Na stranicama Europske unije nalazi se Eurostatov alat za vizualizaciju My Country in a Bubble.
Preko ovog alata može se provjeriti kako pojedine zemlje Europske unije stoje jedna nasuprot drugoj po pitanju raznih statističkih podataka. Osim zemalja Europske unije, alat prikazuje podatke i za Švicarsku i Norvešku.
Zemlje možete uspoređivati prema tri osnovne kategorije (društvo, ekonomija i okoliš), unutar kojih se nalazi više potkategorija. Klikom na kategoriju, ispod nje se otvaraju potkategorije na koje također možete kliknuti, nakon čega vam se pokaže graf za tu potkategoriju. Strelicama za lijevo i desno na tipkovnici ili povlačenjem prstom na mobitelu možete birati potkategorije.
Kako se navodi na stranici, poglavlje koje se bavi društvom uključuje podatke o stanovništvu prema dobi, mladim i starijim osobama, očekivanom životnom vijeku, nezaposlenosti mladih, siromaštvu i turizmu.
Ekonomija uključuje BDP po osobi, cijene hrane i rashode, državne rashode i razine cijena, a dio koji se tiče okoliša pokriva sve od obnovljivih izvora energije i otpada do organskih poljoprivrednih površina i električnih automobila.
Hrvati među najstarijima u Europi
Srednja ili medijalna starost stanovništva dijeli populaciju u dvije grupe koje su brojčano ekvivalentne, što znači da je polovica ljudi mlađa od srednje dobi, a polovica starija. U Hrvatskoj srednja dob je 45 godina. Prosjek EU iznosi 44 godine. Srednja starost stanovništva najveća je u Italiji te iznosi 48 godina. Na Islandu je najmanja srednja starost stanovništva te iznosi 37 godina.
Starenje stanovništva postaje sve veći problem za razvijene države svijeta. Europa je posebno zahvaćena tim problemom jer su stope fertiliteta (broj djece po ženi) manje nego u SAD-u. Najočitiji problem je održivost nacionalnih zdravstvenih i mirovinskih sustava jer veći postotak stanovništva iznad 65 godina zahtijeva veća izdavanja za mirovine i zdravstvenu zaštitu.
Omjer radnika i umirovljenika je davno prešao u područje neodrživosti, pa danas na jednog umirovljenika dolazi manje od dva radnika. Prije nekoliko desetljeća je omjer bio šest i više radnika na jednog umirovljenika. U Hrvatskoj na jednog umirovljenika dolazi manje od 1.4 radnika, pa se unatoč tome što prosječna mirovina iznosi tek 40 posto prosječne plaće, u mirovinski sustav ne uplaćuje dovoljno za isplatu trenutnih mirovina. Rupa se pokriva iz općeg državnog proračuna.
Očekivano trajanje života pri rođenju je broj godina koje novorođeno dijete može očekivati da će živjeti ako je tijekom svog života podvrgnuto trenutnim uvjetima smrtnosti. U Hrvatskoj se radi o 77 godina, prosjek Europske unije iznosi 80 godina. U ovoj kategoriji najlošije stoji Bugarska, gdje je očekivani životni vijek 71 godina. U Lihtenštajnu i Švicarskoj najviši je očekivani životni vijek te iznosi 84 godine.
Bruto društveni proizvod (BDP) države snažno korelira s očekivanim trajanjem života. Jednostavno rečeno, u bogatijim državama ljudi žive duže. Postoje iznimke od tog pravila zbog toga što neke grane gospodarstva umjetno napuhavaju BDP (izvoz nafte i općenito izvoz vrijednih sirovina), ali one su nebitne u kontekstu Hrvatske i EU. Za tu korelaciju postoji i logično objašnjenje. Bogatiji se bolje i raznolikije hrane, lakše plaćaju iznenadne zdravstvene troškove, obrazovaniji su po pitanju zdravog načina života, imaju bolje životne navike.
O demografskoj slici u Hrvatskoj kazuje i graf prema kojem je u Hrvatskoj 14 posto onih koji imaju 14 godina ili manje. Najmanje mlađih od 14 godina je u Italiji i Portugalu, njih 13 posto. Irska ima najviše stanovnika od 14 godina ili manje, njih 20 posto. Prosjek EU je 15 posto.
Udio mladog stanovništva puno govori o dugoročnom potencijalu razvoja neke ekonomije. Kako starije generacije odlaze u mirovinu, mladi radnici ih zamjenjuju. Iako postoje strahovi da će se zbog robotizacije i automatizacije broj radnih mjesta u razvijenim zemljama početi smanjivati, to se još ne događa. Dapače, države s najvećim brojem robota na 1000 radnika, što je dobar pokazatelj toga koliko je neko gospodarstvo tehnološki razvijeno, imaju jako niske stope nezaposlenosti i uvoze radnu snagu.
