Američka vojska prošlog je mjeseca uvela u upotrebu svoju prvu novu ubojitu ručnu bombu od Vijetnamskog rata. Riječ je o oružju s plastičnim kućištem koje za uništavanje neprijatelja koristi udarne valove umjesto gelera, što ga čini pogodnijim za urbanu borbu i smanjuje rizik od kolateralne štete, piše CNN.
Nova ručna bomba, nazvana M111, koristi snagu eksplozije, odnosno prekomjerni tlak zraka, za neutraliziranje neprijatelja, pri čemu njezino plastično vanjsko kućište ispari. Time se izbjegava rasipanje metalnih fragmenata koji mogu ozlijediti suborce ili civile. Vojnici mogu ubaciti bombu u zatvoreni prostor, a neprijatelji se ne mogu zaštititi skrivanjem iza unutarnjih zidova, namještaja ili uređaja, koje geleri možda ne bi mogli probiti.
U informativnom materijalu vojske objašnjava se kako udarni val djeluje na ljudsko tijelo. "Kada val visokog tlaka naiđe na osobu, on nasilno komprimira i dekomprimira tkivo. Bubnjići, pluća, oči i probavni trakt najviše su izloženi riziku od pucanja i teških oštećenja čak i od manjih eksplozija", navodi se.
Jači udarni valovi mogu oštetiti mozak ili čak otkinuti udove. Bombu pokreće eksploziv RDX, koji američka vojska intenzivno koristi desetljećima.
Ovo oružje cilindričnog oblika, veličine dlana, razvijeno je na temelju iskustava iz ratova na Bliskom istoku. M111 postaje preferirani izbor vojske za gradske borbe, kada postrojbe moraju čistiti zatvorene prostore kako bi zauzele i zadržale teritorij.
"Bomba koja koristi udarni val može brzo očistiti sobu od neprijateljskih boraca, ne ostavljajući im mjesta za skrivanje, a istovremeno jamči sigurnost naših snaga", izjavio je pukovnik Vince Morris, voditelj projekta u vojnom institutu Picatinny Arsenal u New Jerseyju.
Pukovnik Morris dodao je kako se postojeća ručna bomba M67 pokazala neadekvatnom u nekim situacijama. "Jedna od ključnih lekcija naučenih iz borbi od vrata do vrata u Iraku bila je da bomba M67 nije uvijek bila pravo rješenje. Rizik od prijateljske vatre s druge strane zida bio je previsok", rekao je.
M111 je prva nova ručna bomba uvedena u američke snage od 1968. godine, kada je u borbu tijekom Vijetnamskog rata ušla MK3A2. To je streljivo povučeno iz upotrebe 1970-ih jer je sadržavalo azbest, čija vlakna mogu uzrokovati smrtonosne bolesti. Njegovim povlačenjem vojnici su ostali s ručnom bombom M67, koja pri eksploziji raspršuje gelere u svim smjerovima i predstavlja rizik u urbanim sredinama.
Fragmentacijska ručna bomba M67 neće biti povučena. Postrojbe će je i dalje nositi za upotrebu na otvorenom terenu "kako bi se maksimalno iskoristili smrtonosni učinci fragmenata", dok će se M111 koristiti isključivo u zatvorenim prostorima. M67, veličine bejzbolske loptice, uvedena je zajedno s MK3A2 1968. godine.
Prije nje korištene su bombe M26 iz ranih 1950-ih te legendarna Mk 2, poznata kao "ananas" zbog svog izgleda, koja je uvedena u Prvom svjetskom ratu i korištena kroz Drugi svjetski rat i kasnije.
U međuvremenu, američki marinski korpus također nabavlja drugu ručnu bombu na principu udarnog vala, M21, od norveškog proizvođača Nammo. Sjedinjene Države i druge vojske posjeduju i slična oružja, poput termobaričkih bombi, poznatih i kao gorivo-zračno streljivo.
One u zrak ispuštaju zapaljivu maglicu koju zatim aktiviraju, stvarajući udarni val i vatrenu kuglu koja stvara vakuum, isisavajući kisik iz područja eksplozije.