Ovaj rimski car konstantno je ratovao. Ubio ga vlastiti tjelohranitelj dok je mokrio

Foto: Wikipedia

Rimski car Karakala 217. godinu dočekao je u Edesi, gradu koji se danas nalazi u jugoistočnoj Turskoj. Karakala je bio ratnički nastrojen car i često su za njega govorili da je prvo bio vojnik, a tek onda car. Proveo je većinu svoje vladavine u ratovima s Germanima na sjeveru i Partima na istoku. Baš je te godine trebao nastaviti ratnu kampanju na istoku Carstva, gdje će konačno poraziti svoje protivnike.

Par mjeseci kasnije zima je popustila, a Karakala se spremao za novi vojni pohod. 8. travnja. Bio je na putu jer je htio posjetiti stari hram kako bi, vjerovao je, dobio naklonost bogova u idućem ratu. Ipak, kad su se zaustavili da bi veliki rimski car obavio malu nuždu, njegov osobni tjelohranitelj ga je izbo nožem, a car je na licu mjesta umro.

Karakalu povijest ne pamti po vojnim uspjesima iako je većinu svoje vladavine putovao po granicama Carstva i ratovao. Pamtimo ga po dokumentu koju danas znamo kao "Karakalin edikt", a radi kojeg su svi slobodni stanovnici Rimskog Carstva dobili rimsko državljanstvo.

Karakalin edikt

Karakalina vladavina počinje 211. godine, kada njegov otac Septimije Sever umire i ostavlja vlast svojim dvojici sinova. Sinovi su odmah postali rivali, a Karakala je ubio svog brata ni godinu dana nakon što im je otac umro.

Pričamo o vremenu kada je Pax Romana završila, a prodori barbarskih plemena u civilizirano Rimsko Carstvo postali sve učestaliji. Javlja se potreba da se sve više financija odvaja za vojsku i potrebe vojnih utvrda. Rimska uprava tada predlaže caru da učini sve građane Carstva rimskim državljanima, što će značiti nešto veću privredu za Carstvo putem poreza koji plaćaju Rimljani.

Ipak, to nije jedini razlog zašto je Karakala odlučio izdati svoj edikt. Drugim se smatra da je Karakala tako mogao smiriti društvene tenzije u Carstvu jer su narodi u rimskim provincijama često zavidjeli malom postotku stanovništva koji je imao rimsko državljanstvo.

Treći razlog vjerojatno je najbitniji. Provale barbara na rubnim dijelovima zemlje učinile su te provincije najvažnijima u Rimskom Carstvu. Sada, kada su žitelji tih provincija bili Rimljani, bilo je lakše postići veći angažman lokalnog stanovništva u sukobima koji su dolazili.

Pročitajte više