Molekularni "bodež" ima dva dijela: dršku, koja je načinjena od dva isprepletena ugljikova prstena bogata dušikom i "oštricu" koja se sastoji od lanca ugljika dugačkog 16 atoma na koji su vezani samo atomi vodika.
Kako bi se te molekule pričvrstile na tkaninu koristi se njihova otopina kojom se premaže željena površina. Dušik na prstenovima spaja se s proteinima u vuni i svili te s ugljikohidratima u pamuku uništavajući spojeve vodika i kisika i zauzimajući njihovo mjesto. Rezultat je površina "naoružana" sićušnim oštricama.
Kad se bakterijske ili gljivične spore približe tkanini, njihove su negativno nabijene masne membrane privučene pozitivnom naboju prstenova bogatih dušikom i oštricama koje traže masti. To nametnika ili sporu privlači na oštricu, koja zatim probija bakterijsku membranu i ubija spore remeteći njihove delikatne veze. Svaka spora susreće se s nekoliko takvih molekularnih lanaca i na kraju se raspada.
Deterdženti, koji su također mješavina masti i nabijenih skupina, razgrađuju nečistoću i klice na sličan način, ali se ne mogu uhvatiti za odjeću.
Prilikom testiranja na svili, vuni i pamuku "natopljenim" različitim gljivicama i bakterijama, uključujući pekarski kvasac, svi su patogeni organizmi uništeni. Varirajući dužinu ugljikova lanca prstena, premaz se može prilagoditi..
Tako tretirane vojne uniforme mogle bi jednoga dana biti otporne na spore antraksa. No, američka se vojska boji da bi se patogen mogao ugnijezditi u nitima uniformi i tako proširiti, možda i nekoliko godina nakon biokemijskog napada.