SABORSKI zastupnik Živog Zida Ivan Pernar posljednjih je dana svojim nestručnim medicinskim savjetima podigao veliku buku u javnosti. U više navrata reagirali su stručnjaci koji su upozorili koliko su opasni njegovi medicinski savjeti, koji su uglavnom bili vezani za liječenje gripe i upale pluća.
No čini se da Pernar nema namjeru stati. Naprotiv, u svojem novom statusu na Facebooku otišao je korak dalje i objavio da vitamin C uništava rak.
"Sve veći interes za vitamin C", napisao je Pernar u opisu objave portala Novi svjetski poredak koju je podijelio na svojem profilu na Facebooku. Podsjetimo se, to je ista ona stranica koju je podijelio u svojoj objavi kojom je ljudima oboljelima od depresije kao lijek preporučio šetnju šumom umjesto antidepresiva.
"REVOLUCIONARNO: Visoke doze vitamina C pokazale da mogu uništiti rak", stoji u naslovu teksta na portalu koji je i inače poznat po širenju svih mogućih vrsta teorija zavjere.
U članku autori tvrde da farmaceutskoj industriji nije u interesu da se ljudi liječe vitaminom C jer bi tako izgubili na zaradi od lijekova. Ta teorija zavjere prema kojoj farmaceutska industrija namjerno skriva učinkovite lijekove kako bi prodavala svoje, manje učinkovite, a skupe, vrlo je raširena u alternativnim krugovima.
Teorija stara pola stoljeća
No ona nije od jučer, kao što se može činiti iz novog Pernarova statusa. Ona ima prilično dugu povijest. Naime, kako smo već pisali na Indexu, ona je dio teorije koju su 1970-ih promovirali neki znanstvenici, među kojima i nobelovac u području kemije Linus Pauling. Jednostavno govoreći, priča je krenula idejom da bi ljudi dnevno trebali konzumirati 2300 mg vitamina C jer ga nisu sposobni sintetizirati. Pauling je smatrao da velike doze vitamina C mogu djelovati kao prevencija za prehlade. Nekoliko godina kasnije izašao je s novom idejom da bi doze od 10 grama po danu, koje bi se 10 dana primale intravenozno (IV), a kasnije oralno, mogle liječiti rak u uznapredovaloj fazi. Podršku u ovoj teoriji davali su mu i kemičar Irwin Stone te kontroverzni liječnik i trgovac vitaminima Matthias Rath i nutricionist Patrick Holford, koji su kasnije optuženi da su iznosili neutemeljene tvrdnje o liječenju raka i HIV-a.
Teorija o liječenju megadozama vitamina C kroz naredne je godine i desetljeća u brojnim istraživanjima uglavnom diskreditirana i odbačena. Činjenica da nikada nije potvrđena nije spriječila pojedine znanstvenike da nastave istraživanja te da s vremena na vrijeme objave i neke pozitivne nalaze.
Drugim riječima, za sada nema nikakvih pouzdanih dokaza da bi megadoze vitamina C mogle imati neki ozbiljniji učinak na tumore. U prilog tome govori jedan veliki sustavni pregled cijelog niza studija napravljenih na tu temu objavljen u časopisu Antioxidants u srpnju 2018. U njemu su autori pretražili baze podataka uglednih organizacija kao što su Cochrane, PubMed i MEDLINE. Pronašli su 23 studije kojima je bilo obuhvaćeno 385 bolesnika, a koje su zadovoljavale znanstvene kriterije. Samo u jednoj od njih, koja je istraživala djelovanje vitamina C na rak jajnika, zabilježeni su neki ozbiljniji pozitivni rezultati u smislu produženja preživljenja. U svim ostalim studijama nije bilo jasno može li se neki pozitivan efekt pripisati vitaminu C ili drugim terapijama koje su bolesnici istovremeno uzimali, primjerice kemoterapiji.
Autori su zaključili da bi trebalo provesti dodatna istraživanja visoke kvalitete u kojima bi se ispitalo djelovanje velikih intravenoznih doza vitamina C u usporedbi s placebom kod bolesnika oboljelih od raka prostate i raka dojke, ako se želi opravdati nastavak IV terapija.
''Dok se takva istraživanja ne provedu, pacijenti trebaju biti informirani da je liječenje raka IV dozama C vitamina tek u fazi istraživanja'', poručili su u svojem zaključku autori.
Nema zavjere ni tajni
Dakle, suprotno tvrdnjama Pernara, stranice Novi svjetski poredak i sličnih neozbiljnih izvora, djelovanje vitamina C ozbiljno se istražuje već desetljećima i ništa se ne skriva. Istraživanja postoje, dostupna su u časopisima i na internetu, međutim za sada nisu dala ozbiljne pozitivne rezultate.
Ono što navedeni izvori očito ne znaju, ili ne žele znati, jest činjenica da je za ozbiljne medicinske zaključke ponekad potrebno provesti na desetke pa i stotine studija. Ljudski organizam je vrlo složen, a istraživanja na ljudima nisu jednostavna jer ljudi nisu zamorci. Primjerice, bilo bi krajnje neetično nekom pacijentu u poodmakloj fazi raka uskratiti liječenje dokazanim terapijama i ostaviti ga isključivo na tretmanu vitaminom C samo za potrebe istraživanja.
U takvoj situaciji krajnje je neozbiljno tvrditi da vitamin C liječi rak, a još je neozbiljnije predlagati da netko dokazano učinkovite metode poput kirurških zahvata, zračenja, kemoterapije, imunoterapije ili genske terapije zamijeni isključivo velikim dozama vitamina C.
Tu nema nikakve zavjere farmaceutske industrije. I ona i liječnici itekako bi se mogli obogatiti dizajniranjem odgovarajućih IV terapija kada bi one uistinu liječile rak. Korisnici bi se brojili u milijardama tako da bi se čak i relativno mali pojedinačni profit mogao pretvoriti u golemi kumulativni.
Osim toga, priča o liječenju vitaminom C ni na koji način nije pomno skrivana tajna. Naprotiv, internet je prepun alternativnih stranica, foruma i grupa koje reklamiraju vitamin C, a ljudi za ovu tezu znaju već desetljećima. Da doista djeluje, od metode bi golemu korist imali i osiguravajući sustavi i države kojima oboljeli od raka iz godine u godinu predstavljaju sve veći financijski teret kako se trajanje života produžava. Konačno, da alternativne terapije zaista djeluju, Steve Jobs i mnogi drugi koji su bili otvoreni za takvu medicinu, vjerojatno bi i danas bili živi.