Što se tiče podataka za starije osobe, u Hrvatskoj je 23 posto onih koji imaju 65 godina ili više. Hrvatska je tu pri vrhu Europske unije. Na samom vrhu su Italija i Portugal s 24 posto. Na dnu su Irska, Luksemburg i Island s 15 posto onih koji imaju 65 godina ili više. Prosjek u EU iznosi 21 posto.
Jedan od negativnih utjecaja starenja stanovništva koji se rijetko spominje je i pad inovativnosti u gospodarstvu, a time i konkurentnost. Istraživanja pokazuju kako gospodarstva koja brže stare manje inoviraju, kada se korigira za utjecaj razine obrazovanosti stanovništva, razinu investicija u znanost itd. Za razliku od problema sa zdravstvenim i mirovinskim sustavom, negativni učinak starenja stanovništva na inovacije je manje vidljiv u kratkom roku, ali dugoročno jako ograničava gospodarski rast.
Dostupni su i podaci koji se tiču nezaposlenosti mladih osoba u dobi od 15 do 24 godine. Radi se o onima koji su nezaposleni u odnosu na ukupnu radnu snagu, i zaposlene i nezaposlene, u toj dobnoj skupini. Treba imati na umu da je veliki udio ljudi između ove dobi izvan tržišta rada budući da mnogi mladi studiraju redovito i stoga nisu dostupni za posao.
Što se tiče konkretnih podataka, udio nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj je 18 posto. Najviši je u Grčkoj te iznosi 31 posto. U Njemačkoj je najmanji, iznosi svega 6 posto. Prosjek EU je 15 posto.
Nezaposlenost mladih ima dugoročne posljedice. Otežava mladima da se osamostale od roditelja, odužuje ulazak u brak i na kraju odluku o tome da imaju djecu. Udio mladih od 16 do 29 godina koji žive s roditeljima najveći je u Hrvatskoj od svih država članica EU. 91.7% muškaraca i 83.6% žena tih godina još živi u kućanstvu s roditeljima, što je daleko od prosjeka EU od 73.5% muškaraca i 64.3% žena. Za usporedbu, samo 30-45% mladih oba spola živi u kućanstvu sa svojim roditeljima u zemljama Skandinavije.
Stopa rizika od siromaštva je udio ljudi s ekvivalentnim raspoloživim dohotkom koji su još uvijek ispod praga rizika od siromaštva. Treba napomenuti kako ovaj pokazatelj ne mjeri bogatstvo ili siromaštvo, već niska primanja u odnosu na ostale stanovnike te zemlje, što ne mora nužno značiti nizak životni standard.
U Hrvatskoj je 19.9 posto onih kojima prijeti siromaštvo, dok je prosjek Europske unije 22 posto. Po ovom pokazatelju, najugroženiji su Rumunji, 34 posto njih prijeti siromaštvo. Najbolje stoje Česi sa stopom od 12 posto. U Hrvatskoj je 2015. (najstariji datum koji imamo) 24.4 posto stanovništva bilo u riziku od siromaštva i socijalne isključenosti, skoro svaka četvrta osoba, malo više od prosjeka EU (24 posto). Pad je bio brži nego na razini cijele EU, pa je danas postotak socijalno ugroženih ljudi u Hrvatskoj manji od prosjeka EU.
Ovaj graf odnosi se na broj stanovnika svake zemlje, u dobi od 15 ili više godina, koji su ostvarili najmanje jedno putovanje s najmanje jednim noćenjem. Pokrivena su samo putovanja u osobne svrhe, što znači da su poslovna putovanja isključena.
Prema ovom pokazatelju, putovalo je 39.4 posto Hrvata. Najmanje putuje Bugara, njih 22.7 posto, a najviše Švicaraca 82.2 posto. Prosjek u EU iznosi 55.9 posto.
Demograf Akrap: Hrvatska ima najgoru demografsku sliku u Europi
O svim ovim demografskim prilikama kratko smo popričali s demografom prof. dr. sc. Anđelkom Akrapom s Katedre za demografiju Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
"Tu nema ništa nepoznato. To su već dugoročni trendovi. Pad je broja živorođenih, tu je iseljavanje... U tim uvjetima se povećava apsolutni i relativni udio starijeg stanovništva, a smanjuje se udio mladih.
Kad bi usporedili Hrvatsku sa svim europskim zemljama, Hrvatska ima najnepovoljniju sliku. Od 2013. do 2022. broj stanovnika se smanjio za 9.5 posto. Najviše u EU. Druge zemlje imaju porast. Irska ima porast za 9 posto, Njemačka za 3.2 posto, Francuska za 3.4 posto", rekao je on.
