Posjetili smo dom za starije: Oni pjevaju, slikaju i - žene se

Foto: Luka Šangulin/Index

POSJETILI smo dom za starije osobe u centru Zagreba, a baš tog dana u domu je bilo posebno veselo. Imali su božićnu priredbu. Pola sata prije njenog početka, u dvoranu gdje se priredba održavala, počele su se spuštati gospođe u svečanim toaletama. Neke su se i našminkale, neke ogrnule bundicama i svečanim maramama, a gospoda su na sebe obukla elegantna odijela.

Priredba je za njih velika svečanost na koju su im stigli i oni najmlađi - mališani iz vrtića koji su ih došli razveseliti i otpjevati im dječje pjesmice. A upravo su djeca izmamila široke osmijehe na licima korisnika ovog doma. U razgovoru s njima doznali smo kako provode dane u domu, što planiraju za blagdane, što si žele.

Puno parova, a neki ljubav i ozakone

Tako smo saznali da se u domu često događaju i velike ljubavi.

"Imamo dosta parova koji su se ovdje upoznali i zaljubili, a u zadnjih 10 godina smo imali i dvije svadbe", otkrila nam je Krasanka Glamuzina, ravnateljica Doma za starije Medveščak koji ima 380 korisnika i smješten je u dvije zgrade - jedna na Iblerovu trgu, druga u Martićevoj.

Marija Ležaić stanuje u ovom domu posljednjih šest godina.

"Udovica sam, nemam djecu i stigla sam u dom kad sam imala 80 godina", započela nam je priču 86-godišnja Marija Ležaić. Dani u domu su joj itekako ispunjeni. Osim što pjeva u domskom zboru, ujedno je i članica dramske grupe, a svake godine imaju i smotru dramskih grupa.

"Već drugu godinu osvojila sam prvu nagradu na smotri glumom u predstavi. Što se tiče zbora, stvarno imamo jako dobrog voditelja zbora u kojem nas ima 12. Uz to još imamo razne aktivnosti poput tečaja keramike, slikarstva, za svakoga se ponešto nađe, tako da smo jako sretni i zadovoljni. Puno nam se brige posvećuje", rekla nam je Marija.

"Budući da nemam obitelj, osjetim taj val samoće"

Ima dosta prijateljica, ali jedna joj je posebno bliska i to je prijateljstvo stekla upravo u domu, u kojem su, kaže nam, zapravo svi prijatelji, samo što su si neki, normalno, bliži.

Upravo je njihova druženja, otkriva nam, najviše vesele.

"Budući da nemam obitelj, osjetim taj val samoće, ali imam prijateljice pa to nekako prolazi. Ljudi se trude biti dobri jedni drugima, iako nije lako živjeti u domu i vidjeti kako drugima u posjet dolaze obitelj, djeca. No zato nama često dođu djeca iz vrtića i to me jako raduje. Djeca su nešto najljepše na svijetu. Jako su dobronamjerni i najviše me razveseli kad ih vidim da stižu. Onda povičemo radosno: "Eno djece, eno djece", rekla nam je Marija.

"Najteže je kad se s nekim zbližiš pa ga pokosi smrt"

Najtužnije je kad netko od korisnika umre, a to se, kaže, često događa.

"To su ti najteži trenuci, zbližiš se s nekim i onda tog više nema, pokosi ga smrt. No s druge strane događaju se i lijepe stvari kao što je ljubav. To sam već rekla. To uvijek bude lijepo. Ima nade da kad ostarite, da nađete ljubav jer za nju nikad nije kasno. Čovjeku tad život bude puno lakši i ljepši", zaključila je Marija Ležaić.

Razgovarali smo i s drugom stanarkom ovog doma - Angelinom Findrik koja ondje živi već gotovo punih 10 godina. A nedaleko od doma živi i njena obitelj - sin sa svojom obitelji, a snahu posebno hvali, kaže kako joj često kupuje parfeme i nakit. A kad snaha i sin odu na putovanje ili na more, tada se Angelina vraća doma, u svoj stan koji je prepustila sinu i tada pazi na unuke i kuha im.

Angelina će idućeg mjeseca navršiti 80 godina, a jedino što si želi su zdravlje, mir i sloga.

Za osoblje u domu ima samo riječi hvale, kaže kako se jako trude oko njih te da im nastoje ugoditi kako bi se svi ugodno osjećali. Što se pak tiče suživota s cimericom tu, kaže, i nije baš zadovoljna.

Život s cimericama

"Nije mi sjajno s cimericama, ali, eto, tako je. U domu svaki dan imamo doručak, ručak i večeru, pjevam u zboru koji nam se zove Iblerovci 75 plus. Imamo i svoju himnu. Pa onda šećem po gradu. Moji, kao što sam rekla, blizu stanuju. Nekad im čak kuham. Sad za Božić ću ići popodne kod njih. Prije sam išla na ručak, no oni imaju goste na Badnjak pa vole dugo spavati, tako da na Božić ručam u domu. I tu je jako lijepo i svečano. Zapjevamo i bude nam veselo. Ovdje sve obilježavamo, od Valentinova, Fašnika, Božića i svih blagdana", rekla nam je Angelina.

Susreli smo i jednog korisnika doma, 90-godišnjeg Marijana Slivnjaka koji u njemu živi godinu i pol.

Iako mu je, kaže, ponekad dosadno, veli kako se ipak češće odvijaju zabavne stvari, a humor ga najviše razveseli.

"Obitelj nemam, sam sam, no imam svoju ekipu pa se družimo", rekao nam je na kraju Marijan.

I dok smo mi razgovarali, u dom su stigla djeca iz vrtića pa su korisnici doma požurili prema dvorani kako bi ih dočekali i uživali u njihovim dječjim pjesmicama.