GADNO je to kad zapne. To užasno nervira. Razbija koncentraciju. Skreće pažnju. Zato su veliki političari, bili predsjednici najveće svjetske sile ili nesuđeni predsjednici samozvane regionalne sile, često prisiljeni uzeti stvari u svoje ruke i riješiti problem.
Barack Obama pokušao se ovih dana sa svojim nosom obračunati na brzinu i neopazice. Onako usput. Da nitko ne vidi. Ali, ne ide to samo tako. Na taj posao valja prionuti svim silama, svim kapacitetima, mentalnim koliko i fizičkim. Baš kao što je to prije nekoliko godina učinio Milan Bandić.
On je na napetom finalu Davis Cupa u Bratislavi, gdje je Hrvatska pobjedom nad Slovačkom ušla u povijest, najprije pokušao lakonski poput Obame otresti "problem", a kad nije prošlo, lijepo je "isukao" nokat i mali prst pretvorio u "svrdlo". Potom je nosić još malo ispolirao, pa zadatak dovršio kažiprstom. Tako se to radi! Predsjednički!
A ne kao onaj kilavi Obama. Ako ništa drugo, mogao je barem iskoristiti konferenciju o zdravstvenoj reformi da kopanjem predsjedničkog nosa na CNN-u podupre medicinsku tezu kako je ta predsjednička aktivnost korisna za zdravlje, kako podiže imunitet i osnažuje libido. Mogao je čak i patentirati slogan: Kopanjem nosa do manjih bolničkih računa. Ili još bolje: Rovanje, a ne bolovanje
Ovako, dokazao je da nije dorastao predsjedničkoj funkciji. Ne zna ni nos iskopati kako Bog zapovijeda. Fućkaš takvog političara. Kako misli riješiti probleme svojih građana, ako ne može ni svoj vlastiti? A ne kao Bandić, koji najprije rješava svoje probleme, a zatim što ostane...