Dodaje kako narušena dobna struktura ima brojne ekonomske reperkusije jer se smanjuje priljev radno sposobnih ljudi, što utječe i na, primjerice, mirovinski i zdravstveni sustav.
"Jako je puno i onih starijih od 80 godina. Hrvatska ima doista groznu demografsku sliku. Ali cijela jugoistočna Europa tu ne stoji dobro. U Hrvatskoj je to problem društva, od lokalne zajednice do vrha države jer se ne podržavaju mjere da se ljudi zadrže.
Nije to problem samo aktualnih nositelja političke vlasti, nego i prijašnjih i budućih vlasti. I to će biti problem dok se ne usvoji dugoročna populacijska politika koja obavezuje sve. Kako političke opcije, tako i društvo", govori.
"Iseljavaju ljudi u najvitalnijoj životnoj dobi"
"Društvo je to koje bi razne politike trebalo pritisnuti po ovom pitanju. U nas se to ne događa, u nas se vlast ne gubi zbog loše demografske slike, odnosno ne dobiva zbog toga što se po tom pitanju obećava bolje stanje", objasnio je.
Što se tiče projekcija za budućnost, govori da postoje one do 2051. godine koje govore da će Hrvatska tada pasti na nešto više od 3 milijuna stanovnika.
"Ali nije pitanje samo broja. Broj jest bitan, nego kad se radi o padu, narušava se dobna struktura, što ima brojne reperkusije koje sam već spominjao. Iseljavaju ljudi u najvitalnijoj životnoj dobi, to su oni koji dobivaju djecu, a ne umiru. Oni su najvitalniji.
Zato u Europskoj uniji isisavaju radnu snagu u tim godinama, i to najviše onih iz slabo razvijenih dijelova EU. Tu EU nema politiku da vodi računa o manje razvijenim rubnim dijelovima, već je sve na državama članicama. Hrvatska mora preokrenuti trend da se zaustavi iseljavanje", objasnio je Akrap.
Po BDP-u smo na dnu Europe
Što se tiče ekonomskih brojki, vidimo da je Hrvatska jedna od slabije plasiranih po pitanju bruto domaćeg proizvoda, odnosno pokazatelja ukupne vrijednosti dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom cijele godine. Radi se o makroekonomskom indikatoru koji daje širu sliku oko snage gospodarstva.
U Hrvatskoj BDP po osobi iznosi 17.130 eura. Najgora je Bugarska s 12.400 eura. Luksemburg je po ovom pokazatelju najbolji. BDP po osobi u ovoj zemlji Beneluksa iznosi 119.230 eura. Prosjek u EU je 35.280 eura.
Iako se BDP pokušava osporiti s argumentima da ne mjeri stvarni napredak, nego isključivo monetarni rast, činjenica je da je jako dobar prediktor dužeg trajanja života, veće stope obrazovanja stanovništva, smanjene stope siromaštva, manje smrtnosti novorođenčadi, pa čak i većeg zadovoljstva životom.
Ovaj graf prikazuje vrijednost uvoza roba i usluga kao postotak BDP-a. Prosjek EU po ovom segmentu iznosi 54 posto, dok je Hrvatska tu na 66 posto. Najvišu stopu ima Luksemburg, 175 posto. Najnižu stopu ima Norveška, 27 posto.
Hrvatska ostvaruje veliki trgovinski deficit dobara, što znači da uvozi veću vrijednost proizvoda nego što izvozi, i veliki trgovinski suficit usluga, što je primarno zasluga turizma. Ustvari veliki priljevi od turizma omogućuju Hrvatskoj da ima daleko veći uvoz proizvoda od izvoza.
Vrijednost izvoza roba i usluga kao postotak BDP-a za Hrvatsku iznosi 61 posto. Prosjek Europske unije je 56 posto. Najvišu stopu ima Luksemburg s 209 posto, a najnižu Francuska s 34 posto.
Pravilo je da manje države imaju veći izvoz dobara i usluga kao postotak BDP-a, jer imaju manje unutrašnje tržište. Male države moraju više trgovati za ostalim državama jer zbog svoje teritorijalne i populacijske veličine ne mogu imati dovoljno raznolik tip kompanija. Nužno su više otvorene za trgovinu, zbog čega imaju veći izvoz i uvoz po stanovniku od velikih država.
Iz toga proizlazi da male države moraju puno uvoziti da bi izvozile puno proizvoda. Postoji iznimka, koja vrijedi, među ostalim, za Hrvatsku, da veliki izvoz usluga omogućuje puno veći uvoz proizvoda po stanovniku od izvoza. Hrvatskoj to omogućuje turizam, koji se broji kao izvoz usluga.
