Te stanice koje se uglavnom nalaze u koštanoj srži i, nešto manje, u krvi koja cirkulira i u krvi posteljice, mogu se - ovisno o potrebama organizma - obnoviti ili diferencirati kako bi regenerirale sve krvne stanice u organizmu, napose nakon presađivanja organa. Tako iz matične stanice u načelu bez razlike mogu nastati stanice srca, ruke ili crijeva.
No broj matičnih stanica često nije dovoljan da bi se moglo razmišljati o njihovoj primjeni kod presađivanja srži i genske stanične terapije.
Da bi se uklonio taj nedostatak, istraživači su nastojali otkriti kako potaknuti njihovo umnožavanje pomoću faktora rasta.
Međutim, faktor rasta ima velik nedostatak: premda potiče umnožavanje matičnih stanica, on utječe i na njihovu sposobnost da stvaraju sve vrste krvnih stanica, što znatno umanjuje njihovu važnost.
Naprotiv, čini se da postupak koji su razvili Kahn i njegovi kolege iz INSERM-a i CNRS-a, rješava taj problem: da bi izazvali umnožavanje matičnih stanica primjenjuju protein HOXB4 koji može - bez sudjelovanja faktora rasta - potaknuti stvaranje tih stanica, a da se u organizam ne mora uvoditi gen nužan za njegovu proizvodnju.
"Taj pasivni prijenos proteina HOXB4 izaziva nagli porast broja matičnih stanica i, k tome, zahvaljujući tom postupku, proširene stanice zadržavaju svoje glavne osobine, za razliku od dosadašnjih postupaka", ističu istraživači.