Loši energetsko-politički odnosi Hrvatske i Mađarske nedavno su se dodatno pogoršali nakon što su mađarski Mol i slovački Slovneft podnijeli prijavu Europskoj komisiji protiv Janafa. Mađarska i slovačka tvrtka uvjerene su da hrvatska kompanija zloupotrebljava svoj monopolski položaj na naftovodu koji se proteže od terminala u Omišlju do Mađarske i Srbije.
U središtu spora je odbijanje Janafa i Hrvatske da udovolje mađarskom zahtjevu za transportom ruske nafte nakon što je naftovod Družba u Ukrajini obustavio rad zbog, kako se navodi, ratnog oštećenja u ruskom napadu, piše Deutsche Welle..
Janaf već opskrbljuje Mađarsku i Slovačku naftom iz drugih izvora, no te dvije države žele iskoristiti izuzeće od sankcija na kupnju energenata iz Rusije, koji su osjetno jeftiniji. One usto tvrde da naftovod Družba nije oštećen. Ostaje nejasno zašto Mol i Slovneft prozivaju Janaf ako se on, prema riječima premijera Andreja Plenkovića, samo pridržava sankcija koje su Europska unija i SAD uvele Rusiji. Također je upitno kakvog smisla ima posredovanje Europske komisije, koja je izvršno tijelo iste te unije.
"Pretpostavljam da su u Budimpešti procijenili da je Janaf, odnosno Hrvatska, najslabija karika u lancu", rekao je za DW naftni stručnjak i bivši ministar gospodarstva Davor Štern. On smatra da je vrh Europske unije nedavno doveo Hrvatsku u nezgodan položaj, praktički opravši ruke porukom da je odluka na samoj državi. Štern drži kako je pritisak na Janaf dio nastojanja za povratak u pune trgovinske odnose s Rusijom, o čemu su proteklih dana govorili i mađarski premijer Viktor Orbán i ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó.
Upitan je i za širi kontekst, u svjetlu odluke američkog predsjednika Donalda Trumpa da Indiji dopusti kupnju ruske nafte, čemu je prethodio prekid dotoka iz Irana zbog napada SAD-a i Izraela. "Slažem se, kontekst je neodvojiv. Sve valja uzeti u obzir, a naročito situaciju nakon blokade Hormuškog tjesnaca. Zapadno, ali i dalekoistočno tržište najednom ostaju bez velikih količina goriva, što u nekom scenariju može dovesti do ukidanja sankcija Rusiji", kaže Štern.
Ističe da mu je držanje hrvatskog ministra gospodarstva Ante Šušnjara prema mađarskoj vladi i Molu "vrlo simpatično".
"On tu s osnovom i samopouzdano uzima stvari iz svojeg resora u svoje ruke. A s druge strane imate slučaj da u ime Mola govori Szijjártó, dok se Mol uopće ne oglašava. Meni je to sve vrlo čudno. Pored svega i to da Mol ima rafineriju i u Rijeci, ali ona se ne spominje kod prijema nafte za Mađarsku i Slovačku preko Janafa. Spominju se samo njihovi pogoni, iako bi najjeftinija bila Rijeka. Vrlo čudno", zaključuje Davor Štern.
O sporu je DW razgovarao i i s Lukom Brkićem, politologom sa zagrebačkog Sveučilišta Libertas, koji naglašava da je zbrka oko sankcija nastala davno prije mađarsko-slovačke pritužbe. "O sankcijama je prvo odlučivalo američko nacionalno tijelo koje je protegnulo ovlasti daleko od granica svoje jurisdikcije. Nipošto ne tvrdim da Rusija to nije zaslužila, ali problem je kad nitko ovdje ne propituje svijet u kojem se krucijalne odluke donose jednostrano, a svi trpimo posljedice", ističe Brkić.
"Ranije smo se pravili da nije tako, dok se danas to slijedi posve šutke. Istinski problem nastaje kad i zbog toga dođe do nedaća koje podnosi čitava Europa, pa i kudikamo šire", rekao je Brkić. On tvrdi da, uslijed takvih odnosa, ostaje sve manje onoga što bi EU trebala biti. Podsjetio je da Lisabonski ugovor još od 2009. definira zajedničku energetsku politiku Unije, no od toga je, po njegovu mišljenju, ostalo tek mrtvo slovo na papiru jer o toj politici ne odlučuje Bruxelles.
"Uvjeren sam da je jedina zajednička politika EU ona agrarna, a u ovom pak slučaju ne bih Mađarsku i Slovačku osuđivao samo zato što slijede svoj interes u krizi. Europska komisija je gurnula vrući krumpir Hrvatskoj, a što se vanjske i ekonomske politike EU tiče, danas dok Mediteran gori, čeka se da komesarica EK Dubravka Šuica dotakne nekog po ramenu", zaključio je Luka Brkić.
Dodao je kako je kao Europljanin i europejac ogorčen zbog prevlasti nekompetencije i okorjelog birokratizma u, kako kaže, inače sasvim nesamostalnim strukturama EU.