobije rat. Govori samo da “Rusija ne smije pobijediti i Ukrajina ne smije izgubiti”.
To se može činiti kao semantika - ali za mnoge Ukrajince čuti kako se čelnik europske političke i gospodarske sile uključuje u njihovu borbu s ciljem pobjede značilo bi važan psihološki poticaj, a istovremeno bi poslalo jasnu poruku Moskvi o predanosti Berlina.
Scholz se istinski boji Rusije
Međutim, razlog zašto Scholz odbija reći da želi pobjedu Ukrajine je isti onaj zašto ne želi isporučiti opremu potrebnu za postizanje tog cilja - duboko ukorijenjeni strah od Rusije.
Scholzov strahuje da bi opskrba Ukrajine oružjem poput krstarećih projektila Taurus, koje bi mogla upotrijebiti za uništenje Kerčkog mosta koji povezuje Krim s Rusijom, a možda čak i udarila na Moskvu, mogla uznemiriti predsjednika Vladimira Putina do te mjere da bi uzvratio Njemačkoj.
Rasprava u Njemačkoj o slanju tenkova Leopard bila je vrlo slična. I u tom slučaju je Scholz izrazio svoju duboku zabrinutost zbog poduzimanja koraka koji bi mogli izazvati širi sukob. Popustio je tek nakon što je Washington pristao poslati manji broj tenkova Abrams. Ali do tada je Rusija imala dovoljno vremena da utvrdi prve crte bojišnice do te mjere da je Ukrajina izgubila inicijativu.
Većina Nijemaca podržava Scholza u odluci o Taurusima
Scholz ovoga puta, međutim, kategorički odbija poslati projektile Taurus jer strahuje da bi takav potez doveo do, kako je nedavno rekao, “svojevrsnog uplitanja u rat”. I nije jedini u Njemačkoj koji se boji takvog poteza.
Gotovo 60 posto Nijemaca protivi se opskrbi Ukrajine projektilima Taurus, prema anketi objavljenoj u srijedu. To je više od 49 posto u veljači. Takav pristup pomaganju Ukrajini možda najbolje opisuje njemačka poslovica: "Previše za umrijeti, premalo za živjeti."
Ipak, čak je i pristup pomaganja Ukrajincima dovoljno da izdrže jako skup. Zato kancelar kritizira druge europske zemlje i traži da povećaju svoj doprinos.
Nijemci bi mogli dati puno više, ali ne žele
Njemačka je do sada poslala vojnu pomoć Ukrajini u vrijednosti od oko 17.7 milijardi eura. To je svrstava na drugo mjesto nakon Sjedinjenih Država u smislu nominalnog doprinosa, ali tek na 11. u postotku BDP-a.
To sugerira da Nijemci imaju fiskalni kapacitet učiniti mnogo više. Ali oni to ne žele. Samo oko 20 posto Nijemaca smatra da bi njihova zemlja trebala učiniti više kako bi vojno podržala Ukrajinu, pokazuju nedavne ankete. Dok 40 posto misli da je Berlin poslao dovoljno oružja, drugih 40 posto misli da je otišao predaleko.
Sjećanja na Crvenu armiju
Da bismo razumjeli te trendove i njemački strah od provociranja Rusije, korisno je pogledati u njemačku povijest 20. stoljeća. Njemačka je vodila dva rata protiv Rusije s katastrofalnim rezultatima.
Baš kao što su užasni gubici koje je Rusija pretrpjela od nacista u Drugom svjetskom ratu urezani u kolektivnu psihu te zemlje, bilo bi teško pronaći njemačku obitelj koja nije traumatizirana invazijom na Rusiju - bilo da su otac ili djed izgubljenu u Staljingradu ili civili uhvaćeni u ralje nadolazeće Crvene armije.