Ovaj graf se odnosi na postotak ukupne količine novca koju država potroši od ukupnog BDP-a. Sektor opće države sastoji se od središnje države, državne uprave, lokalne samouprave i fondova socijalne sigurnosti.
Stopa za Hrvatsku iznosi 45 posto, dok je prosjek EU 50 posto. Najviše troši Francuska, 58 posto, a uvjerljivo najmanje Irska, 21 posto.
Izračun je i da je Hrvatska niže od EU prosjeka po pitanju indeksa razine cijena hrane. Radi se o indeksu koji izražava razinu cijena hrane određene zemlje u odnosu na EU. Ako je indeks razine cijena hrane u nekoj zemlji viši od 100, ta zemlja je relativno skupa u odnosu na EU, dok ako je indeks razine cijena niži od 100, tada je zemlja relativno jeftina u odnosu na EU.
Hrvatski indeks iznosi 98. Na vrhu je Švicarska čiji indeks iznosi 165. Na samom dnu je Rumunjska čiji indeks iznosi 71. S obzirom na stupanj gospodarskog razvoja i plaće, hrana u Hrvatskoj je relativno skupa. Države s usporedivim standardom, kao Mađarska i Poljska, imaju jeftiniju hranu od Hrvatske. To je višegodišnji problem koji je postojao puno prije ulaska Hrvatske u EU. Trend rasta cijena hrane započet prošle godine je bio veći u Poljskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj, pa će biti zanimljivo vidjeti kako će izgledati poredak za 2023. godinu.
Ovaj graf se odnosi na količinu novca koju kućanstva troše na hranu i bezalkoholna pića. Eurostat je kao indikator uzeo postotak koji kućanstvo troši od svog ukupnog budžeta. Hrvati tako troše 20 posto budžeta na hranu. Najviše troše Rumunji, 25 posto, a najmanje Irci i žitelji Luksemburga, tek 9 posto. Prosjek EU je 14 posto.
Postotak budžeta kućanstva koji se troši na hranu i piće je dobar indikator standarda u državi. Pravilo je da se u bogatijim državama manji postotak kućnog budžeta troši na hranu, a u siromašnima veći. U državama Afrike preko 40 posto kućnog proračuna se troši na hranu i piće, negdje i preko 50 posto.
Građani Hrvatske su prema ovome mjerilu jedni od siromašnijih u EU, što se vidi iz jednog od najvećih postotaka ukupne potrošnje kućanstva na hranu i pića.
Hrvatska među najboljima po pitanju bacanja hrane
Obnovljivi izvori energije obično su solarna energija, vjetar i biomasa. Ovi podaci Eurostata prikazuju udio potrošnje obnovljivih izvora energije u bruto finalnoj potrošnji energije. Za Hrvatsku, stopa udjela iznosi 31.3 posto, dok je prosjek Europske unije 21.8 posto.
Najviši udjel je na Islandu, čak 85.8 posto. Najmanji udjel je u Irskoj, 12.5 posto.
Zanimljivo je da Hrvati bacaju skoro pa najmanje hrane u Europi. Ovaj graf u obzir uzima podatke koji su dobiveni tako što se ukupna količina proizvedenog godišnjeg otpada od hrane podijeli s prosječnom populacijom zemlje.
Otpad od hrane odnosi se i na preradu i proizvodnju, maloprodaju i distribuciju, restorane i prehrambene usluge i kućanstva. Uglavnom, Hrvat prosječno baci 71 kilogram hrane godišnje. Najmanje hrane se baca u Sloveniji, 68 kilograma po osobi. Najviše hrane bacaju Ciprani, 397 kilograma po osobi. Prosjek EU iznosi 131 kilogram po osobi.
Ovim grafom se mjeri udio recikliranog komunalnog otpada u ukupnoj proizvodnji komunalnog otpada. U Hrvatskoj ova stopa iznosi 31 posto. Prosjek EU je 49 posto. Najviše se reciklira u Njemačkoj, gdje stopa iznosi 68 posto. Najmanje se reciklira u Rumunjskoj, tek 11 posto.
Ovi podaci govore o broju osobnih automobila koji se pokreću isključivo električnim putem, odnosno putem baterije. Podaci ne uzimaju u obzir broj automobila po broju stanovnika, nego isključivo broj automobila kao takvih.
U Hrvatskoj električnih automobila, prema ovim podacima, ima 2977. Najviše ih je u Njemačkoj, 618.460, a najmanje na Cipru, tek 333, prema ovim pokazateljima.