Supravodljivi materijali koriste se u magnetnoj rezonanciji za medicinske pretrage i u akceleratorima čestica u fizici. Znanje o suprafluidnim tekućinama može nam pružiti dublji uvid u ponašanje tvari u najnižem i najuređenijem stanju", ističe se u objašnjenju Švedske kraljevske akademije znanosti.
Na niskim temperaturama (samo nekoliko stupnjeva iznad apsolutne ništice) neki metali električnu struju propuštaju bez otpora. Takvi supravodljivi materijali djelomično ili potpuno izbacuju magnetsko polje. Oni koji potpuno izbacuju magnetsko polje ubrajaju se u supravodiče tipa I, a teorija koja ih objašnjava nagrađena je Nobelovom nagradom 1972.
Ta teorija nije mogla objasniti supravodljivost tehnički najvažnijih materijala, odnosno supravodiča tipa II u kojima supravodljivost i magnetizam postoje istodobno i koji ostaju supravodljivi i u snažnim magnetskim poljima.
Tu je pojavu uspio objasniti Aleksej Abrikosov polazeći od teorije koju su za supravodiče tipa I postavili Vitalij Ginzburg i drugi.
Iako su te teorije formulirane pedesetih godina prošloga stoljeća, njihova je "važnost obnovljena brzim razvojem materijala posve novih svojstava", ističe se u objašnjenju Švedske kraljevske akademije znanosti.
Materijali sad mogu postati supravodljivima na iznimno visokim temperaturama i u snažnom magnetskom polju.
Anthony Legget nagrađen je za teoriju o suprafluidnosti postavljenu na primjeru helija.
Tekući helij može postati suprafluid, odnosno, na niskoj temperaturi nestaje njegova viskoznost. Atomi rijetkoga helijeva izotopa, 3He, moraju stvarati parove analogne parovima elektrona u metalnim supravodičima.
Sedamdesetih godina Leggett je postavio teoriju koja objašnjava međusobno djelovanje i poredak atoma u suprafluidnom stanju.
Novije studije pokazuju na koji se način taj poredak pretvara u kaos ili turbulenciju, što je jedan od neriješenih problema klasične fizike.
Aleksej Abrikosov rođen je u Moskvi 1928. Doktorirao je fiziku 1951. na Institutu za fiziku u Moskvi. Danas ima dvojno rusko i američko državljanstvo i radi u Nacionalnom laboratoriju u gradu Argonne u Illinois (SAD).
Vitalij Ginzburg rođen je u Moskvi 1916. i ruski je državljanin. Doktorirao je fiziku na moskovskom sveučilištu i bivši je šef grupe za teoriju moskovskoga Instituta za fiziku P. N. Lebedev.
Anthony Leggett rođen je 1938. u Londonu. Doktorirao je 1964. na Oxfordu, a danas je profesor na američkom svučilištu Urbana-Champaign u Illinoisu.
Nobelova nagrada za fiziku dodjeljuje se od 1901., a vrijedi 1,1 milijun eura.