Foto: Nature/FaH
>> PLENKOVIĆU, DOKAD? Đikić premijeru poslao hrpu novih dokaza da je Barišić plagijator
>> OTKRIVAMO Znanstvenici koji su podržali Barišića od njega će dobiti milijune
>> Vrhunski znanstvenik očitao lekciju svima koji tvrde da Barišić nije plagirao: "To je čisti copy+paste"
Sramota Plenkovićeve vlade širi se svijetom. Podsjetimo, prvo je Odbor za etiku kojeg je formirao Hrvatski sabor nedvojbeno utvrdio da je Barišić plagirao znanstveni rad, a u međuvremenu su isplivale i optužbe o novim plagijatima, na koje je danas upozorio naš vrhunski znanstvenik Ivan Đikić.
Danas je na aktualnom satu premijer Plenković očajnički branio Barišića, ustvrdivši kako je cijeli slučaj "previše eksponiran u javnosti".
Nedugo nakon toga na web stranicama Naturea, koji je uz Science najugledniji i najrelevantniji znanstveni časopis na svijetu, osvanula je vijest o Barišićevom plagijatu pod naslovom "Hrvatski ministar znanosti odbija dati ostavku usred skandala o plagijatu". Vijest na Natureu potpisuju dva vrsna hrvatska znanstvena novinara - urednik na New Scientistu Mićo Tatalović i Indexov novinar Nenad Jarić Dauenhauer.
Hoće li Plenković i nakon širenja skandala izvan granice Hrvatske, odnosno nakon što je sramota s Barišićevim plagijatom osvanula na stranicama najrelevantnijeg znanstvenog časopisa u svijetu, tvrditi da je slučaj "previše eksponiran", ostaje za vidjeti.
Što piše u Natureovom članku o plagijatoru Barišiću?
Sve do prije par mjeseci Barišić je tvrdio da nije učinio ništa loše – mada su članovi akademske zajednice u Hrvatskoj i inozemstvu tražili njegovu ostavku. Ministar je isticao da je etičko povjerenstvo na Sveučilištu u Splitu 2011. odbacilo optužbe kao zlonamjerne. U prosincu 2016. tadašnji predsjednik Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, Vlatko Silobrčić, podnio je ostavku optuživši vlasti da su vršile pritiske da odustane od slučaja, navodi se u tekstu Naturea.
Barišić je tada promijenio svoje stajalište. Rekao je novinarima da je preuzeo tekst od Schlesingera bez navođenja te da mu se zbog toga ispričao. No ministar je pritom tvrdio da je riječ o običnoj 'tiskarskoj grešci' te da stoga nema potrebe da podnese ostavku. Nakon što su optužbe podnesene 2011, u kasnijim prijevodima i objavama članka u knjizi Schlesinger se citira, rekao je. (U tim kasnijim verzijama ispravljene su i druge pogreške, kao što je navođenje Huntingtona.) 14. siječnja izmijenjen je i Barišićev izvorni članak, ali samo fusnota koja se odnosi na Schlesingera, piše Nature.
I Nature podsjeća na Đikićeva pisma Plenkoviću
Ivan Đikić, hrvatski biokemičar na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu u Njemačkoj, napisao je 11. siječnja hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću otvoreno pismo u kojem je istaknuo da Barišićeva djela pokazuju kako on ne može odgovorno voditi ministarstvo znanosti, podsjeća Nature, pa dodaje kako je Đikić pet dana kasnije napisao je drugo dugačko pismo u kojem je Barišića optužio za druge plagijate na nekoliko drugih mjesta u članku iz 2008.
Slučaj ima šire posljedice od natezanja oko plagijata i ministrove odgovornosti, kaže Saša Zelenika sa Sveučilišta u Rijeci, bivši zamjenik ministra znanosti. On reakcije na ovaj slučaj doživljava kao ogledni primjer hrvatskih nastojanja da se stane na kraj znanstvenom nepoštenju. Primjerice, u 2008. deseci profesora uhićeni su pod optužbom da su prodavali ispite – mnogi su kasnije proglašeni krivima – dok su neke studije pokazale da je plagiranje raširena pojava među hrvatskim studentima. Za plagiranje su optuženi i neki drugi političari. U 2014. primjerice, dekan Zagrebačke policijske akademije otkrio je da je sadašnji potpredsjednik Sabora Milijan Brkić plagirao velike dijelove svojeg diplomskog rada. Brkić nije podnio ostavku, no morat će ponovno diplomirati, navodi se u članku objavljenom u Natureu.