Međutim, odnosi Njemačke s Rusijom ne mogu se definirati samo strahom. Za mnoge Nijemce koji su odrasli u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj Rusija se još uvijek smatra više prijateljem nego neprijateljem. Sovjeti nikada nisu pokorili Istočnu Njemačku u mjeri u kojoj su to bile Poljska i druge zemlje Varšavskog pakta, pa su stavovi prema Rusiji na njemačkom istoku, barem do danas, mnogo pozitivniji.
Ta se tendencija odražava u političkim anketama, s proruskom strankom Alternativa za Njemačku (AfD) koja vodi u svih pet država koje čine Istočnu Njemačku, s izuzetkom Berlina.
Scholz razumije utjecaj Ostpolitika na psihu Nijemaca
Iako postoji manje sklonosti prema Rusiji u bivšoj Zapadnoj Njemačkoj, u kojoj živi više od 80 posto stanovništva zemlje, tamo je još uvijek ukorijenjeno široko rasprostranjeno uvjerenje da je tajna odnosa s Rusijom u tome da se s njom surađuje kroz dijalog.
Mnogi Nijemci okončanje Hladnog rata pripisuju strategiji Zapadne Njemačke nazvanoj Ostpolitik, koju je 1970-ih uveo Willy Brandt, prvi njemački poslijeratni socijaldemokratski kancelar. Kao dijete tog doba, Scholz bolje od većine razumije utjecaj Ostpolitika na njemačku psihu.
Zato njegovo odbijanje da pošalje Taurus, koje je najavio ne u parlamentu, već tijekom sastanka s glavnim urednicima najvećih njemačkih novinskih kuća, ne treba promatrati izolirano, već kao dio njegove šire političke strategije.
Stižu mu izbori, a puno toga mu se raspada
Scholzova nevoljkost da omogući Ukrajini sve što može sugerira da je njegov plan da Ukrajina pristane na mirovne pregovore i to što prije, a ne kasnije. U tom pogledu Nijemcima ide na ruku odbijanje republikanaca u američkom Kongresu da proguraju još jedan paket pomoći Ukrajini.
Pod uvjetom da se njegova koalicija neočekivano ne raspadne prije toga, Scholz se suočava s izborima u jesen 2025. S njegovim osobnim rejtingom kancelara koji je najniži u zabilježenoj povijesti, koalicijskim programom u rasulu i gospodarstvom u padu, treba mu tema oko koje se svi slažu. To bi moglo biti šokantno za mnoge izvan Njemačke, ali jedino područje u kojem kancelar dobro prolazi na anketama je njegov odnos prema Ukrajini.
"Kancelar mira"
Posljednjih dana kancelar je dodatno pojačao svoj pristup, počevši se predstavljati kao Friedenskanzler, odnosno "mirovni kancelar", nadimak koji se često koristi za opisivanje Willyja Brandta.
“Da budem potpuno jasan: kao njemački kancelar neću poslati nijednog vojnika Bundeswehra u Ukrajinu”, izjavio je Scholz u videosnimci prošlog tjedna. Nije važno što to od njega nitko nije ni očekivao. Scholzova izjava došla je kao odgovor na poziv francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Zapadu da ne povlači nijednu opciju sa stola.
Ipak, strateška dvosmislenost posljednja je stvar koju Scholz želi. Zato on tako jasno poručuje Putinu, ali i ostatku svijeta, što neće učiniti da podrži Ukrajinu i zašto to neće učiniti.
Curenje snimki mu je zapravo pomoglo
U tom smislu mu je pomoglo nedavno rusko objavljivanje snimke njemačkih vojnih časnika koji raspravljaju o politici i logistici slanja projektila Taurus u Ukrajinu. Iako su časnici izražavali frustraciju zbog Scholzova stava, snimka jasno pokazuje da je malo vjerojatno da će se predomisliti, osobito s predizbornom kampanjom iza ugla.
"Glasačima ćemo reći da smo mirovna stranka SPD", rekao je ovog tjedna Axel Schäfer, veteran socijaldemokrata u njemačkom parlamentu. “Imamo kancelara mira.”