Štoviše, iz New Yorka su se prosvjedi proširili na čak 853 američka grada, pa je u srijedu tako npr. u Portlandu marširalo 10.000 ljudi. Nitko im više ne može prigovoriti ni da su neorganizirani i da ne znaju što zapravo žele: Keith Olbermann, jedan od najutjecajnijih medijskih glasova američke ljevice, u svom je "Countdownu" pročitao njihov proglas, izuzetno dobro artikulirani manifest sa jasnim zahtjevima za pravednije društvo.
Nakon 20 dana okupacije Wall Streeta oglasio se čak i Barack Obama. Američki predsjednik de facto je podržao prosvjednike, kazavši kako mu je jasno što ih je natjeralo da izađu na ulice. Uz prosvjednike su se svrstale i mnoge javne osobe, ali najviše znači podrška dvojice dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju.
Stiglitz i Krugman nude rješenje
Najprije je ovog tjedna Zuccotti park posjetio Joseph Stiglitz, koji je pred prosvjednicima održao govor, da bi se u svojoj kolumni u New York Timesu na njihovu stranu svrstao i Paul Krugman. Stiglitz i Krugman spadaju u red najutjecajnijih živućih ekonomista i glavni su zagovornici povratka svjetskog gospodarstva prema ekonomskoj doktrini Johna Maynarda Keynesa.
"Nešto se događa. Nije još točno jasno što, ali čini se da napokon gledamo ustanak pokreta koji je, za razliku od Tea Partyja, ljut na prave ljude", piše Krugman u svojoj kolumni u najutjecajnijem američkom dnevnom listu, koji se u prvim tjednima također nije proslavio praćenjem okupacije Wall Streeta.
Krugman od toga ne bježi, upravo suprotno. U svom tekstu pohvalio je prosvjednike što su izdržali blokadu i ustrajali u svojim ciljevima sve dok nisu postali prevelika priča da bi ih mediji mogli i dalje ignorirati. U međuvremenu su se prosvjednicima pridružili i sindikati, a javno su ih podržali i mnogi pripadnici Demokratske partije. Revolucija je, baš kao što je najavljivao dokumentarist Michael Moore, započela.
Tko vas više vrijeđa: Hipi prosvjednici ili "face" u odijelima?
"Što možemo reći o prosvjednicima? Kao prvo: njihova osuda Wall Streeta kao destruktivne sile, ekonomski i politički, je potpuno točna", tvrdi Krugman, te podsjeća na dobro poznatu priču američkog ekonomskog kolapsa u kojem su upravo bankari i ostale "face" s Wall Streeta odigrali glavne uloge.
Kada se uzme u obzir povijest bolesti, pita se Krugman, kako je moguće ne aplaudirati prosvjednicima što su napokon zauzeli stav? "U redu, možda su neki od njih čudno odjeveni i imaju slogane koje zvuče glupo, što je neizbježno s obzirom da je prosvjed otvoren prema svima. Ali što onda? Mene osobno puno više vrijeđa pogled na plutokrate u skupim odijelima skrojenim po mjeri", kaže Krugman.
Tko je tu zapravo neozbiljan?
Ne samo da ti ljudi u odijelima, koji u svojim džepovima gomilaju enormne svote novca dok ostatak države gladuje, nemaju monopol na mudrost, već imaju jako malo mudrosti za ponuditi, tvrdi Krugman. To se, uostalom, zadnjih nekoliko godina jasno pokazalo. "Idući put kada 'ugledni' mediji budu prosvjednike nazivali neozbiljnima, samo se sjetite koliko nas je ozbiljnih ljudi uvjeravalo da nema 'balona' na tržištu nekretnina", piše Krugman.
Kolumnist Timesa smatra da je okupacija Wall Streeta političkoj eliti ponudila šansu da napokon postupi ispravno. Pri tom, naravno, ne misli na republikance koji su se opredijelili za obranu korporativnih interesa do zadnje kapi krvi. No, Demokratska stranka je, kaže Krugman, dobila drugu šansu: "Sve što moraju napraviti je shvatiti prosvjede ozbiljno, kao što zaslužuju da budu shvaćeni. A ako okupacija Wall Streeta natjera barem neke političare da počnu raditi ono što su trebali raditi od početka, značit će da je u potpunosti uspjela".