Foto: Index/FaH/YouTube
Ta žena ima puno i potpuno pravo prosvjedovati. I ta žena ima potpuno pravo pitati što jedan ratni huškač kao što je Vučić uopće radi u Hrvatskoj. Njen suprug, kao i tisuće drugih, ubijen je braneći domovinu, obitelj i vlastiti kućni prag. Nitko od njih nije jurišao na Beograd, nitko nije bombardirao Valjevo ili raketirao Niš. To je osnovna i prva stvar, od koje sve polazi.
Poticatelj se kažnjava kao i počinitelj
Hrvatski Kazneni zakon uredno kaže: ''Tko drugoga s namjerom potakne na počinjenje kaznenog djela, kaznit će se kao da ga je sam počinio.'' Nemojte biti naivni da bi svi ti šešeljevci, arkanovci i slični krenuli preko Dunava i Drine osvajati, pljačkati i ubijati po Hrvatskoj, a kasnije i BiH, da ih nisu potakli govorima i djelima oni školovani, fini, uređeni, u bijelim košuljama, plavim odijelima i kravatama. Oni koji su im vikali o Velikoj Srbiji. Među njima i Aleksandar Vučić. To što je on uglavnom bio za govornicom ne mijenja puno na stvari. Poticatelj je agresije i napada na tuđe zemlje.
Jeste li ikada vidjeli četnike u prirodnom okruženju? Negdje u rujnu 1990. godine, po godinama me dopalo služenje JNA i to u užoj Srbiji. Barikade su već bile oko Knina, smrdjelo je na loše. No kako je u to doba u JNA bilo i nešto normalnih ljudi, nas regrute su upozorili da ne ulazimo u nekoliko, kako se tamo kaže, kafana jer se tamo okupljaju četnički ekstremisti. No bilo je to malo mjesto, ne možeš ne proći blizu čak i da ne ulaziš - i znate tko je tamo bio? Dno. Neobrijani, prljavi, općenito propaliteti, dno društva kakvo, da budemo iskreni, ima svaka država, a ne samo Srbija. No da ste tom društvu dali tada nov Stojadin, novac i zadatak da odu ne ratovati, nego kampirati pokraj Knina, pola bi ih se pogubilo, a druga polovica ne bi kupila ni osnovne namirnice potrebne za piknik, a kamoli rat.
Nikada bagra ne bi išla u rat da nije bilo finih i školovanih
Nikada ta društvena bagra, to društveno dno, ne bi s uniformama, mitraljezima, opremom došla ratovati po Hrvatskoj i BiH da ih nisu opremili, obučili i dali im logističku potporu oni školovani, uređeni, s finim diplomama.
Mnogi od njih bi bez vatrenih govora velikosrpskih ideologa ostali po rupama srpskih provincijskih gradova. Za svaki prljavi pljačkaški napad važni su ratni huškači. Čak i onaj pijanac iz te zadnje kafane često nije dovoljno pijan da sam ode u rat. Većinu ipak treba malo ohrabriti, morate ipak biti prilična budala da biste iz Valjeva, Kraljeva ili Vranja išli ratovati u zaleđe Zadra.
Vučić je načitan, školovan, dobar orator. Početak rata je preskočio, smatrajući da mu je pravni fakultet važniji. A kako onda koristi to znanje? Upravo kako bi postao jedan od najbližih pomoćnika četničkog vojvode Vojislava Šešelja. Koristi ga ne da bi gradio mir, nego da bi huškao na rat. Dolazi u Hrvatsku i umjesto da onu šaku jada koja se još naziva ''Republika Srpska Krajina'' smiruje, on u Glini govori: ''Nikada srpska krajina, nikada Glina neće biti hrvatska. Nikada Banija neće nazad u Hrvatsku!''
Vučić ne odustaje ni nakon Oluje
Kada su hrvatski vojnici u nekoliko dana uništili taj san o Velikoj Srbiji, Vučić nije odustao. Ne bi on, naravno, sam išao u neki rat, on je tu samo da govori. I djeluje. Godine 2000., što i nije toliko davno, Vučić opet širi ideje o uništavanju, rušenju, ratovanju. Dere se Vučić s pozornice: "Kao da nikada Srbi nisu držali ni Karlovac, kao da samo nekoliko kilometara od Karlobaga i Virovitice nismo bili, kao da ni danas nema preko 20 posto Srba u Ogulinu. Kao da to nisu srpska mjesta. Raduju se tome što su ustaše okupirale srpsku zemlju i hoće i nas srpske radikale da uvjere da to nije srpsko, da smo mi govorili gluposti. A ni mi ni tada ni danas nismo htjeli ništa što je tuđe. Hoćemo samo ono što je naše, srpsko. A to jesu i taj Karlobag i Ogulin i Karlovac i Virovitica i sve srpske zemlje."
Vučić je prvo trebao klečati u Glini
Rat je prošao. Hrvatska je pobijedila, Srbija izgubila. Kao ratni pobjednici trebamo praštati, trebamo i dati ruku poraženom da se digne i postane normalna zemlja. Lijepo je bilo vidjeti hrvatske policajce kada su 2014. pomagali kod golemih poplava u Obrenovcu, pokraj Beograda. Tako se ponašaju pobjednici i tako se ponašaju heroji. Rat je gotov. Treba graditi mir, možda i desetljećima. A Hrvatska se tu prema Srbiji treba ponašati upravo kako su se ponašali zapadni Saveznici prema Njemačkoj. Tu smo. Moramo zajedno živjeti. Moramo kao susjedi graditi budućnost. Ali ne moramo prihvatiti svakog koga Srbija šalje!
Ratnim poticateljima, onima koji su svojim govorima i nastupima dizali tenzije u pobunjenim krajevima Hrvatske, onima koji su po Srbiji držali vatrene govore kako im pripadaju hrvatski teritoriji - takvima Hrvatska ne treba biti domaćin, ma koju funkciju imali. Vučić je, da bi imao pravo išta reći u Hrvatskoj, trebao prvo doći u Glinu i moliti na koljenima za oprost. Ne u ime srpskog naroda, jer djela čine pojedinci, nego u ime svoje prošlosti ratnog huškača.
Bez toga, bez da kleči za ono što je napravio - nije ga ni trebalo primiti.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
Želite li odmah na mobitel primiti obavijest o svakoj novoj vijesti vezanoj uz Vučićev posjet, instalirajte Index.me aplikaciju i pretplatite se besplatno na tag: Vučićev posjet
Index.me aplikaciju za android besplatno možete preuzeti na ovom linku, dok iPhone aplikaciju možete preuzeti ovdje.